Tržišta kapitala: 2021. u znaku pozitivnih trendova, ali što donosi 2022.?

Objavljeno

Ilustracija: Maciek905 / Dreamstime

Ad
Ad

Pozitivna izvedba Wall Streeta u minuloj godini, obilježena nizom all-time-high rezultata koji su razoružali i najveće skeptike, vjerojatno je već svima poznata. Promatramo li razvijena tržišta u cjelini, dvoznamenkasti je rast vrijednosti indeksa, s iznimkom Tokija, bio svojevrsna norma. No podatak koji vjerojatno najbolje opisuje zbivanja na financijskim tržištima tijekom prošle godine odnosi se na aktivnost investitora na Starom kontinentu, gdje je gospodarski oporavak nakon kraha uvjetovanog pandemijom bio znatno neravnomjernije raspoređen (i zamjetno sporiji). Usprkos tome, od ukupno tridesetak burzovnih indeksa širom Europe, od Urala do Irske, tek su burze u Crnoj Gori i Malti ubilježile skroman pad vrijednosti u prošloj godini. Svi ostali su godinu završili na pozitivnom teritoriju. I pritom vjerojatno zvuči iznenađujuće kako je i na slabije razvijenom istoku kontinenta optimizam ulagača iznjedrio impresivne rezultate. Štoviše, središnja vrijednost (medijan) ostvarenog rasta iznosi impresivnih 21% (Estonija i Bugarska dižu prosjek sve do 25,5%).

Još u studenome 2020. godine, kada je postalo izvjesno da će barem jedno cjepivo protiv koronavirusa dobiti odobrenje američke Agencije za hranu i lijekove, oporavak na financijskim tržištima dobio je dodatan poticaj, ali je tada vjerojatno malo tko naslućivao ovakve razmjere uzleta.

A onda su uslijedile još čudnije stvari. Najprije famozni GameStop (koji smo u seriji od dva teksta obradili na Labu), a za njim i hrpa velikih gubitnika pandemije čije su dionice mjesecima stenjale pod pritiskom short sellera. Svojevrsna pobuna malih ulagača ubrzo se pretvorila u nešto puno krupnije – njihov je kapital agresivno zalazio u sve pore financijskih tržišta. Masovna aktivnost malih ulagača najprije je iznjedrila fenomen meme dionica, a potom se prelila u različitim smjerovima. Profitirali u kojekakva SPAC izdanja, bujalo je tržište kripto valuta, a za njim i čudnovate (kripto) novotarije poput NFT-a (koje smo, također na Labu, obradili ovdje). Trgovina opcijama (uglavnom na dionice) doslovce je eksplodirala uvelike podsjećajući na lutriju (i sigurno nosi više uzbuđenja od dosadnihindeksnih fondova), a dobar dio svježeg kapitala otišao je u smjeru Tesle i šačice novokomponovanih proizvođača električnih vozila, učinivši Elona Muska nedodirljivim na vrhu ljestvice najvećih bogataša što je već samo po sebi neobično, no Musk se, unatoč nevjerojatnom bogatstvu, prometnuo u pravog heroja, obožavanog u narodu.

Nimalo slučajno, dvije najveće inicijalne javne ponude dionica na Wall Streetu prošle su godine bili Robinhood Markets i Coinbase Global: snažan rast prihoda obje kompanije mogu zahvaliti upravo malim (retail) ulagačima. Investitori su u tamošnje dioničke investicijske fondove ubrizgali nevjerojatnih bilijun dolara svježeg kapitala, i sve to zahvaljujući (za američke kriterije) neuobičajeno izdašnoj – fiskalnoj politici.

Prva asocijacija na spomen Wall Streeta obično je monetarna politika, a program kvantitativnom popuštanja (QE) u režiji središnje banke, koji se zapravo pretvorio u svojevrsnu financijsku represiju s ciljem zadržavanja rekordno niskih kamatnih stopa, nedvojbeno je odigrao bitnu ulogu u pozitivnom trendu cijena dionica. Ali kada je riječ o aktivnosti malih investitora i njihovih, uvjetno rečeno, postignuća, objašnjenje valja tražiti u (izvanrednim) prihodima iz državne blagajne koji su bitno popravili kućni budžet prosječnog Amerikanca.

Isti taj John Doe je u jeku borbe protiv pandemije ostao uskraćen za mogućnost da višak na računu usmjeri u konvencionalne kanale potrošnje, a višak je uistinu bio enorman. Prema podacima FED-a, raspoloživi osobni dohodak (nakon poreza) početkom 2020. godine, dok se pandemija tek probijala iz Kine, kretao se oko 15 bilijuna dolara (u skladu s višegodišnjim trendom, na grafikonu označenim isprekidanom linijom. Već u travnju, ta je cifra porasla na 17 bilijuna dolara, da bi nepunih godinu dana kasnije, u ožujku prošle godine, premašila vrtoglavih 19 bilijuna dolara.

Za to vrijeme, osobna je potrošnja zabilježila dramatičan pad, daleko ispod dugogodišnjeg trenda (također označenog isprekidanom linijom) – usluge naprosto nije bilo moguće konzumirati zbog zatvaranja, a viškove, koliko god se neki svojski trudili, jednostavno nije bilo moguće potrošiti na zalihe proizvoda poput WC papira i kvasca. Razmjere divergencije dvaju krivulja najjednostavnije je opisati grafičkim prikazom:

Pred samu pandemiju, razlika između raspoloživog dohotka i osobne potrošnje mjerila se u stotinama milijardi dolara, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije dosegla nevjerojatnih pet bilijuna dolara. Kafići, restorani, klubovi i kino dvorane nisu radile, sport je ugašen (a s njim i klađenje), a putovanja su se (u najboljem slučaju) pretvorila u logističku i administrativnu noćnu moru. Život kakvog smo dotad poznavali zamijenilo je novo normalno, a ulaganje se pretvorilo u zabavu za široke narodne mase. Opet, stvari je nekako najlakše objasniti grafikonom, uz koji valja prikačiti i uobičajenu ogradu (korelacija ne znači nužno i kauzalnost!), makar se teza čini vrlo logičnom.

Konzervativni(ji) promatrači vjeruju kako će cijela priča (za male ulagače) završiti u suzama, kako to obično biva kada se razdvoje fundamenti i cijene dionica. Jedno je sigurno: epizoda u kojoj vladajuća garnitura honorirala strpljenje birača izdašnim isplatama iz državne blagajne bliži se kraju. Baš kao i razdoblje agresivnih intervencija monetarnih vlasti, jer QE program bi se u idućih nekoliko mjeseci mogao o potpunosti ugasiti. Potom, naravno, slijedi i očekivano povećanje ključnih kamatnih stopa, prvo u nizu.

Kretanje terminskih ugovora na Chicago Mercantile Exchange pokazuje da bi era rekordno niskih kamatnih stopa mogla završiti već u ožujku. Inflacija se već odavna ne smatra prolaznim fenomenom (kako su se nadali kreatori monetarne politike), no (za početak) simbolično podizanje kamatnih stopa teško može ugroziti dinamičan rast američkog gospodarstva.

Opisani rasplet najavljujemo već mjesecima, i zasad ništa ne upućuje na drukčiji razvoj događaja. Pravo je pitanje u kojoj mjeri Wall Street može računati na „Powell’s Put“, odnosno blagonaklone stavove središnje banke i stimulativnu monetarnu politiku? To se posebice odnosi na prilično napregnute valuacije hi-tech izdanja i raznih start-up kompanija koje su najosjetljivije na promjene kamatnih stopa.

Iako u ovome trenutku većina ulagača ne vjeruje da će do kraja godine ključne kamatne stope FED-a premašiti 1%, iole oštrija retorika kreatora monetarne politike, u prvom redu uvjetovana tvrdoglavo visokom inflacijom, može uvelike pokvariti raspoloženje ulagača i u nekom ružnom scenariju isprovocirati pravi stampedo – pokrenuti lavinu naloga za prodaju u režiji malih ulagača. Natruhe takvog raspleta imali smo prilike vidjeti početkom nove godine po objavi stenograma prethodnog sastanka kreatora monetarne politike sredinom prosinca. Nekoliko pasusa teksta u kojem se otvoreno spominje mogućnost „intenzivnijeg i skorijeg povećanja kamatnih stopa“ (u odnosu na očekivanja tržišta) bilo je zvono za uzbunu. Da stvar bude još gora, nekolicina sudionika sastanka spomenula je mogućnost „ranije redukcije bilance središnje banke, neposredno nakon prvog povećanja kamatnih stopa“, što je scenarij koji bitno odudara od očekivanja. Ogromna većina analitičara je očekivala, uvjetno rečeno, uredan slijed događaja, koji podrazumijeva postupnu eliminaciju QE programa, potom ciklus višekratnog povećanja kamatnih stopa, a tek onda implementaciju programa monetarnog stezanja odnosno postupnog smanjenja bilance središnje banke (Quantitative Tightening).

Sada je dakle otvorena mogućnost nešto konfuznijeg razvoja događaja te simultano podizanje kamatnih stopa i potpuni prestanak aktivnosti središnje banke u segmentu trgovine državnim obveznicama. Sve to, naravno, upućuje na mogućnost bržeg i intenzivnijeg rasta kamatnih stopa, pa nimalo ne čudi da su razmišljanja dužnosnika FED-a, te ponešto agresivniji stavovi spram inflacije isprovocirali vrlo negativnu inicijalnu reakciju i zamjetnu korekciju cijena dionica. A onda opet, svijet se polako vraća u staro normalno i sasvim je logično da FED intenzivno razmišlja o normalizaciji monetarne politike, dok god time ne ugrožava gospodarski oporavak. Svježe brojke s tržišta rada nedvojbeno povećavaju vjerojatnost tog scenarija, a silazna putanja burzovnih indeksa je naprosto cijena koju Wall Street plaća nakon mjeseci i godina kontinuiranog rasta.