Prije nekoliko dana održan je drugi krug pregovora o budućnosti Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) na kojem su predstavnici Kanade i Meksika jasno naglasili kako će te dvije zemlje ostati u NAFTA-i čak i ako SAD, pod vodstvom Trumpa, odluči izaći iz tog preko dvadeset godina starog sporazuma.
O važnosti slobodne trgovine i štetnosti protekcionizma na Labu se pisalo u nekoliko navrata (npr. ovdje i ovdje), a najnoviji i vrlo zvučan „povik“ u obranu slobodne trgovine je prije desetak dana, upravo iz SAD-a, odaslao predsjednik ECB-a Mario Draghi.
Na jednoj od najpoznatijih ekonomskih konferencija na svijetu, Jacskon Hole Economic Policy Sympossium, Draghi nije dao naslutiti o čemu će se raspravljati na sastanku Upravnog vijeća ECB-a ovaj četvrtak (tržišta očekuju puno zanimljiviji sastanak u listopadu), već je svojim govorom stao u obranu ideje slobodne trgovine. Ideje koja se u posljednjih desetak godina, a posebice nakon izbijanja globalne krize, nalazi pod stalnim kritikama, pa i napadima.
Draghi se fokusirao na važnost slobodne trgovine upravo za razvijene zemlje poput SAD-a, a priču je stavio u vrlo zanimljiv neo-schumpeterijanski okvir endogenih modela rasta i globalne tehnološke granice (vidi npr. Acemoglu et al, 2006 i Aghion i Howitt, 2006). Radi jednostavnosti, globalna tehnološka granica se može shvatiti kao oblik krivulje proizvodnih mogućnosti, koja je ilustrirana na Slici 1.
Slobodna trgovina i potencijalni rast
Temeljni problem razvijenih ekonomija je što se u posljednjih dvadesetak godina njihov potencijalni rast prepolovio. Sada prema procjenama iznosi vrlo skromnih 1%, s tendencijom smanjenja. Neki za to usporavanje najviše krive demografiju, a Vuk Vuković je nedavno na Labu pisao o tehnološkim čimbenicima ovog usporavanja.
U ekonomskoj teoriji i praksi je pokazano da je tempo potencijalnog rasta u direktnom odnosu s rastom produktivnosti faktora proizvodnje (često se govori o multi-faktorskoj produktivnosti). U svojem se govoru Draghi referirao upravo na nedavno istraživanje OECD-a o „budućnosti produktivnosti u svijetu“ u kojem se podsjeća da (u neo-schumpeterijancim modelima) rast produktivnosti ovisi o dva efekta:
- efektu sustizanja (cath-up) – ovaj efekt govori o brzini kojom zemlja usvaja (imitira) postojeća znanja i tehnologije te kojom brzinom konvergira granici
- efektu prelijevanja (spillover) sa granice – odnosi se na zemlje koje su blizu granice ili na granici koje ne mogu profitirati od postojećih znanja i tehnologija nego rast produktivnosti mogu ostvariti samo inovacijama, tj. stvaranjem novih znanja i tehnologija
Slobodna trgovina je važna za oba efekta koja utječu na rast produktivnosti, ali je posebno važna za razvijene zemlje koje su blizu granica, kako je podsjetio Draghi, a prikazano je na Slici 2.
Izvor: Saia et al. (2015)
U mnogim istraživanjima je pokazano da slobodna trgovina značajno utječe na produktivni potencijal zemlje jer sudjelovanje u međunarodnoj trgovini i globalnim nabavnim lancima potiče i ubrzava prijenos znanja i tehnologija, stimulira ulaganje u R&D, stimulira inovacije zbog pojačane međunarodne konkurencije i slično.
Zato je važno očuvati slobodnu trgovinu i u razvijenim zemljama, tehnološkim liderima, poput SAD-a. Protekcionističke mjere u razvijenim zemljama mogu dovesti ne samo do usporavanja konvergencije ka globalnoj tehnološkoj granici (to je manje važno, jer one su blizu granice ili na njoj), nego i pomakom cijele tehnološke granice „prema unutra“, što u konačnici znači manji globalni rast produktivnosti i manji potencijalni rast.