Wall Street na konopcima uslijed agresivne retorike FED-a

Objavljeno

Foto: Wikimedia Commons

Jerome Powell nije ni mrdnuo prstom, a financijska tržišta su reagirala paničnom rasprodajom i značajnim gubicima burzovnih indeksa. To je tek uvertira u seriju povećanja kamatnih stopa koja se, uslijed rastuće inflacije, čak i u Europi više ne doima tako dalekom

Ad
Ad

Prethodno izdanje mjesečnog pregleda nismo otvorili uobičajenim prikazom (vjerojatnosti) različitih ishoda nadolazećeg sastanka američkih monetarnih vlasti; već se otprije činilo sasvim izvjesnim kako će kampanja povećanja kamatnih stopa započeti u ožujku (i zato se CME FED Watch našao tek na kraju teksta). Inflaciju više nitko nije označavao „prolaznim“ fenomenom, ali zato nije bilo elemenata nikakve drame. U igri je bio tek binaran ishod sastanka u ožujku: povećanje kamatnih stopa za skromnih 25 postotnih bodova, da ili ne. Business as usual, rekli bi Amerikanci. Sada je vrijeme da se vratimo tradiciji, i još je malo podebljamo.

Odlučno – možda?

Što se promijenilo u prvih mjesec dana ove godine? Najprije i najvažnije – retorika. Dobro, i stopa inflacije je još malo porasla, no daleko najveći učinak na (ne)raspoloženje ulagača imao je nastup umjerenog Jaya Powella koji se na tragu recentnih ispitivanja javnog mnijenja (većinu građana najviše žuljajuupravo inflacijski pritisci) pred našim očima pretvara u beskompromisnog borca protiv inflacije. Ili možda u nešto još gore od toga, teško je reći.

Suprotno ranije deklariranim stavovima, Powell najednom smatra da je tržište rada pregrijano, i treba ga hitno hladiti, baš kao i inflaciju. Štoviše, na tržištima još uvijek odjekuje konstatacija prema kojoj „FED ima dosta prostora za manevar, bez straha da bi se značajnije povećanje kamatnih stopa moglo negativno odraziti na zaposlenost“. Ono što nije naglas izrečeno, a zapravo se dade iščitati između redova, jest konstatacija kako je FED očito „behind the curve“. Ili u prijevodu, dobrano kaska za aktualnim događanjima.

A onda opet, netko je pedantno proučio posljednji nastup prvog čovjeka američke središnje banke i pobrojao kako je Powell u čak 15 navrata koristio riječ „odluka“, ali … od toga je čak 14 puta izraz korišten u kontekstu „nikakva čvrsta odluka nije donesena“. Ako investitori od nečega zaziru, onda je to – neizvjesnost. Zasad jedina opipljiva odluka monetarnih vlasti, oko koje očito više nema nikakvih nedoumica, odnosi se na završetak operacije kvantitativnog popuštanja (QE). Barem je tu sve jasno. Sve ostalo je, čini se, podložno promjenama, ovisno o brojkama koje će idućih mjeseci pristizati sa makro fronta, makar nije uputno smetnuti s uma niti činjenicu da pandemija koronavirusa svakodnevno uzima nove žrtve. A kamoli napetosti oko Ukrajine, zbog kojih geopolitika preko noći postaje vrlo bitna determinanta aktivnosti investitora. Gledajući stvari iz te perspektive, ne čudi kako je Powell na konkretna pitanja odbio ponuditi konkretan odgovor.

Upitnici i uskličnici

A onda opet, u proteklih mjesec dana dramatično je porasla vjerojatnost agresivnog podizanja kamatnih stopa. Takav se scenarij tek manjim dijelom nazire na grafikonu koji prikazuje vjerojatnost različitih ishoda sastanka u ožujku:

Umjesto upitnika, u naslovu je uskličnik, no ono bitnije otkrivaju krivulje na grafikonu. Konkretno, vjerojatnost da nakon sastanka Odbora za monetarnu politiku (FOMC) u ožujku kamatne stope ostanu nepromijenjene sada je doslovno svedena na – nulu. Umjesto toga, stidljivo se pomalja vjerojatnost agresivnijeg povećanja kamatnih stopa, za 50 postotnih bodova (najsvjetlija krivulja), dajući naslutiti značajnu promjenu stavova aktera na financijskim tržištima.

Ali, slutite već, to nije sve: aktualne brojke pokazuju kako bi FED mogao i značajno nadmašiti ranija očekivanja. Još početkom siječnja tržištima je vladalo uvriježeno mišljenje kako će središnja banka tijekom ove godine podići kamatne stope u tri navrata (za uobičajenih 25 postotnih bodova). Nekoliko tjedana kasnije, konsenzus upućuje na povećanje kamatnih stopa do kraja godine u čak – pet navrata!

Hoće li svaki sastanak monetarnih vlasti u ovoj godini (a bit će ih ukupno sedam) donijeti novo povećanje kamatnih stopa? Hoće li, nakon više od dva desetljeća, kreatori monetarne politike s nekog od sastanaka izaći s povećanjem kamatnih stopa od 50 postotnih bodova? Naizgled umirujuće zvuči izostanak potvrdnih odgovora, ali puno važnije je da Powell nije izrijekom niti odbacio mogućnost navedenih scenarija. Njegovu poruku kako „središnja banka namjerava biti oprezna i agilna“ nije teško protumačiti kao svojevrsnu prijetnju drastično restriktivnije monetarne politike.

Negativna reakcija na Wall Streetu

Upravo tako ju je protumačila većina ulagača na Wall Streetu, provocirajući intenzivnu korekciju koja je vodeće burzovne indekse odvukla duboko na negativan teritorij. Najteže su stradala do nedavno popularna izdanja, u najvećoj mjeri naslonjena na fantastične vizije (a puno manje na opipljive fundamente). Ali umjesto prikaza Nasdaq Composite indeksa, koji se nekako najčešće koristi kao ilustracija izmijenjenih preferencija ulagača (uz sad već nezaobilazni kripto segment), još bolju ilustraciju aktualnog odnosa snaga nude dvije inačice S&P 500 indeksa – growth i value. Dionice utrpane u value košaricu već godinama zaostaju za popularnim growth izdanjima, kojima je ekspanzivna monetarna politika (i rekordno niska cijena kapitala) itekako išla na ruku. Na početku godine u kojoj većina indeksa (s obje strane Velike bare!) bilježi pad vrijednosti, diferencijacija dvaju oprečnih segmenata tržišta teško da može biti izraženija.

U samo mjesec dana growthkomponenta se našla na rubu provalije, nadomak granice (-20%) koja se nerijetko označava kao prijelaz iz korekcije u dugoročno negativan trend. Riječ je, naravno, o arbitrarnoj granici koja nije moguće potkrijepiti konkretnom argumentacijom, ali svejedno ulijeva strah u kosti.

Diktat kamatnih stopa

Jasno je kako će izvedba dionica u bližoj budućnosti biti u (ne)milosti kamatnih stopa. Utoliko panične reakcije na Wall Streetu ne iznenađuju, makar su ulagači (barem podsvjesno) računali kako bi Powell pred javnost mogao izaći s ponešto ublaženom retorikom i na taj način barem donekle kompenzirati izvjestan zaokret u monetarnoj politici. Činjenica da smo imali prilike vidjeti posve suprotan scenarij zapravo pokazuje kako se Powell i kolege zasad previše ne opterećuju zbivanjima na Wall Streetu.

Pritom vjerojatno najviše zabrinjava činjenica da Powell zapravo nije ni mrdnuo prstom u početku korekcije – sve opisano posljedica je drukčije retorike. Što onda očekivati kada je prijetnje (najave) doista i realiziraju? Likvidnost uvjetovana rekordno niskim kamatnim stopama jedan je od ključnih faktora impresivnog rasta cijena dionica. Štoviše, neka istraživanja pokazuju kako je (rastuća) bilanca središnje banke (a time i dostupnost jeftinog kapitala) odigrala bitno važniju ulogu od poslovnih rezultata korporativnog sektora. U svjetlu visoke inflacije, koja očito figurira kao katalizator promjena, napregnute se valuacije doimaju neodrživima. Pritom Jeremy Grantham tržište kapitala uspoređuje s primitivnim organizmima kojima treba dosta dugo da registriraju stvarnu prijetnju.

I zbog toga su sve oči uprte u kamatne stope. A prinos na dvogodišnje američke državne obveznice posljednjih mjeseci bilježi snažan rast i upravo je dosegao pred-pandemijsku razinu. Kamatna stopa na desetogodišnje državne obveznice raste bitno sporije, što je svojevrsni relikt prošlosti, odnosno ponešto modificirana inačica teze o prolaznom karakteru inflacije. To može biti izraz povjerenja u monetarne vlasti (da će se brzo i učinkovito obračunati s inflacijom), odnosno iluzija da će razdoblje restriktivnije monetarne politike trajati (relativno) kratko i neće ostaviti značajnijeg traga na kretanje dugoročnih kamatnih stopa.

Nema nikakvih jamstava da će se to doista i dogoditi. Štoviše, val rastućih kamatnih stopa polako se širi i već se prebacio na drugu stranu Atlantika. Ne vjerujete? Kao potvrda potonje konstatacije poslužit će kretanje prinosa na njemačke i švicarske državne obveznice koji su krajem siječnja, nakon dugo, dugo vremena, poprimili – pozitivan predznak. U slučaju Švicarske, zadnji puta smo imali prilike vidjeti pozitivan prinos još u studenome 2018. godine (njemački prinosi su utonuli u minus nešto kasnije, početkom svibnja 2019. godine).

U sva tri slučaja uzrok pozitivnog trenda kamatnih stopa je zabrinjavajuće visoka stopa inflacije, koja polako počinje hraniti samu sebe, provocirajući val za valom (manje ili više opravdanog) povećanja cijena. A to mora zabrinuti monetarne vlasti na Starom kontinentu, ma koliko gospodarski oporavak bio krhak. Zauzdavanje inflacije ipak je njihova primarna zadaća.