Prema objavljenom OECD-om izvješću PMR 2018, Hrvatska se izjednačila s prosjecima za zemlje OECD-a i EU-prema kriteriju reguliranosti tržišta, dok je pri zadnjem mjerenju za 2013. bila najreguliranije gospodarstvo Europske unije i pri vrhu liste reguliranosti svih zemalja uključenih u mjerenje.
PMR indeks za Hrvatsku bilježi vrijednost 1,43 što je istovjetno prosjeku EU i tek malo slabije od prosjeka OECD-a koji iznosi 1,40 (niža vrijednost indeksa znači veću liberalizaciju). Takav rezultat znači da je Hrvatska prema podacima zabilježenim s krajem 2018. bila na razini zemalja kao što su Finska, Island, Čile, Japan i Izrael. Konkretno, nalazi se između Čilea i Izraela, na 20. mjestu ljestvice koja obuhvaća 44 zemlje (Slika 1). Više tržišne regulacije od Hrvatske imaju primjerice Poljska, Austrija, Slovačka, Malta, Bugarska, Rumunjska, Francuska, Belgija, Luksemburg, Južna Koreja i druge zemlje, dok se s druge strane distribucije, sa slobodnijim tržištima, nalaze Njemačka, Litva, Estonija, Češka, Slovenija.
Bitno je istaknuti kako je u međuvremenu, tj. nakon mjerenja 2018. čiji su rezultati sada objavljeni, Hrvatska provela reformu pokretanja poslovanja (online START sustav), ukinuta je i zlatna dionica države u INA-i, tako da bi skor u realnom vremenu u ovom trenutku sigurno bio niži od 1,4 tj. od prosjeka za OECD i Hrvatska bi se po kriteriju reguliranosti tržišta našla vrlo blizu Češke (1,30) i Slovenije (1,29).
Važno je naglasiti da su Češka i Slovenija članice OECD-a, a Hrvatska (još) nije, tako da bi se Hrvatska mogla uspoređivati s ne-članicama koje su uključene u mjerenje PMR indeksa, a njihov je prosjek reguliranosti oko 2,05 dok je prosjek za sve zemlje uključene u mjerenje 1,55 što je lošije od rezultata za Hrvatsku. Hrvatska je ušla u top 20 država prema kriteriju regulacije tržišta odnosno tržišne slobode, pri čemu se mjere slobode formiranja cijena, prava stranih ulagača, regulacija odabranih profesija i usluga (poput arhitekata, računovođača i sl.), konkurencija i način formiranja cijena u infrastrukturnim djelatnostima, raširenost državnih poduzeća i sl. Kasnije ćemo pokazati da upravo posljednji kriterij sprječava da Hrvatska dodatno napreduje na listi.
Slika 1. Ukupan PMR 2018 rezultat
Izvor: OECD, 2019.
Dakle, prema ovom kriteriju Češka, Slovenija, Estonija, Latvija i Litva više nisu previše daleko od Hrvatske, pogotovo ako se gleda rezultat u realnom vremenu. Čak i umjereniji pomaci mogli bi značiti sustizanje navedenih zemalja. Obzirom da Hrvatska ima ukupno manji skor kod barijera pristupu tržištu od Češke (RH 1,05/CZ 1,24), glavni prostor za sustizanje je kroz privatizacije državnih poduzeća, pogotovo u mrežnim sektorima, uključujući i brisanje pravnih ograničenja za privatizacije, gdje je Češka bitno otvorenija od Hrvatske (RH 1,82/CZ 1,37).
Treba primijetiti da je Ujedinjena Kraljevina najmanje regulirano gospodarstvo i da je taj rezultat postiglo unatoč EU članstvu koje napušta. Najmanje regulirana tržišta redom imaju UK, Španjolska, Danska, Njemačka, Litva, Švedska, Norveška sa skorovima između 0,79 i 1,19. Najuspješnija tranzicijska zemlja prema PMR-u je Litva koja je od 2013. do 2018. skor snizila s 1,52 na 1,16. Pritom i dalje ima relativno visok opseg državnih intervencija kroz poduzeća (1,75 vs. RH 1,82), ali je znatno olakšala pokretanje poslovanja, dozvole, tržišno natjecanje, procjene učinaka propisa, javnu nabavu, strana ulaganja i vanjsku trgovinu.
Najslabiji hrvatski rezultat odnosi se na prisustvo državnih poduzeća u različitim sektorima gospodarstva. S vrijednošću skora odnosno indeksa od 3,75 Hrvatska se smješta među države s veoma proširenim državnim poduzećima, dok se s druge nalazi najrazvijenija zemlja Nove Europe Češka kao zemlja s najnižim indeksom u ovom dijelu Europe. Najdalje u desnoj strani distribucije nalazi se šampion europskog etatizma – Francuska.
Slika 2. Skor sektorske raširenosti državnih poduzeća
Izvor: OECD PMR, 2019.
Za sada je teško procijeniti koliko bi najavljena prodaja manjinskih udjela u 90 državnih poduzeća (to je dio plana pristupanja Europskom tečajnom mehanizmu) mogla promijeniti poredak na gornjoj slici, no određeni se utjecaj treba očekivati, iako će pitanje optimalnog razmjera sektora državnih poduzeća za zemlju sa slabim institucijama i nepotističkim karakterom politike u državnim poduzećima ostati otvoreno. Hrvatsko gospodarstvo naime bilježi prisutnost državnih poduzeća u 25 od 41 sektora (25/41=0,609*6=3,75), što se ostvaruje kroz mnoga trgovačka društva (CERP portfelji i „strateška“), odnosno većinske ili tržištu manje značajne manjinske vlasničke udjele, gdje posebice velike uplive država ima u mrežnim sektorima energetike i prometa (kroz PMR gledaju se primjerice HEP, Plinacro, INA, Gradska plinara Zagreb i lokalni komunalci, ZET i lokalni promet, Croatia Airlines, Jadrolinija, HŽ itd.). Metodologija gleda kako vlasnički udjeli države utječu na nizu sektora (tržište plina, električna energija, telekomunikacije, vode, željeznički, zračni i lokalni putnički promet, graditeljstvo, financije, osiguranje i bankarstvo, trgovina, ugostiteljstvo, proizvodnja duhanskih proizvoda, nafte, metala, kemikalija, računala, motornih vozila, strojeva i opreme, vlakova i tramvaja, lijekova, brodogradnja, igre na sreću i dr). Gledaju se i pravne prepreke privatizacijama i zlatne dionice države odnosno posebna glasačka prava. Regulacija državnih poduzeća je područje gdje Hrvatska odstupa od OECD prosjeka i napredak prema najboljim zemljama znači nužne privatizacije.
I dok u ovom području zaostaje, Hrvatska bilježi veliki napredak u dijelu regulacije tržišta. Skor regulacije pristupa tržištu iznosi 1,05, a kada se u tom području gledaju barijere u uslužnim i mrežnim sektorima, Hrvatska je sa 1,64 ispod OECD prosjeka od 1,73, a blago i ispod EU prosjeka.
Usporedbe radi, Hrvatska je prema prošlom PMR 2013 imala najvišu tržišnu reguliranost unutar EU, odnosno nalazila se pri samom vrhu mjerenih OECD i ne-OECD zemalja (RH 2,08/OECD 1,61). Reguliranije od Hrvatske bile su BRICS zemlje i Turska. No od mjerenja 2013. do mjerenja 2018. Hrvatska prestiže zemlje poput Slovačke, Poljske, Rumunjske i Bugarske. Sada je izazov dosegnuti rezultate Češke i Slovenije, čemu bi najviše doprinijele privatizacije državnih poduzeća.
Međutim, treba upozoriti da je i u tom najslabijem segmentu došlo do poboljšanja u razdoblju 2013.-2018. Opseg državnih poduzeća je smanjen s 4,65 na 3,75 a uplitanje države u mrežne sektore (energetika i promet) smanjeno je s 4,23 na 4,02. Smanjena je i složenost regulatornih procedura (s 2,00 na 0,50) i raznih dozvola (s 4,00 na 1,00). Administrativno opterećenje pokretanja poslovanja smanjeno je s 2,98 na 1,00, i to prije uvođenja već najavljivanog one-stop-shop online START sustava koje će po prvi put sustavno olakšati i u cijelosti digitalizirati ovu proceduru. Zaključno, ukupan PMR skor je snižen s 2,08 na 1,43 s krajem 2018., s jasnom perspektivom daljnjeg smanjenja.
Ovdje možete saznati više o PMR metodologiji .