Kada se spomene liberalizacija tržišta s naglaskom na sektor usluga, ljudi se najčešće sjete taxi usluga i Ubera, eventualno nekih strukovnih komora koje se opiru liberalizaciji, i tu negdje prestaje poimanje ovog problema. Obrazac je uvijek sličan: tržišni izazivači služe se argumentom inovativnosti, očekivanih nižih cijena i povećane ekonomske aktivnosti, a tržišni domaćini upozoravaju na problem kvarenja odnosno kvalitete jer navodno samo strukovni kriteriji predstavljaju jamstvo da neće doći do pogoršanja kvalitete, sigurnosti ili nekog trećeg necjenovnog faktora ponude. Sjetimo se kako se u počecima liberalizacije tržišta usluga prijevoza često govorilo da će neprofesionalni vozači češće uzrokovati prometne nesreće.
Promatračima sa strane ponekad nije lako naslutiti na kojoj strani leži istina.
Studija Europskog parlamenta o jedinstvenom tržištu usluga polazi od jednostavnog „laboratorijskog“ principa u razotkrivanju istine o liberalizaciji tržišta usluga. Države članice možemo promatrati kao svojevrsne eksperimente s obzirom da su odnosi liberalizacije i regulacije tržišta usluga veoma različiti širom EU. Ako države članice sa slobodnijim tržištima usluga postižu veće koristi za potrošače bez kvarenja kvalitete, to se može smatrati naznakom da se liberalizacija isplati s gledišta općeg dobra.
Studija Europskog parlamenta iz veljače 2019. pod nazivom polazi od toga da stalno treba objašnjavati čemu služi liberalizacija sektora usluga i koliko je ona dobra za potrošače. Europski parlament objavio je u veljači 2019. godine studiju pod nazivom „Doprinos rastu: Jedinstveno tržište za usluge“. Studija na 80 stranica uspoređuje dosada ostvarene rezultate s potencijalnim koristima od deregulacije jedinstvenog tržišta usluga u EU.
Ekonomistima će studija koristiti s obzirom da niz brojki ukazuje na mjerljive ekonomske efekte. Pravnicima će pomoći da shvate kako prenormiranost najčešće nije ekonomski dobro rješenje, a politolozima će pomoći da zajedno s prethodnima ovu priču zaokruže kroz oblikovanje javnih politika koje će kroz reforme tržišne regulative i institucija doprinijeti jačanju Europske unije tamo gdje postoji racionalan prostor za to zbog prevladavajućih koristi za potrošače.
U konačnici, svaka promjena ili reforma stvar je niza političkih i institucionalnih odluka. Pitanje je kako će pripadnici licenciranih struka gledati na ovu studiju u kojoj se sasvim otvoreno govori kako se korist od konkurencije na tržištu ogleda u većoj stopi priljeva novih poduzetnika (eng. birth rate) i većoj stopi nestajanja neefikasnih poduzetnika (eng. churn rate) te smanjenju cijena koje su iznad razine koju bi osigurala konkurencija na otvorenom tržištu (smanjenje mark-upa). Liberalizacijom se postiže fleksibilnost tržišta i mobilnost poduzetnika odnosno profesionalaca u borbi za potrošače, pri čemu jača konkurencija s tržišta istiskuje manje uspješne poduzetnike.
Na više mjesta u tekstu ističe se kako se radi o procjenama ekonomskih koristi koje se mjere milijardama eura. Temeljni problem leži u prekomjernoj normiranosti usluga u mnogim zemljama članicama EU, pogotovo kod reguliranih profesija i u sektoru maloprodaje. Jedna od teza studije je sljedeća: ako je regulacija stroža od one opravdane testom proporcionalnosti, radi se i nepotrebnom regulatornom trošku za potrošače i velikoj vjerojatnosti narušavanja tržišne konkurencije. Takav scenarij utječe na povećanje cijena i smanjenje produktivnosti, što negativno utječe na gospodarski rast.
Ključni dio su procjene ostvarenog i još neostvarenog potencijala jedinstvenog tržišta usluga. Pritom se gledaju učinci liberalizacije kroz provedbu Direktive o uslugama, bez profesionalnih usluga (ostvareno je 236 milijardi eura benefita, a pored toga još 284 milijarde su procijenjene kao potencijal). U segmentu profesionalnih usluga krije se još 85 milijardi eura potencijala, dok je u segmentu javna nabava usluga ostvareno 14 milijardi eura ušteda, dok su potencijali za dodatne benefite procijenjeni na 20 milijardi.
Kada se navedeno zbroji, jedinstveno tržište usluga donijelo je Uniji 250 milijardi eura procijenjene koristi, odnosno približno 1,5%-tnih bodova doprinosa rastu BDP-a nakon 2010. godine. Dodatna deregulacija bi prema ovoj studiji mogla otvoriti prostor za 389 milijardi eura dodatnih koristi, odnosno oko 2,3%-tnih bodova doprinosa rastu BDP-a. Prema ovim procjenama, EU još nije stigla ni do pola puta.
Nastavno na strategiju EU 2020, prema kojoj Europa teži sustići američku konkurentnost (koja je među najvećima na svijetu, na vrhu konkurira Singapuru), i u ovoj se studiji prikazuje teza o europskom zaostajanju u produktivnosti uslužnog sektora. Navodi se kako je u kriznom periodu 2009.-2015. Europa izgubila priliku za sustizanje američke produktivnosti usluga koje se događalo tijekom pretkriznog perioda 2000.-2008. Točnije, navodi se kako je 2015. godine produktivnost europskog uslužnog sektora bila tek na pola američke razine. Sve se to dogodilo unatoč tome što je Obamina administracija uvela proliferaciju licenciranja kod nekih zanimanja, tako da je u posljednjih pet desetljeća prema podacima Bijele kuće udio radne snage u licenciranim zanimanjima porastao s 5 na oko 25% (u odnosu na 22% u EU).
Kod licenciranih zanimanja odnosno reguliranih profesija studija ističe problem manjka mobilnosti iako u EU postoji sustav automatskog priznavanja stručnih kvalifikacija (diploma). Kao problem se navode fragmentirani sustavi pravila u pojedinim zemljama članicama, kao i višak propisa koji su ugrađeni kroz razne administrativne zahtjeve za obavljanje pojedinih poslova. Navodi se i sve veća važnost servisizacije industrije, na način da mnoge poslovne usluge i profesije daju ključan input u oblikovanju, proizvodnji, distribuciji i servisu industrijskih proizvoda, čime se manjak konkurentnosti u uslužnom sektoru izravno prenosi na slabljenje industrijske konkurentnosti.
Kada je u pitanju sektor maloprodaje, razvijen je tzv. Retail Restrictiveness Indeks (RRI) koji se navodi u studiji zajedno s podacima za sve zemlje članice. Prema razini liberaliziranosti regulative za pokretanje trgovine (retail establishment) Hrvatska je na solidnom 9. mjestu u EU, odnosno na 5. mjestu prema regulativi za obavljanje djelatnosti trgovine (retail operations).
Svakako preporučamo pročitati cijeli tekst ove studije koja na kraju nudi koristan pregled literature čime se podiže ozbiljnost istraživanja koje može služiti kao podloga za pojedine dokaze (ili barem pretpostavke i procjene) koje prethode politikama.
Zaključno
Na kraju, nesporno je da ostvareni i potencijalni ekonomski učinci liberalizacije na jedinstvenom tržištu usluga podliježu procjenama, a procjene sadrže pogrešku. Nema egzaktne brojke koju bismo mogli predvidjeti s visokim stupnjem sigurnosti kada je u pitanju doprinos tržišne reforme rastu BDP-a. Procjene iz ove studije ostaju tek kao orijentiri za procjene učinaka nacionalnih politika liberalizacije u sektoru usluga, a one, kada je o Hrvatskoj riječ, kronično nedostaju.