U javnosti se šire pogrešni podaci o razvoju Hrvatske, Irske i južne Europe

Realni BDP po stanovniku u međunarodnim dolarima 1990. (1952.-2010.)

Ad
Ad

Zadnjih dana u medijima su se pojavile različite spekulacije o tome gdje je Hrvatska bila u odnosu na Irsku i južnu Europu 1980., a gdje je danas. Moglo se čuti i da je Hrvatska pred gotovo četiri desetljeća bila dvostruko razvijenija od Irske i razvijenija od većine zemalja južne Europe. Ovdje nećemo ulaziti u zaključke koje su eksperti i novinari izvodili, jer se s njima jednim dijelom slažemo, ali ćemo se, točnosti radi, posvetiti brojkama, jer s njima se ne slažemo.

Danas znamo koji je najbolji izvor za vrlo dugoročne usporedbe realnog BDP-a po stanovniku po stalnom tečaju i cijenama. To je Maddison projekt čije rezultate koriste sve relevantne institucije poput UN-a, OECD-a i sl. Dok je pokretač projekta Angus Maddison bio živ, projekt je sponzorirao i rezultate je objavljivao OECD, a danas se u Savjetodavnom vijeću projekta pored predstavnika nekih od najuglednijih sveučilišta nalaze predstavnici UN-a i Svjetske banke. U projekt se ulaže ozbiljan novac i znanje.

U bazi Maddison projekta mogu se pronaći podaci za Hrvatsku od 1952. Serija završava s 2010. godinom. Podaci sigurno nisu idealni, jer su se kroz vrijeme mijenjale metodologije, statistički obuhvati i pojavljivali različiti statistički problemi, a zemlje su ih rješavale različito. Još nije sve usklađeno sa Eurostatom (koji podatke za Hrvatsku objavljuje tek od 1994.), ali boljeg od Maddisona za dugoročne usporedbe na svijetu nema.

Zato vrijedi ponoviti naslovnu sliku kako biste stalno imali na umu o čemu piše u tekstu:

Realni BDP po stanovniku u međunarodnim dolarima 1990. (1952.-2010.)

Izvor: Maddison Project

Slika pokazuje da je Hrvatska polako sustizala Irsku od 1952. do 1975. Od 1975. do 1984. linije Hrvatske i Irske se gotovo poklapaju. Neke male razlike postoje, ali s obzirom na vjerojatne pogreške mjerenja nećemo pogriješiti ako zaključimo da su se Hrvatska i Irska nalazile na sličnom stupnju gospodarskog razvitka oko 1980.

Od zemalja juga Europe Hrvatska je tada prestigla samo Portugal, dok je za drugim zemljama juga zaostajala. Sa Španjolskom se samo nakratko izjednačila 1960., ali to je bila kratka aberacija zbog španjolskih problema. Španjolska od 1962. nastavlja razvojnom stazom koja je vidno položena iznad Hrvatske.

Hrvatski realni BDP po stanovniku oko 1980. ulazi u razdoblje dugoročne stagnacije, dok se Španjolska i Irska nakon 1984. vidno odvajaju prema gore. Španjolska nastavlja po tom novom, malo bržem trendu, a Irska od početka devedesetih godina prošlog stoljeća spektakularno ubrzava rast. Otvaranje, liberalizacija svih segmenata gospodarstva, fiskalna disciplina, porezna rasterećenja, agresivno privlačenje međunarodnih, naročito američkih kompanija, čini Irsku «Keltskim tigrom».

Razvojni prekid 2008.-2010. pogodio je sve tri zemlje, Irsku najviše zbog udjela financijskog i IT sektora, no kada se u bazu unesu podaci od 2011. nadalje, vidjet će se da se Irska uspješno vratila na stare staze rasta. Inače ljudi ne bi hrlili tamo tražeći posao.

Dakle, dvije središnje teze koje su ovih dana prenijeli mediji ne stoje. Prvo, Hrvatska oko 1980. nije bila dvostruko razvijenija od Irske, nego su Hrvatska i Irska bile približno jednako razvijene. Drugo, Hrvatska nije bila razvijenija od većine zemalja južne Europe, nego samo od Portugala, što se vidi kroz odnos prema Španjolskoj za kojom Hrvatska oduvijek i trajno zaostaje (Italija i Grčka bile su također razvijenije kroz promatrano razdoblje, samo se to ne vidi na slici koju nismo htjeli pretrpati da bude razvidna).

Iako nam ovdje nije cilj produbljivati ovu zahtjevnu temu (ostavit ćemo to za jedan od sljedećih tekstova našeg vodećeg eksperta za ekonomsku povijest Ive Bićanića), slika ipak zaslužuje još jedan komentar. Godina 1980. je važna, jer socijalistička Hrvatska oko te godine vidno gubi sposobnost za rast. Debela crvena linija kroz sljedećih deset godina ostaje približno položena. U tom razdoblju počinje hrvatsko zaostajanje za razvojnom putanjom drugih država europske periferije. Zatim, raspad socijalističkih institucija, raspad Jugoslavije, raspad ekonomskih veza uspostavljenih sa socijalističkim zemljama bivšeg Istočnog bloka i ponajviše rat uzrokuju dramatičan pad 1990.-1993.

Tu vidljivu rupu ne treba smatrati posljedicom privatizacije i tranzicije, kako se to obično tumači u Hrvatskoj. Procesi transformacije tada tek počinju u značajnijem obujmu i svoje učinke prenose na kasnije. Rupa je izravna posljedica raspada socijalizma i Jugoslavije, što se potvrđuje kroz činjenicu da su sve zemlje istoka Europe u kojima su na vlasti ranije bile komunističke partije imale slične rupe, bez obzira na politike.

Politike tranzicije uvjetovale su nagib trenda rasta nakon 1994., koji približno prati španjolski nagib, ali sada na distanci koja je uvjetovana izgubljenim razdobljem 1980.-1993. Hrvatska iz razloga koji prelaze okvire ovoga teksta nikada nije uspjela nadoknaditi izgubljeno razdoblje.