Velik napredak Hrvatske na ljestvici ekonomskih sloboda: dostignute Mađarska i Poljska

Objavljeno

Foto: Digitalstormcinema / Dreamstime

Ad
Ad

Kanadski Fraser Institute objavio je 12. rujna 2019. novo izvješće Ekonomska sloboda svijetaza 2019. Hrvatska je skočila sa 75. mjesta prošle na 57. mjesto ove godine, što u relativnom smislu znači napredak s 69,6 na 72,6% od maksimuma ekonomskih sloboda za 175 zemalja i područja uključenih u mjerenje. Hrvatska je pretekla Mađarsku koja je na 72,5%, i našla se do 56. Poljskekoja je na 72,8%. I dok smo ranijih godina tavorili u društvu država jugoistočne Europe, sada daleko iznad 71. Slovenije i 87. Srbije.

Postavlja se pitanje što je uzrok takvoga napretka i ima li on utjecaja na gospodarski rast?

Kratka povijest neslobode

Budući da je Centar za ekonomske politike i analize CEA od osnutka 2011. počela pratiti izvješće o ekonomskoj slobodi,vrijedi podsjetiti da se Hrvatska tada nalazila na 89. mjestu sa 64,6%, a ti su se podaci odnosili 2009. godinu. Prema tome, od 2009. do 2017., na koju se odnose netom objavljeni podaci (Fraser institut prati podatke s dvogodišnjim pomakom), Hrvatska je ostvarila umjereno poboljšanje pomakom s 89. na 57. mjesto i povećanjem razine ekonomske slobode sa 64,6 na 72,6%. S obzirom na fiskalni napredak i reforme u poslovnom okružju iz 2018. i 2019. možemo predvidjeti da će se položaj Hrvatske na ovoj listi nastaviti poboljšavati u narednim godinama.

Kada bi Hrvatska napredovala za još 8%-tnih bodova kao i navedenom osmogodišnjem razdoblju, prestigla bi Estoniju i Kosovo (CEA donosi simulaciju tog scenarija kojeg cjelovito pokriva kroz projekt Hrvatska 2025.).

Prvih i zadnjih 10

Prvih 10 zemalja prema ekonomskoj slobodi su Hong Kong s 88,7%, Singapur, Novi Zeland, Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Mauricijus, Ujedinjena Kraljevina, Vanuatu, Australija i Irska s 80,9%. Odmah iza njih je 11. Kosovo, Estonija je 16., Danska 17., Litva18., Njemačka 24., Češka26., Rumunjska28., a Slovačka 44. Iz ovih ocjena (nitko ne prelazi 90%) vidi se kako niti jedna zemlja nema potpunu ekonomsku slobodu. Posvuda su moguće određene državne intervencije kroz fiskalnu, regulatornu, monetarnu i/ili trgovinsku politiku, odnosno deficiti funkcioniranja pravosudnog, bankarskog i drugih sustava čija se djelotvornost mjeri Indeksom ekonomskih sloboda. Također treba uočiti da se ne mjere političke slobode (inače dio Kine – Hong Kong – unatoč različitosti u odnosu na NR Kinu, ne bi mogao zaslužiti tako visoko rangiranje).

S druge strane liste su Venezuela, Sudan, Libija, Eritreja, Sirija, Alžir, Angola, Kongo, Irak i Egipat. Najmanju ekonomsku slobodu imaju socijalističke diktature – socijalistička Venezuela, Libija kao bivša socijalistička diktatura, te Sirija kojom vlada diktator. Blizu im je i Jemen. Brazil je 129. jer plaća cijenu socijalističke vladavine (pa je u međuvremenu najavio reforme za povećanje ekonomske slobode). Bosna i Hercegovina je 100. jer ne provodi reforme (trenutno nema tko jer nakon izbora nije formirana vlast).

Zanimljivo je vidjeti i kako stoje geopolitički susjedi, rivali i neki značajni igrači. Srbija je 87., Kosovo 11. Rusija je 96., Litva 18., Estonija 16., a Gruzija 14. (posljednje se efektivno ne odnosi na manji dio teritorija koji je okupiran od Rusije). Sloboda i neovisnost se očito isplate, a autoritarni sustavi gube u ovoj utrci.

O uzrocima hrvatskoga napretka na ovoj listi

Kada se godišnja promjena rezultata detaljnije raščlani, ključnim se pokazuje poboljšanje u području regulatornog opterećenja tržišta. Hrvatski rezultat jednak je danskom, mađarskom i malteškom te vrlo blizu luksemburškog, iako još uvijek daleko od svjetskoga vrha gdje se nalaze Estonija, Litva i Singapur. Isto tako, zabilježeno je regulatorno olakšanje prodaje nekretnina (gdje se gleda lakoća registracije vlasništva prema Doing Business izvješću, gdje se u međuvremenu provode i dodatna rasterećenja).

S druge strane, blago je pogoršan (privremeni) godišnji rezultat regulacije pokretanja poslovanja i ishođenja građevinskih dozvola (što je posljedica Doing Businessizvješća temeljem kojega je u međuvremenu provedena regulatorna reforma kroz prilagodbu zakonodavnog okvira za oba područja).

Indikatori regulacije tržišta rada i dalje ostaju jedan od ključnih strukturnih izazova zbog rigidnog radnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora. U odnosu na izvješće od prije dvije godine, umjereno je fleksibilizirano radno zakonodavstvo za otpuštanje radnika (što je rezultat izmjene Zakona o radu iz 2014., dok je u međuvremenu došlo do dvostrukog povećanja minimalne plaće, što bi uskoro moglo utjecati na sniženje skora).

Smanjen je udio javnih investicija u ukupnim investicijama ispod 15%, odnosno, metodologija je takva da je broj bodova time porastao s 8 na 10. U izvještaju je vidljivo smanjenje granične stope poreza na dobit s 20 na 18%, ali se ne gleda efektivno rasterećenje malih poduzetnika kroz stopu od 12%. Ukupni doprinosi tek su blago sniženi za 0,7%-tnih bodova (ali je njihova visina i dalje 36,5%, u odnosu na estonskih 33%). Obzirom na navedeno, zabilježeno je smanjenje ukupne visine poreznih stopa (što ne znači nužno i smanjenje opterećenja kroz porezne prihode u BDP-u, kako je objašnjeno na Ekonomskom labu objasnio. Blago je smanjen u udio javne potrošnje u BDP-u (s 48 na 45% BDP-a 2017., a 2018. udjel je opet dignut na 46%).

Poneke prodaje državne imovine iz CERP-ova portfeljaveć su dovele do blagog poboljšanja indikatora u dijelu državnih poduzeća, no tu tek slijedi napredak u narednim godinama kada će se vidjeti efekti akcijskog plana za eurokoji predviđa prodaju 90-ak manjinskih udjela u državnim poduzećima. Velikih privatizacija do izbora sigurno neće biti, ali sljedeća vlada će imati veliku rezervu za pokretanje ozbiljnih, velikih i odgovorno vođenih privatizacija, što bi i dugoročno moglo ne samo podići Hrvatsku na ovoj listi nego i stvarno doprinijeti rastu i povećanju privatnih ulaganja.

Međutim, blago je pogoršan rezultat u području neovisnosti pravosuđa i nepristranosti sudova, zaštite vlasničkih prava i povjerenja u policijsku zaštitu vlasništva. Vladavina prava i dalje je rak rana, prostor za veliki napredak.

Blagi pomak je zabilježen zbog sniženja petogodišnje prosječne inflacije i sniženja rasta ponude novca. Općenito gledano, stabilna monetarna politika s niskom inflacijom i liberaliziranim bankarskim sektorom ostaje važan faktor ekonomske slobode Hrvatske, kao i slobodna trgovina prema unutarnjem tržištu EU i trećim zemljama, bez trgovinskih troškova i uz manje administrativnih (ne-carinskih) prepreka trgovini.

Hrvatska zaslužuje maksimalnih 100% bodova jer nema obvezni vojni rok, crno tržište valuta, troškove međunarodne trgovine i državnu kontrolu bankarskih kamata, zato što jamči slobodu štednje u stranim valutama i zato što je barem 95% štednje u bankama koje su u privatnom sektoru.

Visokih 83% sloboda bilježi se i zbog vrlo malog procijenjenog uplitanja vojske u politiku i vladavinu prava. Ovaj se indikator veže uz izvješće International Country Risk Guide (Political Risk Component G, Military in Politics). Nije razvidno iz čega proizlazi skor od 83%, obzirom da gledajući metodologiju, u Hrvatskoj ne postoji rizik od vojnog udara te bi skor trebao biti i veći.

Nećemo pogriješiti ako pretpostavimo da je Hrvatska demokracija dovoljno jaka da je rizik vojnog udara jednak nuli, što bi značilo da indikator iznosi 100%. U tom slučaju, realni hrvatski skor iznosi 73,1% i Hrvatska je zapravo na 55. mjestu, ispred Poljske koja navedeni vojni skor ima na 100%, a što dodatno opravdava postavljanje iste vrijednosti za Hrvatsku.

Prema tome, slučaj Hrvatske potvrđuje vezu između bržeg rasta i ekonomskih sloboda, osobito kad se rast gleda relativno: u vremenima stagnacije ekonomske neslobode u ovom desetljeću Hrvatska je rasla sporije od prosjeka EU, a sada raste brže. Pravi rezultat tek ćemo vidjeti u narednim godinama. No, Hrvatska i dalje zaostaje. Mađarska, Poljska, Srbija ili Slovenija ne bi trebali biti naši orijentiri ako doista želimo ozbiljan razvoj. Naš orijentir trebala bi biti proteklih godina najuspješnija zemlja Nove Europe – Estonija.

Kako prestići Estoniju i pokucati na vrata deset najslobodnijih zemalja svijeta?

Umjerenim pomacima Hrvatska bi mogla prestići 52. Italiju i 50. Francusku (koje ionako već imaju institucionaliziranu odsutnost značajnih strukturnih reformi). Uz malo veće pomake Hrvatska bi mogla doseći i 44. Slovačku. CEA je napravila i simulaciju mogućeg rezultata kada bi se poduzele ambicioznije reforme. Hrvatska bi primjerice dosezanjem rezultata od 79,9% prestigla Estoniju koja je na 16. mjestu u svijetu sa 78,9% ekonomske slobode. Time bi Hrvatska pokucala na vrata prvih 10. Evo što bi, prema CEA-i, trebalo učiniti za takav pomak:

  1. Smanjivanje udjela potrošnje opće države ispod 40% BDP-a (s trenutnih cca 45-46%).
  2. Smanjivanje udjela sektorskih subvencija državnim poduzećima i poljoprivredi u BDP-u (trenutno oko 2% BDP-a).
  3. Privatizacijedo 95% državnih poduzeća na središnjoj razini.
  4. Smanjivanje udjela javnih investicija u ukupnim investicijama.
  5. Porezno rasterećenje rada kroz mirovinskui zdravstvenureformu, što otvara prostor za srednjoročno rezanje doprinosa na najviše 30% te ukidanje progresivnog oporezivanja dohotka ispod 36% i flat taxsustav centriran oko stope od 15% oporezivanja dohotka i dobiti, uz potpuno oslobođenje reinvestirane dobiti.
  6. Značajnije smanjivanje reguliranosti radnog zakonodavstva, odnosno uklanjanje barem dijela prepreka kod otpuštanja i zapošljavanja radnika, određivanja radnog vremena, troškova otpremnina i kolektivnih ugovora te sprječavanje daljnjeg povećanja minimalne plaće.
  7. Nastavak regulatorne reforme kroz regulatorna rasterećenja poduzetnika, smanjivanja raznih zahtjeva (i parafiskalnih nameta) i olakšanja kriterija i procesa dobivanja dozvola.
  8. Čuvanje neovisnosti Hrvatske narodne banke (HNB), sprječavanje inicijativa za štampanje novca i sprječavanje inicijativa za uplitanjem države u slobodu bankarstva.
  9. Značajnije poboljšanje integriteta pravosuđa, kako bi se snažnije štitila vlasnička prava te omogućila nepristrana i brza sudska pravda.
  10. Jačanje policijskih snaga za zaštitu privatnog vlasništva od kriminala i terorizma.

Zaključno

Sustizanje Mađarske i Poljske u rankingu može biti znak određenog uspjeha u širenju ekonomskih sloboda, dok pravo pitanje glasi kako se približiti Češkoj i Litvi, ako su Estonija i Kosovo već previše ambiciozni ciljevi. Za svaki od navedenih slučajeva, Centar za javne politike i ekonomske analize kroz projekt Hrvatska 2025 nudi rješenja.

Ipak, prema svemu što je prikazano na kraju treba uložiti jednu veliku rezervu. Premda povećanje ekonomske slobode doprinosi rastu standarda i razvoju zemlje, ova metodologija nije jednostavan lijek za rješavanje svih problema. Nesporno je da smanjivanje državne represije nad građanima i poduzećima ostavlja više novca i vremena onima koji stvaraju vrijednost. No, jednako je važno gledati i kvalitetu institucija odnosno javnog upravljanja. Bez kvalitetnih institucija i dobrog javnog upravljanja nema ni dobrog poduzetništva i velike kreativnosti i inovaticnosti. Visokorangirana Estonija to može potvrditi. Drugim riječima, teško je očekivati da 43. Albanija ili 11. Kosovo ima bolje institucije od 56. Poljske ili Hrvatske. Zato se do pravih razvojnih odgovora može doći samo kroz ne-paušalne zaključke za čije donošenje treba mnogo više vremena od populističkog ideologiziranja negativne uloge države.

***

Centar za javne politike i ekonomske analize(CEA) je partner Fraser Institutuza promicanje ekonomske slobode i dio je svjetske mreže za ekonomsku slobodu (Economic Freedom Network).