Vlada svake godine u sklopu europskog semestra na kraju travanja usvaja dva temeljna dokumenta: Nacionalni program reformi i Program konvergencije. U seriji od dva teksta prikazat ćemo glavne elemente oba dokumenta. Prvi je na redu Program konvergencije koji sadrži i makroekonomske projekcije:
| REALNE STOPE RASTA | 2019 | 2020 | 2021 |
| BDP | 2,9 | -9,4 | 6,1 |
| OSOBNA POTROŠNJA | 3,5 | -7,0 | 5,8 |
| DRŽAVNA POTROŠNJA | 3,3 | 2,7 | 2,5 |
| BRUTO INVESTICIJE | 7,1 | -9,0 | 5,6 |
| UKUPAN IZVOZ | 4,6 | -30,0 | 32,5 |
| UKUPAN UVOZ | 4,8 | -23,4 | 27,3 |
| ZAPOSLENOST | 1,4 | -3,3 | 1,5 |
| INDEKS CIJENA POTROŠAČA | 0,8 | -0,3 | 0,9 |
| SALDO OPĆE DRŽAVE U % BDP-A | 0,4 | -6,8 | -2,4 |
| PRIHOD OPĆE DRŽAVE U % BDP-A
OD TOGA POREZI I DOPRINOSI |
47,7
38,8 |
46,4
36,4 |
47,8
38,6 |
| RASHOD OPĆE DRŽAVE U % BDP-A
OD TOGA NAKNADE ZAPOSLENIMA |
47,1
11,9 |
53,3
13,3 |
50,2
12,8 |
| BRUTO JAVNI DUG / BDP | 73,2 | 86,7 | 83,2 |
Izvor: Program konvergencije 2020-2021
Vladine brojke nagnute su na optimističnu stranu zbog pretpostavki o umjerenom šoku osobne potrošnje od -7% (šok je umjeren u odnosu na snagu covid-šoka) i izvoza (-30%). I pad broja zaposlenih za samo 3,3% ne izgleda usklađen s padom realnog BDP-a za 9,4%. Na prvi pogled, odnos je usklađen s Okunovim zakonom koji 3 postotna boda pada BDP-a povezuje s 1 postotnim bodom pada zaposlenosti, no hrvatsko iskustvo iz krize 2009. je drugačije. Tada je BDP pao za 7,4%, a zaposlenost za 3%. Osim toga, ta kriza je nastupila postupno ostavljajući dovoljno vremena za prilagodbe odnosa plaća i cijena (ako cijene padnu brže od plaća nezaposlenost će brže rasti). Sada je šok veoma nagao, iznenadan, i zbog toga bi rigidnost plaća mogla izazvati brži pad zaposlenosti, osobito u svjetlu činjenice da će plaće u javnom sektoru prema vladinom planu ostati netaknute. Uočite kako se njihov udjel u BDP-u naglo povećava s 11,9% 2019. na 13,3% 2020. da bi se 2021. neznatno smanjio na 12,8% što je još uvijek za približno jedan postotni bod više nego prije početka krize. Iz toga možemo iščitati da je unatoč G-zabludi prevladala doktrina kako samo javni sektor može osigurati ukupnu potražnju u gospodarstvu. Izgleda da će se sindikati javnog sektora odreći samo povećanja plaća koja su bila predviđena za ovu godinu.
U takvom okviru brojni poduzetnici, osobito mikro i mali u takozvanim ne-esencijalnim sektorima, vrlo brzo će se suočiti s ograničenjima potražnje uz volumene poslovanja koji neće omogućavati pokriće troškova. Ako povećanje cijena neće biti opcija, jedino što poduzetniku preostaje su otkazi (uz pretpostavku da su plaće rigidne zbog odredbi o minimalnoj plaći, socijalnim naknadama i sl.). Prema tome, jedini način da godinu završimo s padom zaposlenosti za samo 3,3% uz pad BDP-a oko 10%, je produljenje programa #ostaninaposlu u kojem država isplaćuje minimalnu plaću dijelu radnika u privatnom sektoru. Ali, onda fiskalne brojke nisu konzistentne jer će izdaci i deficit koje komentiramo dalje u tekstu, biti veći od predviđenih.
Izvoz je drugi izvor rizika pretjeranog optimizma vladinih projekcija. Pad ukupnog izvoza za 30% nije u skladu s prognozom turizma koja je nejasno formirana na temelju stava da će pad u odnosu na prošlu godinu biti malo manji od 70%. U nastavku iznosimo nekoliko ilustrativnih brojki koje pokazuju nekonzistentnost takve prognoze.
U svibnju neće biti stranih turista, a realno je da ih neće biti ni u lipnju. Pretpostavimo mogućnost za početak oporavka turizma u srpnju (recimo, dostiže se razina od 33% 2019.). U normalnim godinama u prvih sedam mjeseci ostvaruje se oko 55% turističkog prometa. Ako benevolentno pretpostavimo da će ukupan pad u prvih sedam mjeseci iznositi 75%, postavlja se pitanje koliki pad treba ostvariti u preostalih 45% godine da se za cijelu godinu postigne oko -50% turističkog prihoda što je nužno da bi ukupan pad izvoza roba i usluga bio samo 30%. Odgovor glasi: -25%. Dakle, pad turističkog prometa ne bi mogao biti veći od 25% u odnosu na prošlu godinu od kolovoza nadalje ako se želi završiti godinu na -50%. Procijenite sami koliko je to realno.
Hoteli čine oko 40% dodane vrijednosti u turizmu, takozvani privatni smještaj sa svim uključenim satelitskim učincima potrošnje turista 42%, a kampovi 18%. Kampovi bi se mogli oporaviti do željene razine jer ljudi na otvorenom su u manjem strahu, a među kampistima je i veći broj ljudi avanturističkog duha, no teško je zamisliti da će hoteli koje posjećuju stariji i konzervativniji gosti doći ičemu blizu -25% u drugom dijelu sezone. Također treba računati s time da će vlade naših glavnih emitivnih tržišta provoditi aktivne političke kampanje radi zadržavanja potrošača u zemlji. Naposljetku, sve počiva na pretpostavci da će se relaksacija mjera protiv zaraze nastaviti do kraja godine.
Predviđeni deficit opće države od 6,8% BDP-a izgleda vrlo optimistično, čak i uz dane makroekonomske pretpostavke. Možemo pretpostaviti da odgode direktnih poreza nisu ubrojene u deficit koji je dodatno smanjen nepoznatim iznosom isplata dividendi odnosno zadržanih zaraza i dobiti iz poduzeća u kojima država ima vlasničke udjele. To je očekivano, iako se postavlja pitanje opravdanosti kapitalnog slabljenja poduzeća u ovakvoj situaciji. Kompanijama će itekako trebati kapital da prebrode posljedice ove krize.
Deficit će se povećati prvenstveno zbog pada prihoda od poreza, doprinosa i sličnih prihoda, no normalni efekt koji je potaknut padom BDP-a bit će pojačan zbog poreznih odgoda i dodatnih rashoda zbog naknada za nezaposlene i isplate plaća za radnike u privatnom sektoru. Iako se do prije nekoliko dana govorilo o više od 550 tisuća radnika koji su uključeni u taj vladin program, Plan konvergencije govori o 485 tisuća korisnika ove mjere. Ukupan iznos izdataka (očito neto, bez socijalnih doprinosa koje vlada isplaćuje u okviru opće države s računa riznice na račune HZMO i HZZO) iznosi 1,55 milijardi kuna za ožujak. Kako se minimalna plaća za travanj i svibanj za radnike u ovom programu povećava s 3,250 na 4,000 kuna, možemo očekivati da će se mjesečni neto iznosi popeti na 1,9 milijardi kuna na mjesec, tako da će ukupan iznos potpora dosegnuti 5,3 milijardi ili 1,3% BDP-a 2019. Međutim, vlada je iznose odgoda, otpisa i drugih potpora prikazala prema očekivanom BDP-u za 2020. i tu se vidi da je predviđeni iznos direktnih potpora za radnike nešto veći što ostavlja određeni prostor za produljenje dijela programa od lipnja:
Fiskalni učinak vladinih potpora
| IZNOS U MLRD HRK | U % BDP-A | |
| ODGODE DIREKTNIH POREZA | 4.65 | 1.3% |
| OTPISI POREZA | 2.55 | 0.7% |
| PROGRAM OSTANKA NA POSLU | 7.10 | 2.0% |
| KUPNJA MEDICINSKE OPREME | 0.60 | 0.1% |
| UKUPNO | 14.90 | 4.1% |
Izvor: Program konvergencije 2020-2021
Iznose u gornjoj tablici treba tumačiti sa zrnom soli jer bi se iznosi mogli i povećati u odnosu na prikazane procjene.
Koje ekonomske pretpostavke leže iza prikazanih projekcija? Vlada pretpostavlja da će kratkoročni šok potražnje djelovati jače od šoka ponude, što bi u ovoj godini trebalo dovesti do deflacije od 0,3%. Pretpostavka o šoku potražnje stoji kada je riječ o potražnji za izvozom roba i usluga, međutim u kratkom roku i na domaćem tržištu kriza se manifestirala prije svega kao šok ponude (svi su prestali proizvoditi, osobito usluge). Šok se doima kao simetričan šok ponude i potražnje samo dok ljudi ne izlaze iz kuća, a uslužni sektor ne radi, no kada se sve otvori 11. svibnja potražnja će trčati za ponudom, a ne obratno. U kratkom početnom razdoblju prije nego što se šokovi prošire gospodarstvom i kroz to transformiraju, na domaćem bi tržištu šok ponude mogao djelovati jače od šoka potražnje. Limiti ponude izazvani epidemiološkim mjerama uz i dalje prisutnu efektivnu potražnju mogli bi značiti da će neke cijene dobara koja nemaju neposredne uvozne supstitute porasti.
Taj efekt bi mogla umanjiti vlada koja ima direktnu i indirektnu kontrolu nad mnogim cijenama (npr. komunalne usluge i sl.), što je napast u predizbornim mjesecima. Opravdanje za spuštanje cijena pod kontrolom države moglo bi se pronaći i u nižim cijenama energenata na svjetskom tržištu. Međutim, s druge strane, u tim cijenama najveći je udjel trošarina koje su važne za proračun tako da će država kalkulirati s time. U takvim uvjetima od ukupne inflacije bit će važnije promjene odnosa cijena.
Na kraju, očito je kako vlada očekuje tzv. V-oporavak. U Programu piše kako nije riječ o savršenom V-oporavku, što je pronašlo odraza u brojkama jer je stopa rasta 2021. manja od stope pada 2020. Međutim, ipak je to bliže V nego U-oporavku. Ta vrsta optimizma uskoro će se naći na testu.