Krajem godine DZS je objavio rezultate Ankete o dohotku stanovništva u razdoblju od 2013. do 2016. Anketa se provodi svake godine na slučajno odabranom uzorku privatnih kućanstava. Kućanstva ostaju u uzorku četiri uzastopne godine te se tako pokazuju značajne promjene koje nisu pod snažnim utjecajem promjena kućanstava u uzorku (svake godine se rotira samo četvrtina ispitanih kućanstava).
Anketom se prikupljaju podaci o bruto i neto dohotku kućanstava i svih članova, podaci o obrazovanju, aktivnosti i zaposlenosti, podaci o financijskom i materijalnom statusu te podaci o drugim životnim uvjetima. Anketa o dohotku stanovništva usklađena je s uredbama EU-a i metodologijom Eurostata.
Suprotno raširenom vjerovanju, rezultati Ankete pokazuju trend smanjenja dohodovne nejednakosti. Na slici 1 možemo vidjeti trend najpoznatije mjere nejednakosti raspodjele dohotka, Ginijevog koeficijenta u Hrvatskoj i u EU od 2010.: nejednakost u EU stagnira malo iznad Ginija od 30, dok je u Hrvatskoj vidljiv trend pada nejednakosti.
Slika 1. Ginijev koeficijent u Hrvatskoj i EU
Ginijev koeficijent je mjera nejednakosti raspodjele dohotka. Vrijednost za Ginijev koeficijent iskazuje se u intervalu od 0% do 100%. Kad bi postojala savršena jednakost (tj. kad bi svaka osoba primala jednaki dohodak), tad bi Ginijev koeficijent iznosio 0%. Što je vrijednost bliža 100%, to je dohodovna nejednakost veća.
Izvor: Eurostat, obrada: autor
Druga poznata mjera dohodovne nejednakosti jest kvintilni omjer dohotka (S80/S20). Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) je odnos između ukupnoga dohotka 20% populacije s najvišim dohotkom (peti kvintil) i ukupnoga dohotka 20% populacije s najnižim dohotkom (prvi kvintil). To je pokazatelj dohodovne nejednakosti koji mjeri jaz između petina najnižih i najviših dohodaka u nekoj zemlji.
Na slici 2 možemo vidjeti kako se od 2010. kretao ovaj omjer u Hrvatskoj i u ostatku EU.
Slika 2: Kvintilni omjer dohotka (S80/S20) u Hrvatskoj i EU
Izvor: Eurostat, obrada: autor
Slično kao i kod Ginijevog koeficijenta, u Hrvatskoj je ovaj omjer dohodovne nejednakosti sve manji, dok je u ostatku EU vidljiv blagi uzlazni trend koji je zaustavljen 2014. Tako je u 2016. ovaj pokazatelj u RH iznosio 5,0 (što znači da je 20% stanovništva s najvišim raspoloživim dohotkom imalo 5 puta veći dohodak od 20% stanovništva s najnižim raspoloživim dohotkom), dok je u ostatku EU taj odnos iznosio 5,2.
Do pada ovog omjera došlo je zbog nešto bržeg postotnog rasta dohodaka stanovništva koje se nalazi u prvom kvintilu. Primjerice, gornja granica ekvivalentnog dohotka za prvi kvintil porasla je s 23.143 kn 2013. na 26.400 kn 2016. (porast od 14,1%), dok se istodobno prag za ulazak u peti kvintil povećao sa 60.384 kn u 2013. na 66.031 kn u 2016. (porast od 9,4%). To je rezultiralo manjim promjenama u distribuciji dohodaka prikazanima kao udio u ukupnome raspoloživom dohotku, a što se može vidjeti na slici 3.
Slika 3. Distribucija ekvivalentnog dohotka prema kvintilima, udio u ukupnome raspoloživom dohotku, 2013.-2016.
Napomena: Ekvivalentni dohodak računa se tako da se ukupan dohodak kućanstva podijeli s ekvivalentnom veličinom kućanstva izračunanom prema modificiranoj OECD-ovoj ljestvici, prema kojoj se nositelju kućanstva dodjeljuje koeficijent 1, svakoj drugoj odrasloj osobi u kućanstvu od 14 godina i starijoj osobi koeficijent 0,5, a djeci mlađoj od 14 godina koeficijent 0,3. Postupak se primjenjuje zbog određivanja ravnomjernijeg udjela svakog člana kućanstva u stjecanju zajedničkog prihoda.
Izvor: Anketa o dohotku stanovništva (DZS)
Kritičari koncepta nejednakosti često ističu njegovu „licemjernost“: fokus na nejednakosti odmiče fokus od stvarnog problema siromaštva odnosno materijalne deprivacije. Materijalna deprivacija podrazumijeva materijalno oskudijevanje kućanstva, odnosno nemogućnost kućanstva da si priušti stavke ili materijalna dobra koje većina ljudi smatra poželjnim ili čak nužnim za adekvatan život.
Stavke materijalne deprivacije prema Anketi odnosno metodologiji Eurostata jesu:
- nemogućnost kućanstva da si priušti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima
- nemogućnost kućanstva da svim članovima priušti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće
- nemogućnost kućanstva da si priušti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan
- nemogućnost kućanstva da podmiri neočekivani financijski trošak
- kašnjenje s plaćanjem najamnine, računa za režije, stambenoga kredita ili potrošačkoga kredita
- nemogućnost kućanstva da si priušti telefon
- nemogućnost kućanstva da si priušti TV u boji
- nemogućnost kućanstva da si priušti perilicu za rublje
- nemogućnost kućanstva da si priušti automobil.
Stopa materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba koje žive u kućanstvima koja ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalne deprivacije. Stopa teške materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba u ukupnoj populaciji koja si ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki materijalne deprivacije. U tablici 1 možemo vidjeti kako su se kretale ove stope od 2013.-2016.
Tablica 1: Stope materijalne deprivacije u Hrvatskoj, 2013.-2016.
Izvor: Anketa o dohotku stanovništva (DZS)
Stopa materijalne deprivacije je u uskoj vezi sa stupnjem dostignutog razvoja neke zemlje, stoga se u EU ovaj pokazatelj kreće u vrlo širokom rasponu od niskih 3,7% u Švedskoj do čak 46,9% u Bugarskoj. Hrvatska, kao jedna od najmanje razvijenih zemalja EU, očekivano odstupa po ovom pokazatelju od prosjeka EU (30,1 naspram 15,6). No, pozitivno je što je i ovdje trend opadajući – u četverogodišnjem periodu došlo je do pada od 4,5 postotnih bodova.
Može se zaključiti da Hrvatska nema izraženijih problema s nejednakostima u raspodjeli dohotka. Nejednakosti se ne mogu smatrati preprekom gospodarskom razvoju u Hrvatskoj. Dapače, u Hrvatskoj se nejednakosti, mjerene Ginijevim koeficijentom i kvintilnim omjerom dohotka (S80/S20), kontinuirano smanjuju i danas se nalaze ispod prosjeka EU.
Hrvatskoj su potrebne politike rasta koje će omogućiti općeniti porast zapošljavanja te paralelno rast dohodaka slabije stojećeg dijela populacije. Ne treba zaboraviti da Hrvatska još uvijek ima vrlo visoku nezaposlenost, a upravo nezaposlene osobe imaju najveći rizik od stupanja u siromaštvo. Zato je ključno ubrzati gospodarski rast kako bi se povećao broj zaposlenih i općenito stopa zaposlenosti. Tek kad se približimo punoj zaposlenosti možemo eventualno promišljati o politikama koje bi ciljano adresirale probleme nejednakosti.