Obujam svjetske trgovine znatno je porastao u zadnjih nekoliko desetljeća. Globalni izvoz i uvoz rasli su znatno brže od rasta globalnog GDP-a. Takav rast svjetske trgovine te još brži rast financijskih tokova donijeli su sve veću važnost upravljanja valutnim rizikom. U osnovi, valutni rizik je rizik da će promjene valutnih tečajeva utjecati negativno na dobit banaka.
Tržište valuta je najlikvidnije tržište na svijetu. Prema najnovijim podacima BIS-a, dnevno se protrguje preko 5 bilijuna američkih dolara. Orijentacije radi, to je cca 230 puta više od prosječne trgovine za burzi u New Yorku ili čak 714 puta više od prosječne trgovine dionicama u Londonu. Većina trgovanja obavlja se elektronskim kanalima, a tržište je koncentrirano u najvećim svjetskim bankama (preko kojih se odvija glavnina prometa).
Na valutnim tržištima se trguje:
- Spot – transakcije čija je valuta plaćanja do maksimalno dva radna dana od danas,
- Derivatima – transakcije čija je valuta izvršenja duža od onih u spot transakcijama (tj. duža od 2 radna dana od danas). Glavni derivativni instrumenti koima se trguje na valutnim tržištima, su FX forward, FX futures, FX swap i FX opcijski ugovori.
Valutni rizik se može pojaviti u tri osnovna oblika:
- Ekonomska izloženost (valutnom riziku) – javlja se kada promjene valutnih tečajeva utječu na promjene neto tijekova novca neke kompanije ili drugog entiteta;
- Transakcijska izloženost (valutnom riziku) – javlja se specifično za jednu valutnu transakciju (do njezine namire), te
- Translacijska izloženost (valutnom riziku) – koja se javlja kod tvrtki koje posluju na stranim tržištima i čije se poslovanje na stranim tržištima konsolidira u poslovanje „centrale“ na domaćem tržištu (pa je naravno podložno promjenama uslijed promjena valutnih tečajeva).
Najveće svjetske korporacije važni su igrači na deviznom tržištu. One nastoje hedgirati (u ovom slučaju – zaštititi odnosno zatvoriti) svoje otvorene devizne pozicije[1] i izloženosti valutnim rizicima svesti na najmanju moguću mjeru. Međutim, upravo na ovom dijelu tržišta ima puno primjera lošeg upravljanja otvorenim valutnim pozicijama u korporacijama koje nisu specijalisti za devizna tržišta. Tako je npr. Procter & Gamble početkom 2000-ih imao nekoliko slučajeva značajnih gubitaka zbog valutnih izloženosti. Slična situacija se javila i kod jednog od tehnološih leadera – kompanije Google, koja je 2005. godine zabilježila znatne gubitke zbog valutnih izloženosti.
Zbog toga, tj. zbog mogućnosti da svi tržišni akteri pa i banke budu pogođeni valutnim rizikom, ova se vrsta izloženosti riziku u bankovnoj industriji već duže vrijeme regulira odnosno limitira. Amandmanima na originalni Baselski dogovor (tzv. Basel I – skup temeljnih principa nadzora banaka koji se provode globalno) uvedeni su kapitalni zahtjevi za otvorenu deviznu poziciju (zahtjev od 8% iznosa duge ili kratke devizne pozicije – duga je kad je imovina u stranoj valuti veća od obaveza, op. ur.).
Valutni rizik u hrvatskim bankama
Hrvatske banke, kao i sve druge banke, upravljaju svojim valutnim pozicijama dnevno, provodeći mnoge valutne transakcije (kupnje ili prodaje raznih valuta u odnosu na HRK i u odnosu na druge strane valute).
Valutna pozicija banaka proizlazi, prije svega, iz valutne pozicije kapitala i pasive. Usporedba je kako slijedi:
Izvor: podaci HNB-a i obrada autora
Iz gore navedenog razvidna je činjenica da je gotovo 50% bankovnih izvora u stranim valutama (ili valutnoj klauzuli), što je glavni uzrok činjenice da banke još uvijek imaju značajne plasmane u stranim valutama (bilo u „čistim“ devizama – potraživanjima prema inozemstvu – ili u domaćim plasmanima s valutnim klauzulama). Takva činjenica je najvećim dijelom posljedica odluka stanovništva o valuti štednje. Iako se u zadnjih nekoliko godina ova struktura polagano mijenja u korist kuna (što se može vidjeti i iz gornje tablice), izloženosti u stranim valutama još uvijek su značajne, prije svega zbog još uvijek prevladavajuće štednje u stranim valutama, što se u tablici vidi na strani obaveza.
Gornja tablica je interesantna i zbog činjenice da je razvidna niska izloženost valutnim rizicima. Naime, i kunska i devizna pozicija na razini bankovnog sustava je gotovo zatvorena (što znači da banke imaju otprilike iste iznose kunske i devizne kako aktive tako i pasive).
Takav zaključak podupire i činjenica da kapitalni zahtjevi za pozicijske, valutne i robne rizike (od kojih je kapitalni zahtjev za valutne rizike, naravno, najveći) prema podacima od 31.12.2018. predstavlja samo 2% ukupnog kapitalnog zahtjeva.
S druge pak strane interesantno je promotriti i podatke o kretanju derivata[2] na devize u zadnjih nekoliko godina. Podaci su kako slijedi:
Izvor: podaci HNBa i obrada autora
Iz gornje je tablice razvidan trend smanjivanja volumena derivativnih financijskih instrumenata s odnosnom varijablom tečaj (koji je usporedan sa padom volumena svih derivativnih financijskih instrumenata). To u suštini znači ili manju potražnju za takvim instrumentima, ili pak manju potrebu koja se može povezati s manjim izloženostima valutnom riziku.
Dakle, izloženost bankovnog sustava valutnim rizicima vrlo je mala. To se naročito vidi kad se usporedi s kapitalom banaka te sa izloženostima drugim rizicima. Iako za nebankovne i nefinacijske institucije postoji još manje javno objavljenih podataka, logično je zaključiti da su drugi entiteti značajno više izloženi valutnim rizicima. Glavni razlozi za njihovo postojanje su prije svega relativno visoki troškovi instrumenata zaštite te slabo razvijeno (i vrlo često nelikvidno) tržište takvih instrumenata. Naime, dok banke mogu svoje valutne pozicije izjednačavati kroz razne oblike instrumenata (u valutnim klauzulama prvenstveno), poduzećima su na raspolaganju prije svega derivativni financijski instrumenti (koji su obično relativno skupi i slabo likvidni instrumenti).
Priču o valutnim rizicima sve češće se vezuje uz najavljeno uvođenje EUR-a. Naravno, tim činom najveći dio valutnih rizika (barem onaj vezan uz EUR/HRK izloženosti) će nestati. Značajno smanjenje valutnog rizika jedna je od izravnih koristi koje donosi uvođenje EUR-a.
Prema tome, valutni rizici u Hrvatskoj postoje, ali se u značajnoj mjeri nalaze izvan bankovnog sustava. Uvođenje EUR-a kao nacionalne valute značajno će smanjiti te izloženosti.
[1]Otvorena devizna pozicija nastaje kada banka ima neusklađena devizna potraživanja i obveze u raznim valutama. Tako je duga devizna pozicija ona kada banka ima više potraživanja od obveza u nekoj stranoj valuti, a kratka pozicija obrnuto. Naravno, otvorena devizna pozicija u slučajevima promjena valutnim tečajeva (koji se dnevno događaju) znači dnevne tečajne razlike.
[2]Derivativni financijski instrumenti su financijski instrumenti čija se vrijednost izvodi iz vrijednost nekog drugog instrumenta (engl. Underlying). Za razliku od standardnih bilančnih stavki (koje se u bilanci banke bilježe u nominalnom iznosu), kod derivata se govori o njihovoj nominalnoj vrijednosti ali i (puno više) o tržišnoj vrijednosti koja u osnovi predstavlja izloženosti.