Nakon najbržeg pada dioničkih tržišta u povijesti, što je završeno 23. ožujka (S&P500 na 2237 bodova ili 34% ispod vrha 19. veljače), uslijedio je najbrži rast u povijesti: S&P500 je prošli petak zaključio na 2875 ili 28,5% iznad vrijednosti od 23. ožujka. Europske dionice (npr. bluechip indeks Euro Stoxx 50) slijedile su istu putanju.
S&P500 u zoni 2800-3000 bodova nije neočekivan, no nitko ga nije očekivao tako brzo ovdje. Optimisti koji vjeruju u neku veziju V-oporavka ciljali su te razine prema kraju godine. Većina komentatora smatra malo vjerojatnim da bi se svi problemi u vezi s korona virusom mogli ispuhati malom korekcijom od 15% (to je distanca na kojoj se S&P nalazio u petak u odnosu na 19. veljače). Osobito ako se prisjetimo da je početkom godine vladao visok stupanj suglasnosti da je tržište vrlo visoko vrednovano. Shillerov ciklički prilagođeni total return P/E za travanj nalazi se i dalje na historijski relativno visokoj razini od oko 28.
Analitičari upozoravaju da pravi razmjeri armagedona u zaradama kompanija tek slijede s podacima za drugo tromjesečje (izuzetak će biti tehnološke kompanije). Druga tržišta također ukazuju na izrazit “risk-off” ambijent. Zlato je snažno “odradilo” i trenutno se kreće oko 1,700 $ za uncu. Nafta unatoč pokušajima dogovora najvećih proizvođača nakon sukoba Saudijske Arabije i Rusije probija prag od 20 $ za barel. Krivulja prinosa za američke obveznice logično je položena , ali neke standardne indikatore recesije (kao što je traženje inverzija u krivulji) u ovim jedinstvenim povijesnim uvjetima možemo zaboraviti, osobito dok središnje banke doslovce zatrpavaju tržišta likvidnošću. Treba se više fokusirati na dulje ročnosti gdje su prinosi uvjerljivo najniži u povijesti i nalaze se u daljem padu.
Izvor: US Treasury
Generalno se s tržišta obveznica ne može iščitati mnogo toga. Nema velikih promjena prinosa, njemačke se zadržavaju u negativnoj zoni s nevelikim promjenama prinosa i stječe se dojam da su akcije središnjih banaka posve disciplinirale, ili ako hoćete, paralizirale tržišta. Jedino talijanske obveznice pokazuju jasnu tendenciju pomaka prema gore unatoč obilatoj pomoći ECB-a s otkupima, što najavljuje da teški dani za susjede s druge strane Jadrana tek dolaze.
U ovakvoj kontelaciji lako je moguće da svjedočimo kraju kratkog razdoblja opuštanja koje je dovelo do naglog skoka cijena jer smo ušli u razdoblje najveće tržišne volatilnosti u povijesti. Zatvaranje kratkih pozicija u kombinaciji s upornim Trumpovim isticanjem brige za gospodarstvo, pokretanjem protesta diljem zemlje (Texas, Michigan, Minessota) protiv lockdowna, začinjeno je informacijama o smirivanju zaraze u New Yorku (država New York je američka Italija) i povremenim plasiranjem nade da je pronađen kakav-takav lijek. Sve to se ne čini dovoljno da bismo povjerovali kako na Wall Streetu gledamo happy end. Naprotiv, čini se da shvaćanje težine srednjoročnih implikacija dosadašnjeg razvoja događaja tek treba doprijeti do investitora, dok se o dugoročnima, u uvjetima ovakve neizvjesnosti, još nitko ne usudi ni sanjati.