Visokoj inflaciji nazire se kraj

Objavljeno

Ilustracija: N.I. / Dreamstime

Ad
Ad

Jučer je bio zanimljiv dan na tržištima. Objavljen je podatak o inflaciji cijena potrošača u SAD-u u ožujku. Za jedne je bio u skladu s očekivanjima o značajnom usporavanju: stopa inflacije u odnosu na ožujak 2022. značajno je pala sa 6% u veljači na 5% u ožujku. I mjesečna interpretacija istog podatka ukazuje na znatno smirivanje: sezonski prilagođen rast je u ožujku iznosio samo 0,1% u odnosu na veljaču. Određenu zabrinutost izazvala je jedino komponenta usluga čije su cijene rasle po mjesečnoj stopi od 0,4%.

Najnovija objava pružila je argumente i onim promatračima koji misle da će ovi smireni podaci primiriti FED u njegovoj namjeri da monetarnim zaoštravanjem svede inflaciju u prihvatljive okvire, kao i drugima koji misle da će još uvijek prisutni inflacijski momenti u dijelu sustava cijena navesti centralne bankare na nastavak podizanja kamatnih stopa, makar i po smanjenoj stopi od 0,25 postotnih bodova na koju smo navikli na dva zadnja (ovogodišnja) sastanka Federalnog odbora sa otvoreno tržište (FOMC-a).

U prilog drugima govori objava zapisnika sa zadnjeg sastanka FOMC-a koji je održan 22. i 23. ožujka na kojemu je kamatna stopa na federalna sredstva zadnji put podignuta za 0,25 postotnih bodova. Prema zapisniku, guverneri ne isključuju daljnje podizanje kamatnih stopa. No, bili su podijeljeni. Neki sudionici u raspravi isticali su da bi glasali za povećanje za 50 baznih bodova da nisu izbili problemi u bankama, no neki su isticali da su uopće protiv nastavka rasta kamatnih stopa.

Sljedeći sastanak FOMC-a na kojem će se odlučivati o kamatnim stopama je početkom svibnja. Do tada su puna tri tjedna. U međuvremenu slijedi niz objava novih podataka koji bi trebali barem donekle pogurati jedan od dva kampa u očito podijeljenom FOMC-u. Prema aktualnom stanju na tržištima, klatno bi se moglo pomalo nagnuti prema zagovornicima pauze s podizanjem kamatnih stopa.

Prvo, glavni argument zagovornika daljnjeg podizanja je napeto stanje tržišta rada. Taj argument je pronašao mjesta i u spomenutom zapisniku. Međutim, s tržišta rada prispijevaju sve slabiji podaci. Inicijalni zahtjevi za naknadu za nezaposlenost blago su se podigli s dna na kojem su se nalazili cijele 2022. godine. Rast je blag, daleko od recesijskih razina, na slici je jedva primjetan, no radi se o tjednoj i pažljivo motrenoj statistici čija će sljedeća dva ili tri očitanja bitno utjecati na stavove guvernera početkom svibnja.

Drugo, u zadnjim tekstovima o američkoj bankarskoj krizi objasnio sam da se proteklih nekoliko tjedana, nakon što je FED programom Bank Term Funding podmetnuo leđa pod teret svih bankarskih depozita, moglo usporediti s nekoliko tjedana idile nakon što je FED asistirao u spašavanju investicijske banke Bear Stearns u ožujku 2008. Samo što se sada sve odvija puno brže, pa bi se idili koja je na tržištu trajala samo tri tjedna od 13. ožujka do početka travnja, sada mogao slutiti kraj: dionički indeks S&P 500 nailazi na barijeru daljnjem rastu oko razine od 4,100 bodova.

Treće, osim tehničkog pogleda na indeks S&P 500, u prilog tezi da je daljnji rast dioničkih indeksa, gospodarstva, pa samim time i cijena u SAD-u ograničen, govori i sve raširenije očekivanje da će predstojeće objave korporativnih zarada donijeti veliko otrježnjenje. Ivica Brkljača je nedavno objavio tekst u kojem je na tom argumentu zasnovao očekivanje sljedeće velike korekcije američkih dionica. Brojne objave korporativnih zarada izaći će u naredna tri tjedna i uvelike odrediti puls odnosno tlak guvernera na sljedećem sastanku FOMC-a u svibnju. I emocije igraju ulogu.

Četvrto, američki desetogodišnji prinos jučer je pao na 3,4%. Zanemarimo li vrlo kratkoročne oscilacije, to je razina prinosa otprije tri mjeseca. Tvrdoglavo niski dugoročni prinos koji je i dalje iznad kratkoročnog (2-godišnji UST je na 4%) odražava očekivanje dugoročno nižih kamatnih stopa, što znači i niže inflacije. Prema jednoj teoriji, inverzija krivulje prinosa sigurno najavljuje ponašanje FED-a koji je uvijek „iza krivulje“ (ovdje čitaj: slijedi tržište), a to znači najavu prevlasti prvog kampa zagovornika pauze monetarnog zaoštravanja.

Peto, devizno tržište na sličan način „očitava“ FED-ove namjere. Kad je u pitanju tečaj EURUSD, treba gledati promjene odnosa američkih i europskih kamatnih stopa, osobito kada su jednim dijelom neočekivane (nisu još ugrađene u cijene), jer samo neočekivane promjene mogu promijeniti tržišnu ravnotežu u kratkom roku (u dugom roku utječu i drugi realni čimbenici). Tečaj je jučer gotovo dotaknuo granicu od 1,1 dolara za euro na tragu trenda slabljenja dolara koji prisutan od jeseni prošle godine, a objašnjava se razdobljem u kojemu je ESB s kamatnim stopama sustizala FED zbog više inflacije u europodručju nego u SAD-u. Sada je kamatni diferencijal 1,25-1,50%, a na 10 godina i nešto ispod toga (SAD vs. Njemačka), i mogao bi se dodatno smanjiti.

Nafta donekle remeti sliku. WTI je jučer probio ovogodišnji plafon iako je objavljeno da su se američke zalihe neočekivano povećale prošlog tjedna. No, na tržištu sirove nafte djeluju i strukturni čimbenici poput nedavne objave zemalja Zaljeva da će smanjiti kvote proizvodnje. Utječe i tečaj dolara, a guverneri cijeni nafte ni izbliza neće pridati značaj kao drugim pokazateljima osim ako ne dođe do nekog novog poremećaja koji bi zaprijetio sustavnim učinkom na inflaciju i inflacijska očekivanja, što za sada nije vjerojatno.

Opisana situacija obratna je od odnosa koji su postojali u prvoj fazi visoke inflacije 2021. i u prvom dijelu 2022. Visoka inflacija je prvo izbila u SAD-u, a zatim se preselila u Europu. Sada SAD prednjači sa silaskom stopa inflacije prema željenim razinama. I to je čvrst indikator zrele inflacijske faze u kojoj se pojava smiruje, sada ponovo u SAD-u prije nego u europodručju čija je zadnja objava (0,8% na mjesečnoj i 6,9% na godišnjoj razini) i dalje zabrinjavajuća. To upućuje da će Upravno vijeće ESB-a na sljedećoj sjednici (također početkom svibnja) lakše odlučiti o nastavku monetarnog zaoštravanja nego što će to učiniti FED.