Prošloga vikenda objavili smo listu devet najčitanijih tekstova na Labu 2017. Jedini kriterij odabira bila je statistika. Danas nudimo listu devet najvažnijih tekstova prema odabiru glavnog urednika.
Kako je odabrano devet najvažnijih; po kojem kriteriju?
Tekst je morao biti među devet najčitanijih tekstova mjeseca, nije bio najčitaniji (najčitaniji su već uvršteni u prethodni odabir), a odabir je prepušten glavnom uredniku. Urednik se nije trudio izbjeći konfliktu interesa, jednim dijelom ponovo birajući i vlastite tekstove.
Uz svaki odabrani tekst, za svaki mjesec, upisano je i prigodno objašnjenje:
Sve čemu smo danas svjedoci – teatralno drapanje teksta nagodbe pred kamerama, odnos toplo-hladno sa Sberbank, neizvjesnost u pogledu postotka konačnog otpisa nenaplativih potraživanja, pokušaj političkog rekonvalescenta Vrdoljaka da, prema staroj navadi, uspostavi politički pritisak prema izvanrednoj upravi – rezultat je famoznog lex Agrokora. Mnogo će godina proći prije nego što će sami akteri moći odgovoriti na pitanje je li lex bio bolji put od moderniziranog predstečajnog ili stečajnog postupka u okviru hrvatskog pravosuđa. Za sada Lex treba tumačiti tek kao težak poraz tog istog pravosuđa (što nakon pritvaranja stečajnog upravitelja i sutkinje trgovačkog suda i ne treba posebno objašnjavati), dok će za saldiranje neto rezultata posljedica njegove primjene i postupanja izvanredne uprave trebati još nekoliko godina. Danas je zanimljivo podsjetiti se kako je ova dilema lex ili stečaj izgledala u trenutku prije nego što je lex bio aktiviran (objavljeno 7.4.).
Tekstovi Vuka Vukovića uvijek privuku pažnju i lako ih plasiramo u mainstream medije. Vuk istražuje važnu i atraktivnu temu – način funkcioniranja lokalnih vlasti. «Sjedi» na bazi podataka temeljem kojih je primjenom metodoloških kriterija uspio aproksimirati udjele sumnjivih i spornih javnih nabavki koje koristi kao mjeru korupcije na razini općina i gradova. Na temelju te procjene u prilici je analizirati veze između lokalne korupcije i niza političkih varijabli kao što su lokalni porezi (veći porezi znače više korupcije), trajanje mandata lokalnih čelnika i veličina političke koalicije koja izabire lokalnog čelnika (manja koalicija – više korupcije – veći porezi). U jednom od prvih tekstova iz ove serije pokazao je da transferi središnje prema lokalnoj vlasti zavise o tome je li ista stranka na vlasti na nacionalnoj i lokalnoj razini.
U vrijeme nedavne krize u Grčkoj eskalirao je do tada pritajen sukob između zemalja sjevera i juga EU (prvi su bili za financijsku disciplinu, a drugi za pomoć, transfere i otpise dugova). Postavilo se pitanje iz kojih povijesnih dubina dolazi poštapalica «što južnije, to tužnije»? Naš vodeći stručnjak za ekonomsku povijest, profesor emeritus u mirovini Ivo Bićanić, na Labu je redovito pisao o temama iz ekonomske povijesti. U jednom od prvih putovanja u prošlost, duljem od pola milenija, početke razlaza sjevera i juga Europe pronašao je u četrnaestom stoljeću, nakon velike epidemije kuge …
Daniel Hinšt obožava međunarodne indekse i usporedbe koji pomažu klasificirati države prema stupnjevima konkurentnosti, digitalizacije, ekonomskih sloboda, kvalitete institucija … Objavio je cijelu seriju čitanih tekstova na tu temu. Razlike među zemljama često tumači povijesnim, kulturnim i vjerskim razlozima. Hinšt je naš veberovac. Estonija je zasigurno jedna od njegovih zanimljivijih priča o uspjehu nakon pada socijalizma.
Donald Trump je oživio protekcionizam. Barem na razini retorike u vrijeme kampanje 2016. Nakon agresivnog starta u mandat (koji je počeo u siječnju), od travnja se moglo primijetiti ispuhavanje njegove protekcionističke retorike. Bio je to kompromis sa stvarnošću ireverzibilne globalizacije (iako je svojim biračima pričao drukčiju priču). No, nije Trump izmislio protekcionizam. Brojni anti-globalizacijski pokreti i stranke krajnje ljevice i desnice napadaju globalizaciju i slobodnu trgovinu prikazujući ih kao uzroke nezaposlenosti i siromaštva. Doista, zaštita domaćeg kao preduvjet opstanka i razvoja čini se nekako prirodnom. Međutim, David Ricardo je pred 200 godina (njegova Načela političke ekonomije izašla su 1817.) dokazao zašto je takva intuicija pogrešna. Slobodna razmjena dovodi do boljitka za sve strane uključene u razmjenu kroz podjelu rada. Objasnili smo kako se to događa i u kojim uvjetima vrijedi.
Ortački ili oligarhijski kapitalizam; kronizam ili kronistički kapitalizam; državni kapitalizam; nedemokratski kapitalizam; kapitalizam bez kapitalista; nemoguće je više nabrojati sve nazive kojima se zadnjih godina pokušalo opisati društveni sustav u kojem živimo. Kristijan Kotarski se nije previše zamarao nazivom, već je prionuo opisivanju funkcioniranja toga sustava. Tekstovi Kotarskog su po predmetu bavljenja najsličniji Vukovićevima. Ovaj bi se, s obzirom na ekstenzivno korištenje prikaza statističkih podataka, mogao nazvati i Hrvatski klijentelizam u šesnaest slika.
Hrvatska javnost nije navikla na zagovaranje liberalnih ekonomskih ideja. One se uglavnom prikazuju neozbiljnim ili utopističkim plodovima jedne parcijalne društvene teorije, koji se miješaju s prizemnim interesima korporacija i društvenih skupina koje dobro prolaze u kapitalizmu. Nasuprot tome, popularna je naracija o onima koje je sistem zaboravio ili prevario. U ekstremnim interpretacijama, ekonomski liberalizam se označava kao neoliberalizam. Tom se konceptu pridaje izrazito negativna konotacija. Unatoč nepreciznosti samoga pojma, neki se komentatori nisu libili povezati ga s tolerancijom prema fašizmu i samim ustaštvom. Stoga se postavlja pitanje zašto se u ranijoj komunističkoj tradiciji, te od susreta Hayeka i Pinocheta potkraj 70-ih godina prošloga stoljeća u modernijoj tradiciji, ekonomskom liberalizmu podmeće da je alibi-teorija za diktature? Tumačenje ovog nesporazuma i ukazivanje na nužnu kompatibilnost između ekonomskog i političkog liberalizma započinje od Hayekove izjave da je društvo s ekonomskim slobodama moguće bez političkih sloboda, ali društvo političkih sloboda nije moguće bez ekonomskih sloboda.
Je li uspjeh u životu rezultat učenja, ili su učenje i uspjeh rezultati dubljih osobnih karakteristika? Ovo drugo je na stvari, smatra Vuk Vuković koji je ovim zapisom zaključio seriju o razotkrivanju uzročno-posljedičnih odnosa u ekonomiji. Radi se o korisnome štivu i za ne-ekonomiste koji teže vježbanju logike i empirizma. Svakome je, naime, korisno biti na oprezu da ne pobrka korelacije i uzročnosti; valja izbjeći generalizacije na temelju malih uzoraka; i važno je istovremeno voditi računa o grešci tipa jedan (ne odbaciti točnu hipotezu!) i tipa dva (ne prihvatiti pogrešnu!). Dakle, mnoge su znanstvene tehnike korisne pri odlučivanju u svakodnevnom životu. Zbog toga ovakvi tekstovi nadrastaju svoje uže povode i teme. Ipak, urednik će u ovoj stvari ostati party breaker i pozvati i autora i čitatelje na oprez u izvođenju definitivnih zaključaka o ovako teškim pitanjima. Naposljetku, još je Aristotel pisao o četiri dimenzije uzročnosti – o materijalnom, efikasnom, formalnom i krajnjem uzroku. Kenny ih je lijepo objasnio na primjeru Alfreda koji kuha rižot: sastojci su materijalni uzrok rižota; Alfredo je njegov djelatni uzrok; recept je formalan uzrok, a zadovoljstvo jelaca predstavlja krajnji uzrok delicije. Kojom se dimenzijom uzročnosti bave ekonomisti?
Bila je nedjelja; 17. prosinca. Prosjek cijene bitcoina u dolarima za dva sata trgovanja između podneva i dva popodne dosegnuo je historijski maksimum: 19,600 $ (cijena se kretala oko 1,000 $ početkom godine). Tada smo objavili tekst o cjenovnim mjehurima ili manijama (termin koji je uveo zasigurno najveći povjesničar financija Charles Kindleberger). U tom tekstu objavljenom pred dva tjedna kretanje cijene bitcoina uspoređeno je s dot.com balonom koji je puknuo 24.3.2000., slavnom tulipmanijom 1636./37. i pomamom za dionicama željezničkih kompanija u Ujedinjenom Kraljevstvu 1835. i 1845. Gotovo u isto vrijeme kada je objavljen tekst na Labu, objavljeno je da je Emil Oldemburg, jedan od suosnivača sajta bitcoin.com, prodao svoje bitcoine i progovorio o operativnim rizicima ulaganja kojih većina ulagača nije svjesna. Uslijedio je dramatičan pad cijene.
Ako bismo ignorirali razliku između korelacije i uzročnosti, morali bismo se ispričati svim ulagačima u bitcoin zbog objave teksta 17. prosinca, točno u vrhu ovog cjenovnog ciklusa (slika je ispod: pad u dva tjedna iznosi oko 35%). To je još jedan dokaz da nasumičnost caruje: ništa od ovog teksta i onog teksta iz članka 17.12. nije zamišljeno kao prognoza kretanja cijene bitcoina. Čista deskripcija, ništa normativno. Za nas je bitcoin, kao i svijet – nepredvidiv. Lijepo je pisao Nassim Nicholas Taleb: najviše što možemo učiniti je – biti spremni.
