Prošli tjedan se u fokusu financijskih tržišta nalazio ECB. Prije sastanka Upravnog vijeća nije bilo jasno hoće li se usvojiti novi program monetarnog popuštanja ili će se guverneri zadovoljiti samo najavom. Dogodilo se drugo. Tržištima je to bilo dovoljno za mir. Ekonomska situacija u EU i dalje se očitava kao loša (rizik recesije se ne smanjuje), a predsjednik Izvršnog odbora Mario Draghi na odlasku sigurno ne želi odustati od reputacije kako ne preza od monetarne ekspanzije „kad god zatreba“ i „koliko god bude potrebno“ (njegove često korištene fraze). U rujnu se tako očekuje objava novog monetarnog programa ECB-a, koji će Draghi u štafetnoj palici predati nasljednici Christine Lagarde. U tome nema mnogo novog; ovo je scenarij koji se očekuje već nekoliko mjeseci.
S FED-om je malo drugačije. Donedavno se očekivalo da će kratkoročne američke statistike nastaviti s lošim očitanjima, što će, uz već standardni Trumpov politički pritisak, dovesti do kresanja kamatne stope FED-a za 0,5 postotnih bodova. Priče o eskalaciji trgovačkog rata s Kinom i najblaže rečeno rizicima u odnosima s Iranom uklapale su se u pesimističan obrazac.
Međutim, zadnjih mjeseci izašli su i dalje solidni podaci s američkog tržišta rada, a realni BDP u prvom tromjesečju povećan je za 2,1%. To je nešto sporije nego unazad nekoliko godina, ali još uvijek dovoljno dobro da neki promatrači zaključe kako bi trebalo preispitati namjeru spuštanja kamatnih stopa. Drugi, “golubovi”, ističu da se racio smanjenja kamatnih stopa nije izgubio s obzirom da se investicije u SAD-u nalaze u padu dok se rast gotovo u cijelosti može zahvaliti unutarnjem tržištu odnosno osobnoj i državnoj potrošnji.
Odustajanje od smanjenja kamatnih stopa nije opcija, ali pitanja ostaju: (a) hoće li se kamatne stope smanjiti za najvljenih 0,5 ili je u svjetlu novijih očitanja gospodarske dinamike u SAD-u ipak vjerojatnije umjereno smanjenje za 0,25 postotnih bodova i (b) kako će se Federalni odbor za operacije na otvorenom tržištu (tijelo koje odlučuje o kamatnoj politici FED-a, FOMC) podijeliti, tj. hoće li biti partybreakera koji će se Trumpovim bjesomučnim tvitovima unatoč svrstati na stranu protiv smanjenja stopa.
Uglavnom, više se ne očekuje jednoglasna odluka, što je ujedno i signal da su ranije najave o seriji smanjenja kamatnih stopa bez realnih temelja. Smanjenje za 0,5 se na dan donošenja odluke čini jednako vjerojatno kao i opreznije smanjenje za 0,25 bodova. Uglavnom, FOMC od jučer zasjeda i danas (srijeda) se očekuje odluka, koja bi mogla odrediti budućnost prinosa na američke državne obveznice i tečaja dolara. Promotrimo ih redom.
Prinosi na 10-godišnje obveznice već se dulje vrijeme kreću blago iznad 2%, dok su kratkoročni prinosi na tržištu novca nešto viši (jer je kamatna stopa FED-a podešena između 2,25% i 2,5%). Ova inverzija s većim kamatnim stopama u kratkom nego u dugom roku već se nekoliko mjeseci smatra anomalijom, takozvanom inverznom krivuljom prinosa koja najavljuje recesiju. Međutim, razlika između 2-godišnjeg i 10-godišnjeg prinosa ne odašilje recesijski signal (pogledajte tablicu u dnu), što znači da je anomaliju moguće objasniti previsokim kamatnim stopama tržišta novca pod utjecajem FED-a (predsjednik Trump bi jako volio takvo objašnjenje). Ako je hipoteza točna, predstojeća promjena (smanjenje) utjecat će na nagib krivulje prinosa (razlike kratkoročnih i dugoročnih stopa), no ne i na visinu dugoročnih stopa.
Međutim, vjerojatnija su oba efekta – pad na kraćem i rast na duljem kraju krivulje prinosa – ako tržišta FED-ovu akciju interpretiraju kao pozitivan znak u smislu izbjegavanja ili ublažavanja sljedeće recesije.
Ako je pak suditi prema tečaju EUR/USD, tržišta u cijene već uključuju efekte manjeg smanjenja kamatnih stopa od očekivanog. Problem s tržištima je u tome što nikada ne znamo kako i koliko su očekivanja već ugrađena u cijene. Čini se da su nedavni padovi dolara (s 1,12 za euro na 1,135 u drugoj polovici lipnja) pretpostavljali značajnu reakciju FED-a u smjeru srpanjskog i kasnijeg smanjenja kamatnih stopa, no sada se ta očekivanja korigiraju i dolar jača. Opet je pao ispod 1,12 za euro, što je od travnja 2017. zabilježeno samo dvaput prije ovog mikro-ciklusa. Vrlo je vjerojatno da ova razina tečaja već odražava trenutačnu konstelaciju – veću vjerojatnost reza kamatnih stopa za 0,25 nego za 0,5, uz neizvjesnost u pogledu daljnjih smanjenja.
Kamo će dolar s ove razine odredit će retorika nakon današnjeg sastanka FED-a/ FOMC-a, kao i informacije o tome koliko je FOMC bio podijeljen oko odluke.
