Prošli tjedan je objavljeno da je stopa inflacije u listopadu Hrvatskoj dostigla 13,2%, što je malo više od rujanskih 12,8%. Međutim, rast cijena je nejednako raspoređen između roba i usluga, i to nije prvi put. Slika pokazuje da su cijene usluga koje čine oko četvrtine potrošačke košarice postojane. Cijene roba se u većoj mjeri nalaze na udaru naraslih cijena energenata (osobito cijene hrane koje čine oko četvrtine košarice).
Izvor: DZS
Ova jednostavna slika govori gotovo sve što trebamo znati o aktualnoj inflaciji. No tumačenje ipak zahtijeva poznavanje makroekonomske teorije: ključan je tzv. Balassa-Samuelsonov učinak (BS). BS kaže sljedeće: uz ostale uvjete zadane, rast produktivnosti dovodi do smanjenja cijena roba, no cijene usluga neće usporedo padati nego će im relativna cijena rasti. Naime, među uslugama je puno aktivnosti u kojima produktivnost ne raste (npr. usluge frizera). Prema BS-u, tržište rada je jedinstveno (frizer može prijeći u drugu aktivnost u kojoj produktivnost i plaće rastu), pa će vlasnici frizeraja biti prisiljeni podići plaće svojim radnicima i cijene svojih usluga ako produktivnost drugdje u gospodarstvu raste. Zasad uočite da gornja slika upućuje na to da u podacima za aktualnu inflaciju ne vidimo BS-učinak. Situacija je obratna.
Uobičajeni problem s raspoznavanjem BS učinka leži u tome što cijene usluga ne moraju rasti samo zbog rasta produktivnosti u sektorima koji su izloženi međunarodnoj razmjeni i gdje se produktivnost brže mijenja. Cijene usluga mogu rasti i zbog rasta potražnje. Na primjer, ljude u nekom trenutku zahvati optimizam i počnu više izlaziti u restorane i na kulturne priredbe, sjete se osigurati imovinu koju prije nisu osiguravali, dignu kredit, poklikaju pretplate na sve što su ikada željeli gledati i slušati … Jako je teško empirijski izolirati efekt preusmjeravanja potražnje od efekta rasta produktivnosti koji se preljeva na uslužni sektor preko pritiska na rast plaća.
Međutim, ako gledamo gornji grafikon i ako znamo nešto o BS-učinku, možemo primijetiti četiri važne stvari:
- Značajniji rast cijena usluga dogodio se samo na proljeće i ljeto ove godine, što je bilo povezano s velikom potražnjom stranih turista u turističkom sektoru. Dakle, nije se radilo o višku domaće nego o višku strane potražnje (za upućenije X, a ne C) i cijene su logično reagirale prema gore.
- Ovo generalno nije inflacija potražnje nego inflacija troškova koji preko međunarodno razmjenjivih roba (prvenstveno energenata i hrane) utječu na cijene roba i na domaćem tržištu.
- Mediji i društvene mreže su na proljeće bili puni falš ekonomista koji su se upinjali dokazivati da je sva inflacija „od ranije“ i da nema veze s izbijanjem rata u Ukrajini, no plava linija na slici govori sama za sebe. Cijene roba su na prijelazu 2021. u 2022. tek bile dostigle i malo prestigle cijene usluga koje su se cijelo vrijeme postojano kretale, a onda je od ožujka do lipnja ove godine uslijedio udar (cijena roba) koji se kod nas poklopio s rastom cijena usluga zbog spomenute uspješne turističke sezone.
- Cijene roba su se na ljeto primirile, a onda je u rujnu i listopadu uslijedio novi udar, što se podudara s drugim vrhuncem cijena energenata nakon što je Sjeverni tok zaštekao, a naivci odustali od uvjerenja da je neka vrsta deala s Putinom moguća.
Pouka glasi da se jednostavnom kombinacijom dobre teorije i malo pažljivijim odabirom empirijskih podataka može doći do dubljih uvida od onih koji se puno glasnije čuju (negdje sam pročitao čak i to da je ova inflacija rezultat klimatskih promjena (valjda zato što se o njima puno piše)!).
Zaključci su dakle sljedeći:
- Nema naznaka ukorjenjivanja inflacije (inflacijske inercije – očekivanja, spirala). Inače cijene usluga ne bi bile postojane, a rast cijena turističkih usluga izazvan inozemnom sezonskom potražnjom ne bi stao nego bi se nastavio.
- Rast cijena roba koji vidimo u rujnu i listopadu vrlo vjerojatno neće biti intenzivan niti će trajati dugo kao rast cijena roba u prvoj polovici ove godine. Cijene roba i hrane na svjetskom tržištu su se primirile. Nafta Brent je opet ispod 90 dolara za barel; miriše na stagnaciju ili recesiju.
Naravno, energenti uvijek mogu iznenaditi zbog geopolitike (tek ćemo vidjeti utjecaj price capa na rusku naftu), ali ako konstelacija ostane više-manje kakva je sada očekujte smirivanje. I ne gledajte više onaj famozni podatak year-on-year (promjena u odnosu na isti mjesec prošle godine), jer taj podatak mjeri daleku prošlost cijele godine koja je iza nas. Gledajte indekse i promjene mjesec-na-mjesec, a godišnje stope promjene će pokazati realniju sliku od ožujka i travnja sljedeće godine kada se efekt veće baze priključi u računicu.
Inače, kad smo kod cijena restorana, Bela Balassa je mađarski ekonomist koji je 1956. utekao pred ruskim tenkovima na zapad. Doktorirao je na Yaleu i imao dvije uspješne karijere – kao profesor na Johns Hopkinsu i kao savjetnik Svjetske banke. Zahvaljujući lijepim honorarima i izdašnoj mirovinskoj shemi spomenutih institucija dio života je provodio kao gastro-kritičar po pariškim restoranima. Bio je to puno zanimljiviji život od onog u paralelnom svemiru u kojem je mogao tumarati budimpeštanskim ulicama od 1956. do 1991. kada je umro.
U svakom slučaju, Balassin program dubinskog i dugotrajnog istraživanja pariških restorana učinio ga je ekspertom za određivanje relativnih cijena međunarodno neutrživih dobara, po čemu ga ekonomisti pamte dulje od četiri desetljeća nakon smrti. Samo, većina ne zna za ovu gurmansku priču o pariškim restoranima, a ona je samo još jedan dokaz da je čovjek najbolji u onom što voli.