„Commodities“ prevodimo na hrvatski jezik (neprecizno) kao „robe“ premda taj pojam opisuje puno širi skup dobara; na primjer, opisuje sve proizvode od drva, a ne samo drvnu građu (eng. lumber) koja je commodity (roba u užem smislu riječi). Pojmovna zbrka tek počinje: pojam dobra u hrvatskom se jeziku koristi dvoznačno. U užem smislu, dobro je roba (ne obuhvaća i usluge). Državni zavod za statistiku tako službeno tumači pojam: u statistici inflacje možete odvojeno pratiti indekse cijena dobara (roba) i usluga. Međutim, etimološki gledano, pojam dobra izvodi se iz opisa materijalnih i nematerijalnih dobara – stvari koje trošimo jer nam čine dobro. I usluge nam čine dobro, pa se u gospodarskoj praksi pojam dobra često koristi i kao opis svih proizvoda – i roba i usluga. Jezičarima ostavljam zaključak je li to pogrešno.
Nerazvijesnost (nepreciznost) hrvatskoga jezika u definiranju pojmova roba, dobro i proizvod posljedica je slabe prisutnosti tržišnih odnosa u razmjeni roba kroz povijest. Naime, kroz (noviju) povijest veoma mali broj ljudi – uglavnom povezanih s državnom administracijom i državnim poduzećima – bio je izložen bavljenju proizvodnjom i trgovanjem robama („commodities“). Na primjer, INA je donedavno držala monopol u proizvodnji, izvozu, uvozu i distribuciji nafte i naftnih derivata. Hrvatske šume i dan-danas kontroliraju više od tri četvrtine šuma u Hrvatskoj (vidjeti tekst Beljana i Dolinara na Labu) te sprječavaju razvoj pravog tržišta – trupce alociraju kupcima prema birokratskim pravilima.
Prošlogodišnji stres na tržištima roba uzrokovao je dugo nezabilježenu oscilaciju cijena podsjetivši na činjenicu da niti jedna država, pa ni one najmoćnije na svijetu, ne kontroliraju svjetsko tržište roba (commodities). O ulozi velikih multinacionalnih kompanija na tome tržištu nedavno je pisao Mario Gatara. Arošlogodišnja histerija nakon koje je uslijedilo brzo ispuhavanje cijena podsjetili su na razvijenost, dubinu i nepredvidivost robnih tržišta na kojima cirkulira ogroman broj terminskih ugovora i izvedenica.
U nastavku, u cilju definiranja okvira za nastavak teksta, prikazujemo nekoliko zanimljivih (petogodišnjih) grafikona sa stranice tradingeconomics.com za:
- sirovu naftu (Brent, London)
- plin (u EU)
- zlato
- bakar
- drvnu građu
Izvor: tradingeconomics.com
U Hrvatskoj se o robnim tržištima donedavno malo pisalo (osim vezano uz cijenu nafte i goriva na crpkama), no prošlogodišnji cjenovni šokovi su promijenili to. Interes za kretanja na robnim tržištima raste, a robe ljudima (još uvijek malome broju) počinju predstavljati zanimljivu klasu imovine za investiranje.
Intercapital Asset Management (dalje: ICAM) na tom je tragu pokrenuo prvi hrvatski robni investicijski fond (Commodity Strategy). Nećemo spekulirati o tržišnom tajmingu („Je li sada pravi trenutak za ulaganje u robe?“); uvijek je moguće pronaći naizgled čvrste argumente za i protiv. U prilog ulaganju u robe govori činjenica da su se nedavni cjenovni baloni jednim dijelom ispuhali. Protiv govore recesijska očekivanja, naročito u SAD-u. Cijene roba će još pasti ako najveće svjetsko gospodarstvo ove godine uđe u recesiju.
Priče o market tajmingu najčešće završe takvim, neriješenim rezultatom. Mudrije je pogledati neke druge, dugoročnije argumente koji govore u prilog ulaganju na robnim tržištima.
U ICAM-ovoj prezentaciji povodom pokretanja fonda Commodity Strategy ističu se dva: (1) hipoteza o robnom super-ciklusu i (2) hipoteza o koristima od diversifikacije. Prvo pogledajmo ICAM-ov opis roba kao klase imovine:
U nastavku je ICAM-ovo objašnjenje očekivanja (dugoročnog) super-ciklusa na tržištima roba. Središnja teza glasi da su ulaganja u proizvodnju roba pala, pa buduća proizvodnja neko vrijeme neće moći udovoljiti rastu potražnje sve dok više cijene i veća očekivana dobit ne privuku dovoljno kapitala u novi investicijski ciklus.
A ovako vide indikativnu alokaciju svog fonda:
Štogod mislili o prikazanim ICAM-ovim namjerama i tajmingu, najzanimljiviji dio prezentacije odnosi se na argument diversifikacije. U ICAM-u smatraju da uključivanje roba u investicijske portfelje poboljšava odnos očekivanog povrata i rizika u kratkom i srednjem roku:
Slajd pokazuje osjetno bolji rezultat portfelja s 10% izloženosti robama u kratkom i srednjem roku od klasičnog portfelja sa 60% u dionicama i 40% u obveznicama. Međutim, u vrlo dugom roku (10g.) klasični portfelj je ipak odbacio bolji rezultat, ali uz veću volatilnost.
Naravno, ovo su podaci za novije vrijeme. Uloga roba kao diversifikatora portfelja kroz povijest toliko se ukorijenila da je informacija o tome pronašla put među mantre na Investopediji, a to što tamo piše pretendira vrijediti uvijek.
Ako vam je ovo previše informacija, uvijek se možete okrenuti ICAM-ovom Geniusu. Detaljniji prikaz ove robo-advisory usluge (aplikacije) mogli ste na Labu pročitati ovdje. Unosom vaših investicijskih preferencija, profila rizika i vremenskog horizonta ulaganja Genius će sredstva alocirati u ICAM-ove fondove među kojima se odnedavno nalazi i Commodity Strategy. Na taj način možete zaboraviti glavobolju koja prati pitanja kako i kada ulagati u robe, te prepustiti odluku investicijskom savjetniku. Naravno, pritom treba imati u vidu ograničenja investicijskih savjetnika (moj tekst o tome ovdje).
Ako se vratimo na početna razmatranja o jezičnim nesavršenostima, očito je da niti pojam robe niti pojam sirovine nisu dobar opis onoga što u engleskom jeziku i gospodarskoj praksi podrazumijevamo pod pojmom „commodity“. Pitao sam ChatGPT da malo objasni pojmove (na engleskom, što je lakše), pa evo za kraj što kaže „umjetna inteligencija“ (nije loš):
