Ususret turističkoj 2022. (I dio)

Objavljeno

Ilustracija: Marko Bukorović / Dreamstime

Turizam snažno utječe na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, no hrvatski turizam se u pandemiji pokazao otporniji od turizma udaljenijih europskih država. Uz to, drugi sektori poput ICT-a, graditeljstva i industrije očito rastu i bez obzira na turizam. Gruba procjena utjecaja turizma na promjene BDP-a 2020. i 2021. pokazala je da se približno cjelokupan pad BDP-a 2020. može objasniti kontrakcijom turizma, dok se oko polovice oporavka ukupnog BDP-a 2021., koji se očekuje po stopi 9-10% (još se čeka podatak za cijelu 2021.) može objasniti oporavkom turizma. Ova promjena doprinosa najavljuje velike strukturne promjene u hrvatskom turizmu koje će se dogoditi u ovom desetljeću

Ad
Ad

Mitsko značenje turizma za hrvatsko gospodarstvo u prvoj polovini „normalnih godina“ izaziva valove panike („Propast ćemo!“) koji su pokrenuti fatalističkim prognozama i njihovim interpretacijama u glavnim medijima. Od „skupi smo“ preko „pomest će nas konkurencija“ do prvih naznaka famozne „srpanjske rupe“, iz godine u godinu ponavlja se ritual rasta napetosti koji na vrhuncu sezone, kada krene brojanje automobila što prolaze naplatnim kućicama, doživljava sretno razrješenje. Taj svojevrsni klimaks olakšanja bio je naročito izražen u godinama pandemije kada je strah prije ljetne sezone bio na vrhuncu („Sada ćemo stvarno propasti!“). S tako stresnim nasljeđem, solidne ljetne vijesti 2020. i 2021., premda umnogome ispod predpandemijske 2019. kada je riječ o fizičkim pokazateljima, djelovale su kao melem na ranu. „Daleko iznad ranijih očekivanja“ postala je mantra koja se ponavlja u vezi hrvatskog turizma. Otud slijede dva pitanja: prvo, je li s hrvatskim turizmom doista sve tako dobro, i drugo, postavlja se pitanje hoće li „daleko iznad očekivanja“ biti mantra i 2022. godine, koja će, po svemu sudeći, biti obilježena pandemijom ali i povratkom konkurencije na Mediteranu.

U Arhivanalitici surađujemo s HUT-om, Hrvatskom udrugom turizma koja okuplja vodeće hotelijere. Radimo na pripremi povremenih analiza,[1] a Državni zavod za statistiku netom je objavio novu verziju Satelitskog računa turizma koji mjeri ukupne učinke ove djelatnosti na gospodarstvo. Stoga je sada pravi trenutak da se sažeto prikažu događaji u hrvatskom turizmu u pandemiji (prvi odjeljak – Osnovni podaci), zatim, za raspravu o tome što smo naučili o utjecaju turizma na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo (drugi odjeljak – O širim gospodarskim učincima turizma), te o tome kako je izgledalo poslovanje hotelijera kroz pandemiju (treći odjeljak – Hotelski hali-gali) i o izgledima (četvrti odjeljak – jasno, Izgledi). Prva dva odjeljka sadržana su u ovom tekstu, a druga dva u nastavku koji će biti objavljen sutra.

  1. Osnovni podaci

Razvoj hrvatskog turizma treba promatrati u kontekstu dugoga roka. Slika 1 pokazuje da je prosječna godišnja stopa rasta bruto dodane vrijednosti u 20 godina prije pandemije bila najveća u mega-sektoru u koji DZS ubraja turizam (3T – trgovina, transport i turizam). Jedino se proslavljeni ICT sektor mogao uspoređivati s 3T prema brzini rasta realne bruto dodane vrijednosti. Ne treba sumnjati da je upravo turizam u tom sklopu djelatnosti imao ključnu ulogu.

Slika 1. Prosječna godišnja stopa rasta realne bruto dodane vrijednosti 20 godina prije koronakrize i pad u krizi 2020. u Hrvatskoj

Napomena: bruto dodana vrijednost u stalnim cijenama 2015.
Izvor: DZS, Nacionalni računi, Statistika u nizu, vlastiti izračun.

Slika 2 pokazuje jedan neobičan statistički konstrukt – stopu rasta broja noćenja odnosno dolazaka stranaca u RH u odnosu na isti mjesec pred dvije godine. Podatke uspoređujemo u odnosu na predzanju godinu kako bismo pandemijsku 2021. prikazali u odnosu na predpandemijsku 2019. Podaci pokazuju početnu katastrofu u vrijeme lockdowna 2020. kada s proljećem te godine praktički nije bilo stranih turista u Hrvatskoj (promjena blizu -100%) i kada su svi očekivali takvu cijelu godinu. No, na ljeto se dogodilo prvo ugodno iznenađenje: u kolovozu je pad (u odnosu na 2018., jer gledamo dvogodišnju promjenu), tek neznatno prešao 40%. Naravno, bila je to i dalje katastrofa, ali je najavila događaje 2021. kada se Hrvatska pokazala vrlo atraktivnom destinacijom zbog blizine srednje Europe iz koje se do Jadrana lako stiže automobilom, a automobil je superioran oblik transporta u uvjetima pandemije – minimalan je rizik izloženosti drugim ljudima na putovanju, te pruža fleksibilnost u pogledu dana odlaska ako se nešto zakomplicira s mjerama na granicama.

Slika 2. Dolasci i noćenja stranih turista u Hrvatskoj: stopa rasta u odnosu na isti mjesec pred dvije godine

Izvor: DZS, Priopćenja, Dolasci i noćenja turista u komercijalnom smještaju, vlastiti izračuni

Zbog toga je ljeto 2021. bilo daleko uspješnije od očekivanja. U kolovozu 2021. dolasci stranih turista dosegnuli su 84% razine iz kolovoza 2019., a noćenja su dostigla 92,5% razine iz istog mjeseca 2019. Prosječan boravak stranih gostiju povećan je s 5,9 na 6,5 dana ili za 10%. Zabilježeno je i povećanje prosječne potrošnje: povećale su se cijene usluga hotela i restorana koje su do kolovoza 2021. rasle 4,4% u odnosu na kolovoz 2020., odnosno 5,5% u odnosu na kolovoz 2019. Financijski efekti prošlogodišnjeg trećeg tromjesečja prema podacima iz bilance plaćanja HNB-a pokazali su 6,7 milijardi eura prihoda na stavci prihoda od putovanja. To je ne samo dvostruko više nego u trećem tromjesečju pandemijske 2020., nego i oko 2% više u usporedbi s najuspješnijom predpandemijskom 2019.!

Ako se gleda samo kolovoz prošle godine, prema riječima hotelijera ne može se sve svesti na efekte inflacije jer je fizička popunjenost dijela hotelskih kapaciteta uistinu bila veća nego u kolovozu 2019. Problem nedostatka radnika ponovo je, prije nego što je bilo tko to očekivao, izbio u prvi plan. Bila je to jedna od glavnih tema na godišnjoj konferenciji hotelijera u prosincu. Počelo se spominjati neke hotele koji su zbog toga ostali zatvoreni.

Još jedna potvrda posebno dobrih performansi hrvatskog turizma u toku pandemije dolazi od usporedbe broja dolazaka stranaca s glavnim turističkim konkurentima na Mediteranu. Onih 92,5% noćenja u kolovozu 2021. u usporedbi s kolovozom 2019. mjere se s grčkih 62%, portugalskih 53%, španjolskih 52%, te talijanskih 78%. Zaostaci su još veći za kumulativ noćenja stranaca u prvih osam mjeseci u odnosu na isto razdoblje 2019. Hrvatska je dosegnula 72% te razine za prvih osam mjeseci, svi ostali su zaostali gotovo za pola za Hrvatskom. Italija je jedina europska država koja je u kolovozu 2021. zabilježila više noćenja stranaca u apsolutnom broju od Hrvatske (26,5 naspram 23,0 milijuna), što je vrlo neobično s obzirom na značajno veće smještajne kapacitete u Italiji. Čak je i daleko veća Španjolska zaostala za Hrvatskom s 21 milijunom noćenja stranaca u kolovozu 2021.

Turistička idila u Hrvata? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, iskoristit ćemo prikazane podatke iz razdoblja nezabilježene oscilacije 2019.-2021. za dublju analizu problema koji već godinama opterećuje javne gospodarske rasprave i rasprave o turizmu: koliko je hrvatsko gospodarstvo ovisno o turizmu, odnosno, je li turistički sektor “prevelik” u mjeri koja usporava gospodarski rast?

  1. O širim gospodarskim učincima turizma

Da je problem „ovisnosti“ o turizmu doista ekstremno velik, Hrvatska bi u pandemijskoj 2020. prošla puno lošije nego što sugerira Slika 3. U toku 2020. zabilježili smo pad ukupnog realnog BDP-a za 8,1%, no naši glavni turistički konkurenti zabilježili su znatno veći pad (a nisu toliko ovisni o turizmu kao mi). Čak je i jedna Francuska, koja mnogo manje zavisi o turizmu od Hrvatske, a ima i moderniju gospodarsku strukturu i na višem je stupnju gospodarskog razvitka, zabilježila pad BDP-a za oko 8%.

Slika 3. Stopa promjene realnog BDP-a 2020. u odnosu na 2019.

Izvor: Eurostat

To ne znači da Hrvatska nije ovisna o turizmu. Međutim, priroda te ovisnosti je takva da se strukturna ovisnost u najvećoj mega-krizi turizma u zadnja tri desetljeća pokazala manjom nego što sugeriraju puke brojke. Potražnja za hrvatskim turističkim uslugama (zbog geografske lokacije) relativno je otporna na šokove. A ovo je bio šok svih šokova, usporediv s ratom. Bez obzira na to, slične zemlje s drugačijom gospodarskom strukturom od naše, koje su u većoj mjeri oslonjene na industriju poput Češke, Mađarske, Slovenije, Slovačke i Mađarske zabilježile su pad 2020. između 4% i 6%. I još nas je snažan oporavak otpornog hrvatskog turizma na ljeto 2021. u trećem tromjesečju te godine doveo na europski vrh sa stopom rasta BDP-a u odnosu na treće tromjesečje 2020. od 15,4%. Štoviše, s rastom BDP-a od 3,4% u trećem tromjesečju 2021. u odnosu na treće tromjesečje 2019. Hrvatska je kroz pandemiju prošla kao peto najuspješnije gospodarstvo EU u smislu brzine promjene; pretekle su nas samo Irska (+23,7% od Q3 2019. do Q3 2021., što treba uzeti s rezervom zbog specifičnosti obračuna BDP-a velikih međunarodnih IT kompanija koje tamo imaju sjedišta za Europu), Litva (+5,4%) Estonija i Luksemburg (5,2%). A sam turizam je u realnom iskazu i dalje bio u zaostatku za rekordnom 2019.

Prema tome: da, turizam snažno utječe na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, no hrvatski turizam je otporniji od turizma udaljenijih europskih država. Uz to, drugi sektori poput ICT-a, graditeljstva i industrije očito rastu bez obzira na turizam.

Gruba procjena utjecaja turizma na promjene BDP-a 2020. i 2021. koju smo napravili za spomenutu Hrvatsku udrugu turizma pokazala je da se približno cjelokupan pad BDP-a 2020. može objasniti kontrakcijom turizma, dok se oko polovice oporavka 2021., koji se očekuje po stopi 9-10% (još se čeka podatak za cijelu 2021.) može objasniti oporavkom turizma. Ta procjena se temelji na podacima iz Satelitskog računa turizma koji je bio sastavljen za 2016. godinu. DZS je u međuvremenu objavio novu verziju na bazi 2019. godine, koju ćemo prokomentirati u nastavku kako bismo racionalnije sagledali ulogu turizma u hrvatskom gospodarstvu.

Satelitski račun turizma definira širi obuhvat turističkih djelatnosti. Ne odnosi se samo na poduzeća, obrte, samozaposlene i iznajmljivače koji obavljaju turističku djelatnost, nego u turističke djelatnosti ubraja i dijelove drugih djelatnosti poput poljoprivrede, hrane, prometa, trgovine, kulture i razonode, konzultantskih usluga, graditeljstva i sl., koji ostvaruju prihode izravno zahvaljujući turističkoj potražnji. I takav širi obuhvat potcjenjuje utjecaj ukupne turističke potražnje stranaca jer ne uključuje cijeli izvozni multiplikator, no daje točniju sliku utjecaja turizma bez neizravnih multiplikativnih učinaka. Slika 4 pokazuje da se udjel turističkih djelatnosti od 2016. do 2019. u hrvatskom gospodarstvu blago povećao: mjereno bruto dodanom vrijednošću s 10,9% na 11,4%, a mjereno BDP-om s 11,4% na 11,8%.

Slika 4. Izravni udjel turističkih djelatnosti u bruto domaćem proizvodu (BDP) i bruto dodanoj vrijednosti (BDV) 2016. i 2019.

Izvor: DZS

Ni tako velik udjel turizma nije izazvao katastrofu u pandemiji koju su mnogi očekivali.

Bilo bi deplasirano reći kako sada postoji opasnost „spavanja na lovorikama“. Turistički sektor nakon dvije godine lude i neizvjesne vožnje na pandemijskom hali-galiju te lovorike baš i ne osjeća. Prilično je izvjesno da će sljedeći Satelitski račun, kada za koju godinu bude sastavljen za 2022. godinu, pokazati manje udjele. No, to samo po sebi uopće ne mora biti loše; naprotiv, može značiti da su drugi sektori uhvatili bržu autonomnu dinamiku. A u turizmu nije nastupila idila. Pandemijski hali-gali ostavio je ožiljke na hrvatskom turizmu koji takav, još uvijek malo ranjen, ulazi u 2022. godinu koja krije mnoge opasnosti, ali i potencijale o kojima će biti više riječi u sljedećem nastavku.


[1]Tekst je nastao na temelju suradnje Arhivanalitike i Hrvatske udruge turizma (HUT)