Prosječna mjesečna neto plaća za svibanj isplaćena u lipnju u Hrvatskoj dostigla je 7 690 kuna (1 021 €), što je 1,9% više nego za prethodni mjesec i 8,3% više nego za isti mjesec prošle godine. Godišnja stopa inflacije veća je od 8% pa nema smisla gledati nominalne nego treba gledati realne veličine koje mjere stvarnu kupovnu moć. A tu se događa nešto zanimljivo.
Rast realnih plaća u lipnju
Stopa inflacije u lipnju (u odnosu na lipanj 2021.) iznosila je 12,1%. Kada lipanjski rast plaća u odnosu na lipanj prošle godine stavimo u odnos prema tih 12,1%, dobivamo -3,4% (financijske pismenosti radi: ((1,0825/1,121)-1)*100)). Realne plaće su za toliko pale u proteklih godinu dana. Pad je sada manji nego za plaće isplaćene u svibnju kada je iznosio -3,8%. Kako je to moguće?
Realna prosječna plaća u lipnju je povećana u odnosu na svibanj. Nominalna plaća isplaćena u lipnju je, kao što smo rekli, rasla 1,9% u odnosu na svibanj, a opća razina cijena je u lipnju povećana malo više od 1,1%. Dakle, za realnu prosječnu neto plaću u lipnju u odnosu na svibanj vrijedi: ((1,019/1,011)-1)*100=0,8%. To je najveći rast realne plaće u jednom mjesecu ove godine. Do sada je u svim mjesecima bio realan pad, osim u veljači kada je realna prosječna plaća narasla 0,4%.
Ako usporedite ove brojke sa službenim podacima DZS-a, vidjet ćete (male) razlike. One nastaju zbog jednomjesečnog pomaka u metodi računanja. Na primjer, DZS usporedi rast plaća za svibanj s plaćama za travanj i onda to stavlja u odnos s inflacijom u svibnju. Međutim, plaće za svibanj isplaćuju se i najvećim dijelom troše u lipnju, pa ja uspoređujem plaće za svibanj isplaćene u lipnju s inflacijom u lipnju jer je tako ispravnije s gledišta razdoblja tijeka novca koji susreće lipanjske cijene. Metoda DZS-a s pomakom ne može se označiti kao pogrešna, ali mislim da je ovdje predstavljena metoda malo točnija. U razdobljima niske inflacije razlike su toliko marginalne da se mogu ignorirati, ali sada su zbog visoke inflacije malo veće.
Niže plaće brže rastu, ali ne sustižu inflaciju
Poznato je da distribucija plaća nije simetrična, pa se prosjek razlikuje od medijana. Medijan dijeli populaciju osoba koje primaju plaću na dva jednaka dijela. Medijalna plaća za svibanj isplaćena u lipnju iznosila je 6 490 kuna (861 €) i ta je plaća veća od medijana isplaćenog u lipnju 2021. (5 966 kuna) za 8,7%. To je malo više od rasta prosječne plaće (8,25%). I dalje je niže od inflacije (tako da i realna medijalna plaća pada, samo po malo manjoj stopi od realne prosječne), no zanimljivo je pogledati zašto medijan raste (malo) brže od prosjeka.
DZS pruža informaciju o decilima distribucije nominalnih plaća. U sljedećoj tablici vidimo prvih pet decila koji distribuciju plaća dijele na deset jednakih dijelova. Peti decil je medijan. Na primjer, plaća koja dijeli prvi i drugi decil (najdonjih 10% radnika u distribuciji i sljedećih 10% radnika u distribuciji plaća) iznosi 4 182 kuna. Podaci pokazuju da niže plaće u prosjeku rastu brže od prosjeka. Nažalost, niti one u prosjeku ne sustižu inflaciju od 12,1%.
Donji decili distribucije nominalnih neto plaća i njihov rast na godišnjoj razini
Izvor: DZS, vlastita obrada
Razlog takve situacije na tržištu rada leži u oporavku uslužnog sektora koji pojačano traži radnike čije su plaće u prosjeku niže, ali sada brže rastu zbog jake potražnje za radom. Ukupan broj zaposlenih u lipnju dostigao je 1 617 624 i povećan je 2% u odnosu na isti mjesec prošle godine te 1,6% u odnosu na svibanj. Broj nezaposlenih bio je u padu dostignuvši 105,8 tisuća potkraj lipnja, što daje stopu nezaposlenosti od 6,1% (naspram 6,5% u svibnju). Kako uslužni sektor natprosječno zapošljava žene, zaposlenost žena raste brže od ukupne zaposlenosti. Sezonska zaposlenost uobičajeno raste još u srpnju i kolovozu, tako da možemo očekivati da će broj zaposlenih prema administrativnim izvorima još dva mjeseca biti na višoj razini nego u lipnju.
Na takvom tržištu rada nominalne plaće će nastaviti rasti jer radnici imaju ozbiljnu pregovaračku moć i šire opcije za pronalaženje posla. Kada će to dovesti do rasta životnog standarda (realnih plaća)?
Teško je reći je li blagi oporavak realne prosječne plaće u lipnju u odnosu na svibanj najava preokreta trenda pada realnih plaća. To će prije svega zavisiti o kretanju inflacije. U jednom drugom tekstu sam najavio da će se mjesečna inflacija (stopa u odnosu na prethodni mjesec) vjerojatno malo primiriti u srpnju i kolovozu, tako da bi barem ovi ljetni mjeseci mogli stvoriti osjećaj blagog oporavka standarda (ipak nije realno očekivati rast po lipanjskoj stopi). I umirovljenici će dobiti svoje indeksirane mirovine koje se dva puta godišnje usklađuju s rastom cijena i plaća (sa 70% se ponderira veća od dviju stopa, pa će mirovine iz prvog stupa rasti brže od plaća jer će se sa 70% ponderirati stopa inflacije; mirovine iz drugog stupa vezane su samo uz stopu inflacije). Eventualni trajniji oporavak realnih primanja zavisit će o kretanju cijena energenata najesen, ali za sada je još uvijek prerano za tu vrstu prognoza. Vjerujem da ovdje ne treba objašnjavati zašto.
Anketna zaposlenost i nezaposlenost
Ranije spomenutih 1 617 624 zaposlenih su službeno zaposleni (statistika se izvodi iz zaprimljenih JOPPD obrazaca). Ta statistika ne obuhvaća neformalnu zaposlenost (siva ekonomija). Ukupna stvarna zaposlenost nastoji se utvrditi anketama na temelju metodologije Međunarodne organizacije rada. Sada su obrađene ankete iz prvog tromjesečja ove godine koje pokazuju da je već tada bilo oko 1 690 000 zaposlenih (što znači nešto više od 100 000 ljudi u neformalnim oblicima rada). Kada se obrade rezultati za drugi i treći kvartal s visokom sigurnošću možemo tvrditi da će se pokazati kako sada imamo više od 1,75 milijuna zaposlenih što bi mogao biti povijesni rekord iznad maksimalne 2008. godine. Pritom treba imati u vidu da je tada puno više ljudi radilo povremeno u neformalnom sektoru dok je službena zaposlenost bila znatno manja, tako da je današnja struktura tržišta rada u Hrvatskoj mnogo kvalitetnija.
Inače, anketna stopa nezaposlenosti za prvi kvartal ove godine iznosila je 7,2% naspram 10% u prvom kvartalu 2021. Do trećeg kvartala prošle godine, kada je nezaposlenost sezonski na najnižoj razini, stopa je pala na 6,3%. Kako je zaposlenost početkom ove godine bila znatno viša nego u istom razdoblju 2021. (prema anketnom izvoru +3,7%), pad stope nezaposlenosti bit će manji ove godine, no ne bih se iznenadio da se stopa u trećem kvartalu približi 5%, što bi bio uvjerljiv povijesni minimum.
Kada su se posljednji put mogli komunicirati iole slični podaci o zaposlenosti i nezaposlenosti bila je 2008. godina. Znamo što je potom uslijedilo. Analogije su loš način donošenja zaključaka, ali su dobre kao poziv na oprez. Hrvatska danas ima bolje uvjete za daljnju ekspanziju agregatne potražnje nego ikada u povijesti. Čak i ako Europu pogodi kriza. Pravo pitanje glasi kako će ponuda reagirati u nadolazećim godinama. To je tema za jedan od sljedećih tekstova.