Stručne spoznaje o ekonomici hrvatskog turizma znatno su proširene u proteklih nekoliko godina otkada Hrvatska zaklada za znanost podupire istraživačke napore tima istraživača mlađe i srednje generacije koji su na Hrvatskom institutu za turizam okupljeni oko glavnog autora Ivana Kožića. Na Labu smo komentirali zanimljive rezultate njihovih ranijih studija:
- U lipnju 2020. prikazali smo istraživanje Kožića, Arčabića i Severa koje je pokazalo malu ili negativnu cikličku osjetljivost najvažnijih emitivnih turističkih tržišta. Slovenci, Nijemci, Talijani, Britanci, dolaze u Hrvatsku bez obzira je li u njihovim zemljama recesija ili gospodarska aktivnost raste. Rezultat smo koristili kao argument za najavu mnogo bolje turističke sezone 2020. od tada koronom opterećenih očekivanja koja su prognozirala turistički kolaps. Prognoza se ostvarila, potvrđujući da turizam za mnoge europske narode više nije luksuzno nego nužno dobro koje se konzumira i u teškim vremenima. To je posljedica općeg gospodarskog napretka.
- Prošle godine smo prikazali istraživanje Kožića i Severa koje je pokazalo da zaposlenost u turizmu nije usko korelirana s kretanjem ukupnog BDP-a što znači da je zaposlenost u turizmu važan stabilizator ukupne zaposlenosti u kriznim vremenima. Rezultat je važan jer ruši raširene mitove o tome da je zaposlenost u turizmu podložnija ekonomskim fluktuacijama od drugih tradicionalnih djelatnosti. Stvarnost je suprotna od toga.[1]
Fenomen turizma je slojevit, za Hrvatsku iznimno važan, ali i podistražen. Na primjer, ovdje sam (ne “iz rukava”, nego uz prezentaciju deskriptivne statistike na razini gradova i općina) postavio hipotezu da turizam sprječava iseljavanje i potencijalno predstavlja atraktor za život ljudi. Kada bi se pokazala točnom, hipoteza bi bila još jedan kamenčić u mozaiku teza koje ruše mitove o turizmu kao nestabilnoj gospodarskoj aktivnosti koja k tome guši razvoj jer uz sebe veže faktore proizvodnje (rad i kapital) koji bi se inače mogli produktivnije upotrijebiti u drugim djelatnostima i poduzećima (hipoteza o takozvanoj Nizozemskoj bolesti).[2]
Ako bi se i moglo razgovarati o tome da mali turistički (obiteljski) biznisi nailaze na neke barijere pri rastu produktivnosti (npr. izostanak ekonomija obujma, nedostatak znanja za stvaranje usluga više dodane vrijednosti, zadržavanje mladih u jednostavnom radu umjesto da se obrazuju), ozbiljna hotelska industrija ni približno nije iskoristila potencijale razvoja usluga više dodane vrijednosti, za što taj turistički segment ima i financijske i ljudske kapacitete.
No, daleko od toga da u turizmu samo cvatu ruže. Pandemije je ozbiljno pogodila sektor. Dobro su poznati problemi razvoja fizičke infrastrukture koja treba biti projektirana tako da izdrži sezonska vršna opterećenja. Uz to su povezani problemi zaštite okoliša (npr. zbrinjavanje otpada) kao i socijalni problemi integracije tradicionalnog načina života sa zahtjevima modernog turizma.
U skupinu otvorenih pitanja svakako spada i podistraženo pitanje utjecaja turizma na inflaciju. Koliko mi je poznato o tome je do sada u Hrvatskoj provedeno samo jedno ozbiljno istraživanje – ono Marine Tkalec i Maruške Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu koje je objavljeno u časopisu Tourism Economics 2016. godine. Autorice su pronašle da turizam utječe na opću razinu cijena, no detaljnijim pregledom utvrdile su da se utjecaj prije svega manifestira u samom turizmu i u s turizmom najuže povezanim uslugama (hoteli i restorani, rekreacija i kultura). Znači da je utjecaj na druge cijene vrlo mali ili ga nema.
Do sličnog zaključka možemo doći jednostavnim promatranjem trenutačno umjereno visoke inflacije. Kategorija hotelskih i restoranskih usluga (br. 11) bilježi veoma visoku stopu inflacije u ožujku (8,1%), no sada imamo svojesvrni prirodni eksperiment jer znamo da je inflacija primarno pokretana troškovnim udarima energenata i s time povezanim cijenama hrane tako da nije moguće obraniti hipotezu da je turizam taj koji utječe na opću razinu cijena. Štoviše, pokazat ćemo i da je utjecaj lokalne turističke potražnje na lokalne cijene usluga u hotelima i restoranima također upitan, iako ekonomska intuicija upućuje na to da bi rast potražnje trebao snažno utjecati na cijene hotelskih i restoranskih usluga.
Izvor: DZS
Da bismo došli do dubljih uvida o utjecaju turizma na cijene moramo: (a) proširiti analizu izvan tekućeg razdoblja umjereno visoke inflacije koja je pokretana drugim razlozima, i (b) opću razinu cijena promatrati na mikroekonomskoj razini kao vagani prosjek različitih cijena te se pitati na koje cijene može utjecati turizam?
Ako bi se moglo pokazati da turizam utječe na opću razinu cijena izvan turističke djelatnosti, onda bismo mogli raspravljati o mogućem negativnom učinku turizma na životni standard, osobito kod ljudi koji nisu uključeni u turističku djelatnost ili druge djelatnosti na čije dohotke turizam barem posredno utječe, a žive u turističkim područjima. Isto tako se može postaviti hipoteza da turizam utječe na rast cijena nekretnina i smanjuje nihovu dostupnost za lokalno stanovništvo.
U pomoć u potrazi za odgovorom na ta pitanja ponovo je priskočio ranije spomenuti tim okupljen u Institutu za turizam gdje se provode istraživanja o turizmu koje financira Hrvatska zaklada za znanost. Kožić, Sorić i Sever koristili su podatke o cijenama po skupinama roba i usluga iz harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (Eurostat), te su primjenom sofisticiranih ekonometrijskih tehnika kontrolirali utjecaj zajedničkih vanjskih šokova (cijene nafte, inflacije u europodručju i promjena hrvatskog i europskog BDP-a) ne bi li izolirali cijene na koje utječe lokalna turistička potražnja mjerena brojem turističkih noćenja. Pretpostavili su da turizam izvan turističkog sektora može utjecati na cijene hrane (što uključuje i pića i duhan), prijevoza, namještaja te opremanja i održavanja kućanstva, dok u okviru turističkog sektora broj noćenja može utjecati na cijene turističkih aranžmana, usluga hotela i restorana te rekreacije i kulture. Istraženi su utjecaji u razdoblju od 2003. do 2019. godine, uz korištenje kvartalnih podataka.
Prvo su primijenili u ekonomskoj literaturi uobičajen Grangerov test kauzalnosti i pronašli da turistička noćenja pozitivno utječu na inflaciju cijena namještaja te opremanja i održavanja kućanstva s vremenskim pomakom od dva tromjesečja. Ovo je zanimljiv rezultat koji potvrđuje hipotezu da dobit akumulirana ljeti služi za obnovu i izgradnju nekretnina zimi. Tako u tom dijelu godine dolazi do povećanja cijena namještaja i opreme za kućanstvo. Očito je riječ o odgođenom učinku ljetne turističke potražnje (i anticipaciji potražnje sljedećega ljeta). Međutim, autori nisu pronašli izravan utjecaj turističke aktivnosti na opću razinu cijena i druge kategorije roba odnosno usluga.[3]
Poruka iz naslova teksta (o vrlo slabom utjecaju turizma na opću razinu cijena) odnosi se na to da otkriveni utjecaj na cijene namještaja i opreme za kućanstvo uistinu predstavlja manji obuhvat utjecaja turizma na cijene od onoga što ljudi inače pretpostavljaju. Kako to da turizam, primjerice, ne utječe na cijene hrane i samih turističkih usluga?
Prvo treba imati na umu da inflacija nije isto što i razlike u razinama cijena u prostoru. Na primjer, u mjeri u kojoj je cijena hrane zbog transportnih troškova veća na Hvaru nego u Vrlici (u mjeri u kojoj je to uopće slučaj – ne znam, ovo je samo primjer), ta razlika je strukturna i odavno formirana. Promjena cijena hrane širom zemlje do koje dolazi zbog rasta svjetske cijene hrane uslijed rasta cijena energenata približno istim postotkom utječe na promjenu cijene hrane svuda, pri čemu strukturne razlike razina cijena hrane u prostoru ostaju nepromijenjene. Stoga sam turizam ne utječe na porast cijena hrane; drugi utjecaji su dominantni, u slučaju hrane utjecaji koji dolaze sa svjetskog tržišta. Isto se odnosi na cijene drugih promatranih kategorija roba i usluga izvan turističkog sektora.
Drugo, malo je teže objasniti zašto lokalna turistička potražnja ne utječe na cijene samih turističkih usluga (hoteli i restorani, rekreacija i kultura, turistički aranžmani). To je suprotno intuiciji, ali ako problemu priđemo iz mikroekonomske perspektive, rezultat se ipak može objasniti.
Moramo poći od činjenice da je turističko tržište mediterana integrirano, što je vrlo slično situaciji integracije nacionalnog tržišta hrane iz prethodnog primjera. Strukturne razlike cijena su otprije određene, a samu inflaciju objašnjavaju kontrolne varijable među kojima su i inflacija i BDP u europodručju kao i troškovi energenata. Međunarodna tržišta objašnjavaju inflaciju u hrvatskoj turističkoj industriji koja se prilagođava stanju na tržištu mediterana neovisno o fluktuacijama lokalne potražnje. Ovu priču na prvi pogled nije lako pomiriti sa stopom inflacije od 8,1% u sektoru hotela i restorana u ožujku iz gornje tablice, međutim usporedba s podacima za druge zemlje mediterana je otrježnjujuća. Zadnji podaci u bazi Eurostata su za veljaču (za ožujak još nisu uvršteni u bazu), kada je godišnja inflacija cijena usluga u hotelima i restoranima u Hrvatskoj iznosila 6,3%, u Portugalu 6,4%, Italiji 3,9%, u Španjolskoj 4%, u Grčkoj 2,9%, u Sloveniji 7,2%, a ako proširimo pogled na Bugarsku (9,7%) i planinske zemlje sa snažnim ljetnim turizmom dodat ćemo još i austrijskih 6,8% i švicarskih 3,7%. Varijacije stope inflacije cijena usluga hotela i restorana očito postoje, no Hrvatska, koja je imala puno uspješniji turistički oporavak 2021. od konkurenata, ne izlazi izvan europskog okvira kretanja cijena.
Brzi pregled raspona stopa inflacije po zemljama upućuje na to da bi faktori zajedničkog tržišta mogli biti važniji u određivanju lokalnih cijena od lokalnih varijacija potražnje, što je posljedica visokog stupnja međunarodne integracije kompetitivnog tržišta i razmjerno niske cjenovne elastičnosti potražnje. Potonje je pak u skladu s nalazima ranijih studija koje su pokazale da je turizam postao nužno dobro (sjetite se početka teksta). Ipak, na kraju treba naglasiti da analiza završava s pred-pandemijskom 2019. godinom. Promjene cijena usluga hotela i restorana na kraju 2019. (u odnosu na kraj 2018.) bile su slabije i ujednačenije (Hrvatska 2,4%, Portugal 1,9%, Italija 1,2%, Grčka 2,0%, Španjolska 2,0% i Slovenija 3,7%) od ovogodišnjih promjena. Male razlike promjena cijena uvijek mogu biti posljedice razlika u promjenama kvalitete ponude koje statistika ne uspijeva izmjeriti, pa ih pripisuje rastu cijena iako iza toga zapravo stoji poboljšana usluga. Nešto veće razlike u promjenama cijena hotela i restorana koje sada uočavamo mogle bi biti pod utjecajem vrlo različitog tempa oporavka turističke potražnje, no razdoblje od 2020. nadalje bit će predmetom nekih budućih istraživanja.
Treće, Kožić, Sorić i Sever nisu se upuštali u analizu utjecaja turizma na cijene nekretnina. Bilo bi vrlo zanimljivo analizirati mogu li se i na tom tržištu pokazati neki neočekivani utjecaji. Intuicija, iskustvo i “narodna predaja” govore o tome da turizam snažno utječe na cijene nekretnina te ih čini slabije dostupnima lokalnom stanovništvu. Poznato je da se zadnjih godina na tržištu pojavljuju stranci koji imaju veću kupovnu moć. Ta logika vjerojatno funkcionira na najatraktivnijim mikro-lokacijama (npr. stare gradske jezgre naših mediteranskih gradova), no veliko je pitanje može li se ona preslikati na cijele gradove i Jadransku Hrvatsku. Naravno, u mjeri u kojoj turizam pozitivno utječe na lokalni i ukupni BDP utjecaj na cijene nekretnina ne može se izbjeći (jer analize pokazuju da je BDP najbolji prediktor cijena nekretnina). No, to nije loša vijest, jer rast BDP-a nastaje kao rezultat ukupnog ekonomskog razvitka koji je u slučaju turizma uključiv. Turizam je radno intenzivna djelatnost u kojoj velik broj ljudi sudjeluje u stvaranju i prisvajanju dodane vrijednosti.
Nadajmo se nekom skorom istraživanju pitanja o utjecaju turizma na cijene nekretnina. Nećemo se čuditi ako dobijemo još jedan rezultat koji ide kontra ranije intuicije i “narodnih predaja” za koje ekonomska analiza često, na žalost prekasno da spriječi širenje pogrešnih stavova, pokaže da ipak nisu bile točne.
[1] Naravno, pandemija odnosno mjere 2020. bile su prejak vanjski šok i zaposlenost u turizmu se smanjila više od prosjeka. Međutim, vladine mjere tržišta rada amortizirale su dio toga šoka. Pokazalo se s pravom, jer već u toku oporavka 2021. imali smo ponovo situaciju da domaće tržište nije moglo zadovoljiti potražnju turističkog sektora za radom te je vrlo brzo obnovljen ciklus zapošljavanja stranih radnika koji će se prema najavama nastaviti i ove godine.
[2] Dokaze Nizozemske bolesti u ovom radu objavljenom na Labu 2017. nije pronašao ni Milan Deskar-Škrbić.
[3] U drugom krugu efekata cijene namještaja i opreme za kućanstvo utječu na opću razinu cijena u mjeri u kojoj ta komponenta ulazi u izračun indeksa cijena.