Život s koronom: koncept primjerenog straha

Objavljeno

Ad
Ad

Samo budala se ne boji. Strah je racionalan kada postoji opasnost. No, strah teži oteti se kontroli. Somatski teži prerasti u paniku, osobito kada smo suočeni s nepoznatom opasnošću. To se dogodilo u ožujku i travnju. Postavlja se pitanje kako spriječiti paniku? Kako strah učiniti primjerenim?

Pitanje možemo i drugačije postaviti: kako u uvjetima pandemije uravnotežiti zdravlje, sigurnost i slobodu?

Važnost odgovora na to pitanje ne možemo precijeniti. O njemu ovisi kako ćemo živjeti; kako ćemo se odnositi jedni prema drugima; koliko ćemo vjerovati jedni drugima. Hoćemo li imati povjerenja u Struku, ili ćemo se ljuljati nepodnošljivom amplitudom između razdoblja oštrog zatvaranja, i razdoblja potpunog opuštanja i koronapartija? Hoćemo li doista vjerovati u to da se dijelimo na odgovorne humaniste i beskrupulozne bioteroriste koji bi u ime (vlastita) života i/ili profita žrtvovali tuđe živote u fašističkoj maniri, ili ćemo ipak vjerovati u to da, ako mislimo različito, ta razlika proizlazi iz različitih stavova o tome kako postići isti cilj – bolji život koji uravnotežuje sigurnost, zdravlje i slobodu. Ne samo ekonomsku, nego i onu važniju, političku slobodu. O tim stvarima Kotarski i ja pišemo u novoj knjizi, Koronaekonomika: pet jahača apokalipse.

Kliknite na sliku za više informacija

Ova pitanja se ne bi postavljala kada bi Struka imala jedan i jednostavan recept. No Struka taj recept nema. I Struka uči, baš zato jer je suočena s nečim što se događa po prvi put. Prilagođava svoje preporuke novim saznanjima i promijenjenim okolnostima. Zbog toga je važno da i mi laici (javnost), u mjeri u kojoj je to moguće, preispitujemo. Upozoravamo na stvari za koje nam se čini da se nalaze izvan vidokruga struke, a mogle bi biti važne. Stvari iz domene prava, ekonomije, psihologije, obrazovanja i drugih područja. Jer, sva područja su zahvaćena ovom krizom. Ne postoji samo jedna Struka.

Najvažnije upozorenje je da nam umjesto zastrašivanja treba primjeren strah. Koncept primjerenog straha skovao je Nenad Bakić u Facebook statusu u kojem je objavio revidirane prognoze broja umrlih od korone prema modelu Sveučilišta Washington. Rezultat je pred nekoliko dana privukao nekritičku pažnju hrvatskih medija jer je prognoza govorila o tisućama umrlih u Hrvatskoj do listopada. Panika. No, sada je modelska prognoza revidirana na 122. Tako je to s modelima kada se revidiraju ulazne varijable koje su bile pogrešne.

Slično tome, neki dan sam pisao o tome kako se brojke koje koristi Igor Rudan, kada piše o očekivanom broju umrlih, a koje variraju u desecima tisuća, nikako ne mogu rekonstruirati; ne može se utvrditi njihova znanstvena osnova (kada piše o tome da su brojke sredinom ožujka upućivale na smrt 2% populacije u roku od tri-četiri tjedna).

Da li to znači da smo piskarala koja se arogantno usuđuju proturječiti Struci? Kao što je napisao jedan komentator na mom zidu na Facebooku: „A “arogantan” je izvrstan opis vašeg stava prema struci koja se, u trenucima dok su ostali piskarali po internetu, bavila pacijentima. I poduzetnici su se bavili reorganizacijom vlastitog posla zbog novonastale situacije. A što su proaktivno radili ekonomski analitičari? Aha, proaktivno su pokušavali biti sveznadari.“

Optužba za „sveznadarstvo“ i „piskaranje“ najmanje je što se čovjeku može dogoditi u javnoj raspravi. Puno su realnije optužbe za stavljanje ekonomskih interesa ispred humanizma: „Profit, a ne život.“

Koncept primjerenog straha cilja u sridu društvenog problema u kojem se nalazimo, a kojeg dio ljudi percipira kroz nedopustiva moralna pojednostavljenja. Koncept primjerenog straha implicitno ide protiv pretjeranog straha koji je navodno dozvoljen u ime višeg morala. Jer, pretjerani strah također može imati „cijenu“ u vidu ljudskih života. A svaki je ljudski život jednako vrijedan – i onaj koji ode zbog korone, kao i onaj koji je otišao ili će otići zbog zakašnjele dijagnoze, terapije, samoće, očaja.

Pretjerani strah odnosno zastrašivanje često nisu potaknuti modelskim pogreškama već u igri mogu biti i humanistički motivi brige za ljude (s ciljem da se utječe na njihovo ponašanje). Unatoč tome, strah ćemo učiniti primjerenim tako što ćemo propitivati svaku informaciju, broj i trend, tražeći od znanstvenika da budu precizni, odmjereni, odgovorni i da priznaju kada nešto ne znaju, a ne da iluzijom znanja pune prostor u kojem se znanje tek gradi.

Ako prihvatimo takvo polazište, ne znači da želimo umanjiti problem. Podsjetimo, strah je dobar kome ga je bog dao. Ali, kakav strah? Primjeren strah. Jer, treba se bojati i kasnih dijagnoza i terapija od drugih letalnih bolesti ako zdravstveni sustav radi sa smanjenim kapacitetom zbog borbe protiv korone. Treba se bojati socijalnih i psiholoških posljedica korona krize. Treba se bojati gospodarskih posljedica, i u kratkom i u dugom roku, i ne nasjedati na obećanja da vlada može isplaćivati plaće u privatnom sektoru kolikogod zatreba.

Točnije: treba se bojati svega. Ali, primjereno. Na način koji će uravnotežiti zdravlje, sigurnost i slobodu. U kratkom i u dugom roku. Tek kada na taj način počnemo gledati na problem korone, imat ćemo šansu svladati taj izazov.

Moj stav ne isključuje mogućnost da će se prognoze jednom ponovo revidirati, i to u lošiju stranu, ako se okolnosti promijene. Ne isključuje potrebu da budemo maksimalno oprezni i odgovorni. No, primjeren strah, prije svega, zahtijeva odgovornost prema samome strahu, odnosno prema potrebi da uvažimo sve životne strahove i razborito ih odvagnemo u svjetlu kratkoročnih i dugoročnih učinaka, ne samo ovoga virusa, nego i reakcija društva na njegovo širenje.