U ponedjeljak je objavljena vrlo interesantna zaključna izjava misije MMF-a. Stručnjaci Fonda proteklih su dana boravili u Hrvatskoj u sklopu redovitih konzultacija koje se tehnički zovu Konzultacije temeljem članka IV. Statuta MMF-a.
Hrvatska nema financijski aranžman s MMF-om pa se provode samo redovite stručne konzultacije, kao i sa svakom drugom državom članicom. To znači da nema govora o poduzimanju nekih konkretnih mjera na planu makroekonomske stabilizacije, što je MMF-ova primarna funkcija kada neka zemlja zapadne u probleme. To ostavlja širi prostor za analizu ocjena MMF-ove misije. Jer, uvijek je zanimljivo analizirati kako nas vide drugi koji imaju ozbiljna iskustva i stručne kapacitete.
Nakon rasprava na Izvršnom odboru MMF-a, koje tek predstoje, uobičajeno se objavljuju detaljni analitički materijali i preporuke. No, MMF-ov tim (“misija”) pri odlasku iz zemlje prije toga uobičajeno objavljuje takozvanu zaključnu izjavu. Tako je bilo i ovaj put.
Zaključna izjava počinje očekivano. Naglašava se da je poboljšanje gospodarskoga stanja rezultat kombinacije “sreće” (povoljnijih međunarodnih okolnosti) i boljih domaćih politika. MMF-ovi stručnjaci se nisu upustili u kvantifikacije koliko se poboljšanja ima pripisati pojedinom od ta dva faktora, ali su upozorili da bi faktor sreće izvana mogao oslabiti s obzirom na globalne makroekonomske rizike.
Fiskalna i monetarna politika uvijek su u fokusu MMF-a. Misija očekivano naglašava potrebu očuvanja strukturne ravnoteže u proračunu. Kažu, ako se usporavanje izvana prelije na hrvatsko gospodarstvo, treba dopustiti određeni fiskalni deficit zbog djelovanja “automatskih stabilizatora”. To se odnosi na izdatke koji se prirodno povećaju u recesiji, kao što su naknade za nezaposlene. Deficit zbog takvih stavki ne bi trebao nikoga brinuti. S druge strane, ako bi se sada dodatno smanjivali porezi, postoji rizik prekomjernog fiskalnog poticaja koji ne bi bio održiv (jer recesije još nema na vidiku).
Stručnjaci MMF-a podržavaju odluku Vlade da ne smanjuje opću stopu PDV-a s 25% na 24%, ali naglašavaju da je odustajanje posljedica naraslih izdataka za plaće od čijeg se daljnjeg povećanja treba “suzdržati”. Ključ, po njima, leži u reformi sustava nagrađivanja u javnom sektoru: “U tom bi se novom sustavu trebala nagrađivati izvrsnost i produktivnost u javnom sektoru, te optimizirati broj zaposlenih.”
Drugim riječima, poruka glasi ne smanjujte poreze dok reformama u javnom sektoru ne osigurate dugoročnu održivost takvih poteza, jer možete više izgubiti kroz makroekonomsku destabilizaciju, nego što ćete dobiti kroz rasterećenja.
Zatim slijedi dio izjave u kojemu MMF izlazi izvan okvira makroekonomskih stabilizacijskih politika te se bavi strukturnim, fundamentalnim temama koje bi trebale rezultirati dugoročnom konvergencijom prema razvojnim parametrima prosjeka EU (u sljedećem desetljeću Hrvatska treba rasti u prosjeku oko 1,5 postotni bod brže od prosjeka EU!). U tom scenariju može doći do osjetnog povećanja stopa zaposlenosti i aktivnosti radne snage, osobito mladih.
U dijelu pod nazivom “Provedba reformi kako bi se povećao dinamički potencijal države” Fond apelira na postavljanje izazovnih (čitaj: ambicioznih) ciljeva, kako bi Hrvatska postala snažniji partner drugim zemljama članicama EU. Privatna ulaganja su jasno ključ za postizanje toga cilja, ali – tu dolazimo do zanimljivog dijela – stručnjaci Fonda poručuju da se taj cilj neće moći ostvariti bez povećanja kvalitete i kvantitete ulaganja javnog sektora. Prostor za tu vrstu ulaganja treba otvoriti reformama u javnom sektoru i preusmjeravanjem dijela tekućih na investicijske izdatke. Drugim riječima, javni sektor treba više ulagati, ali uz promjenu strukture javnih izdataka i načina funkcioniranja.
Kako potaknuti ovu vrstu promjena? Fond izrijekom navodi četiri mjere: (1) programi aktivnog zapošljavanja u privatnom sektoru radi ciljanog prijelaza dijela zaposlenih iz javnog u privatni sektor, (2) modernizacija upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu (zanimljivo, ne piše riječ privatizacija), (3) optimizacija socijalnih davanja radi boljeg ciljanja potrebitih i (4) reforma teritorijalnog ustroja. U izjavi se naglašava da ovo nisu lake reforme, a ostvarive su samo uz potporu najšire javnosti. No, u MMF-u smatraju da je to moguće, jer je ostvarivo bez takozvanih “bolnih rezova” s jedne i bez povećanja poreza s druge strane.
U dijelu izjave pod nazivom “Mudro ulaganje u budućnost” stručnjaci Fonda ističu potrebe ulaganja u željeznicu, okoliš (upravljanje otpadom i otpadnim vodama) te digitalizaciju. Hrvatska trenutno dobro stoji što se tiče pokrivenosti širokopojasnom mrežom (što je “povijesna tehnološka promjena”), no prijeti zaostajanje u pogledu uvođenja ultra-brzog interneta. To može postati usko grlo razvoja. Stanovništvo i poduzeća moraju se pripremati na brzo prihvaćanje tehnoloških noviteta, jer tko zaostane u ovoj početnoj fazi četvrte industrijske revolucije, zaostajat će dugo.
Izjava prepoznaje dva potencijala Hrvatske: (1) još uvijek stignemo prilagoditi obrazovni sustav tako da se u Hrvatskoj znatno poveća broj diplomanata u ICT području, što bi s obzirom na solidnu polaznu osnovicu moglo pozicionirati Hrvatsku kao centar komptenecije u novim industrijama koje ovise o digitalnom gospodarstvu, (2) nemamo ni premalo obrazovnih rashoda ni premalo nastavnika (naprotiv), već imamo problem s transformacijom obrazovnih inputa u obrazovne outpute (efikasnost obrazovnog sustava), tako da bi reforme u dijelu načina funkcioniranja obrazovnog sustava mogle dovesti do značajnih poboljšanja.
Cijelu zaključnu izjavu možete pročitati na stranicama HNB-a.