Zagreb raste kad je hladno: sindrom “novog početka” u siječnju

Objavljeno

Foto: Marina Scurupli / Dreamstime

Kao što mnogi ljudi 1.1. prestaju pušiti ili idu na dijetu, Zagrebačka burza tada (u prosjeku) odlučuje izdašno nagraditi svoje najvjernije ulagače… ako vjerujete u bihevioralne financije

Ad
Ad

U prvoj epizodi serijala u kojem financijska tržišta promatramo kroz prizmu iracionalnog ponašanja investitora problematizirajući tezu o savršenim tržišnim mehanizmima, ukazali smo na ovisnost izvedbe burzovnih indeksa o raspoloženju ulagača. Pozabavili smo se danima u tjednu pokazujući da čak i tako banalan faktor kao što su dani, u značajnoj mjeri utječe na aktivnost investitora (premda o razlozima odstupanja zapravo možemo samo nagađati). U teoriji, jedan dan u tjednu se, barem iz perspektive racionalnih ulagača, ne bi trebao previše razlikovati od drugoga, a distribucija dnevnih promjena u dovoljno velikom uzorku (a nepunih 20 godina to svakako jest!) trebala bi biti posve nasumična, što ipak nije slučaj (jer se pokazalo da tržište u prosjeku zapinje ponedjeljkom, ili utorkom u Japanu, op. ur.).

Sličan se mehanizam pojavljuje i s promjenom vremenskog okvira. Umjesto analize dobrih i loših dana, u ovoj epizodi krećemo u potragu za dobrim i lošim – mjesecima.

Onako na prvu, najjednostavnije bi bilo primijeniti šablonu koju smo već koristili; raspoloženje uvjetovano (božićnom) idilom na kraju godine, koja je ujedno i uvertira u obimnu seriju blagdana, trebalo bi imati pozitivan utjecaj na kretanje cijena dionica, dok bi mamuran početak godine i povratak na posao nakon blagdana trebali biti obilježeni negativnim raspoloženjem i slabijom izvedbom burzovnih indeksa. Ili bi barem tako mogla izgledati laička pretpostavka.

Stvarnost je ipak ponešto drukčija, premda prosinac, barem prema jednom od kriterija, doista jest vrijeme kada optimisti, povijesno gledano, ostvaruju blagu prevlast nad pesimistima.

Oscilacije burzovnog indeksa mjerili smo na dva načina: granularno, računajući prosječne promjene za dane u mjesecu, i kumulativno, na mjesečnoj razini. Rezultati kriju nekoliko zanimljivih iznenađenja, a svakako najveće od njih odnosi se na podatak kako je, bez obzira na model kvantifikacije, uvjerljivo najbolji mjesec na Zagrebačkoj burzi – siječanj. Naime, središnja vrijednost dnevnih promjena zabilježenih tijekom siječnja iznosi visokih 0,14% (srpanj kao najbliži pratitelj bilježi čak upola lošiji rezultat), dok na mjesečnoj razini ta brojka iznosi 1,7% (uvjerljivo najviše). Usto, čak 58% promjena na dnevnoj razini u siječnju nosi pozitivan predznak, što je također daleko iznad prosjeka.

Čini se kako negativne posljedice povratka svakodnevnim obvezama nakon niza neradnih dana uzmiču pred optimizmom svojstvenim novim počecima; psiholozi govore o „efektu svježeg starta“ čiji korijeni datiraju puno prije naše ere, a koji je vjerojatno jedan od ključnih pokretača optimizma investitora, a možda i posredno utječe na izvedbu financijskih instrumenata, kanalizirajući svježi kapital na tržišta.

Bilo kako bilo, siječanj definitivno nije ponedjeljak, a niti prosinac nije petak, barem ne na hrvatskom tržištu kapitala. Lipanj je čvrsto na začelju, što valjda treba pripisati početku sezone godišnjih odmora, uoči koje aktivni investitori ne žele ostati previše izloženi mijenama tržišta, zbog čega inspiracija blijedi, aktivnost na tržištu slabi, a inicijativa prelazi u ruke prodavatelja. Uzgred budi rečeno, sezonske oscilacije u svijetu izgledaju ponešto drukčije: kulminacija optimizma na Wall Streetu najčešće se materijalizira u travnju, u Frankfurtu također, dok se u Tokiju obično javlja u ožujku.

Koliko je značajan prikazani efekt? Jednom riječju – ogroman je. Kako bi plastično opisali intenzitet sezonskih oscilacija, pribjegli smo jednostavnom triku zbrajajući vrijednosti CROBEX-a tijekom proteklih (nepunih) 20 godina, najprije na dnevnoj, a potom i na mjesečnoj razini. Ovo potonje, opet valja naglasiti, treba uzeti s povećom dozom rezerve, jer je riječ o relativno oskudnom uzorku, ali ipak može poslužiti kao prikladna ilustracija razlika od mjeseca do mjeseca.

U prethodnom tekstu smo ponedjeljak proglasili najgorim, a petak najboljim danom na Zagrebačkoj burzi: kada bi zbrajali sve bodovne promjene CROBEX-a, samo bi petak bio dovoljan da nas dovede otprilike do aktualne razine indeksa (oko 2.000 bodova), dok bi svi ostali dani tek pokrili silnu količinu frustracija koje su razdražljivi ulagači izbacivali ponedjeljkom. Značajna diferencijacija vidljiva je i na mjesečnoj razini: siječanj i prosinac daleko su odmakli od ostatka, dok su lipanj i studeni daleko na začelju. Za divno čudo, kombinacija trgovanja isključivo u siječnju i prosincu, nakon 20 godina bi bila dovoljna da se nadmaši aktualna vrijednost indeksa Zagrebačke burze! Sve to, naravno, uz neusporedivo manju (vremenski kraću) izloženost portfelja.

Ako je naivna strategija zaobilaženja ponedjeljka zbog visokih troškova (učestalih naloga za kupnju i prodaju) nadasve nepraktična, selektivna izloženost domaćem tržištu kapitala samo u određenim mjesecima je opcija koju je puno lakše (jeftinije) implementirati. Ili vas barem može natjerati na razmišljanje o alternativama jednostavnog buy & hold pristupa, a može poslužiti i kao vrijedna informacija koju je moguće implementirati u cilju poboljšanja klasične ulagačke strategije. U svakom slučaju, tržište očito nije mehanizam potpuno nasumičnog hoda. Moć narativa, kako tvrdi Robert Shiller, počesto je puno snažnija, a o tome ćemo opet tematizirati u idućim nastavcima.

Trivija u moru brojki

Suhoparna analiza distribucije dnevnih promjena ima i svoju (puno!) banalniju stranu, podebljanu prilično bogatim uzorkom od nepunih 20 godina.

#fun fact1: Ako je suditi samo na temelju broja radnih dana, Hrvatska definitivno nije najgora. Doduše, Njemačka je daleko ispred nas (nije baš neko otkriće), ali i svih ostalih, s prosječno 254 radna dana u godini (napomena: riječ je o radnim danima na burzi u Frankfurtu).

#fun fact2: Ako već niste, iz puke dosade ili znatiželje, u Google upisali „public holidays in Japan“ ili neki sličan termin za pretragu, a istodobno se, poput prosječnog stanovnika Balkana, u načelu divite (a potajno prezirete) stereotipno visokoj radnoj etici Japanaca, sva je prilika da nemate ideje o kojim je neradnicima riječ. Google, naime, nudi podužu listu blagdana u ovoj godini (samo je lipanj lišen nerada), dok za popis blagdana u Njemačkoj nema nikakve potrebe za skrolanjem. Doista zapanjujuće zvuči podatak kako je tokijska burza u prosjeku otvorena svega 245 dana u godini; čak devet dana manje od Nijemaca, ali i puna četiri dana manje od Hrvata, makar se za potonje vjeruje da su izmislili koncept produženog vikenda.

#fun fact3: Ako i radimo nešto više od Japanaca, onda sigurno „intenzivnije uživamo“ u odmoru. Dokaz u prilog toj tezi je ljetna letargija na Zagrebačkoj burzi, koju je moguće kvantificirati odstupanjima dnevnih promjena od prosjeka, putem standardne devijacije. A kolovoz je jedini mjesec u godini kada se standardna devijacija dnevnih promjena spušta ispod 1 (na 0,82), što u prijevodu znači da se više od dvije trećine dnevnih oscilacija nalazi u rasponu od -0,86% do +0,86% (prosječna vrijednost je mizernih 0,04%). Tako nisko mjerenje ne pokazuju brojke niti s jedne od preostale tri burze koje smo koristili za usporedbu (New York, Frankfurt i Tokio).

#fun fact4: Kao što je vidljivo iz grafikona, listopad je uvjerljivo najturbulentniji mjesec u godini (ili je barem bio u proteklih 20 godina), s čak dvostruko većom standardom devijacijom u odnosu na kolovoz. Javne financije i uopće, makroekonomija, vjerojatno imaju ponešto veze s tim (objave poslovnih rezultata da i ne spominjemo), no još zanimljivije zvuči činjenica kako je identična konstatacija primjenjiva u različitim dijelovima svijeta. Konkretno, i Frankfurt i New York i Tokio bilježe najveća odstupanja (od prosjeka) dnevnih promjena upravo u listopadu.