Hrvatska 68. prema konkurentnosti u svijetu, Amerika prva

Ilustracija: Alphaspirit / Dreamstime

Pokazuje to Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2018. Svjetskog gospodarskog foruma.Hrvatska bi srednjoročno trebala ući u TOP 50 da se može smatrati konkurentnom zemljom. U tom smislu rezultat potvrđuje zaostajanje Hrvatske u reformama i objašnjava zašto relativno nazadujemo u odnosu na ostatak Nove Europe. Gleda se niz indikatora iz područja kvalitete javnog i privatnog menadžmenta te kvaliteta društvenih institucija i odnosa u cjelini. Amerikaje ponovno najkonkurentnija nacija svijeta.

Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2018  pokazuje kako su TOP 10 najkonkurentnijih zemalja na svijetu, redom, Sjedinjene Američke Države, Singapur, Njemačka, Švicarska, Japan, Nizozemska, Hong Kong, Ujedinjena Kraljevina, Švedska i Danska. Estonija je 32., Slovenija 35., Poljska 37., Litva 40., Slovačka 41., Latvija 42., Bugarska 51., Rumunjska 52., Srbija 65. i Gruzija 66. Položaj posljednje dvije zemlje koji je bolji od Hrvatske izazvao je dosta pažnje pri prvim komentarima u javnosti.

Gdje je Hrvatska na svjetskoj ljestvici?

Hrvatska je 68. u svijetu od 140 zemalja, sa skorom od 60% u odnosu na najbolju zemlju – Sjedinjene Američke Države. U prošlogodišnjem izvješću Hrvatska je bila 74. od 137 zemalja uključenih u mjerenje. Ipak, kako je došlo do prilagodbe metodologije, u izvješću za Hrvatsku se navodi kako bi prošlogodišnji ranking prema ekvivalentnoj metodologiji bio 66. u svijetu od 135. zemalja, što znači da je Hrvatska pala za dva mjesta ove godine.

U odnosu na prošlu godinu, sama ocjena Hrvatske ostala je nepromijenjena oko 60%. Dvije pozicije na ljestvici su izgubljene uslijed napretka zabilježenog u Srbiji i Gruziji. Iz navedenog se može vidjeti da Hrvatska relativno stagnira, dok je većina relevantnih i usporedivih zemalja pozicionirana ispred Hrvatske. Hrvatska bi srednjoročno trebala ući u TOP 50 da se može smatrati konkurentnom zemljom. Tada bi se pridružila Bugarskoj i Rumunjskoj koje su na pragu ulaska u TOP 50. Pri tome treba imati na umu da se konkurentnost mjeri ne samo kroz domaća poboljšanja, već i kroz skokove u odnosu na druge. Za to su potrebne daleko veće ambicije i cjeloviti pristupi u javnim politikama.

Što znači konkurentnost?

Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu. U izvješću se navodi kako je konkurentnost „važna početna točka jer doprinosi višem standardu života i generira resurse potrebne za postizanje širih društvenih ciljeva.“

Kojom se metodologijom mjeri konkurentnost?

Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) je partner Svjetskog gospodarskog foruma vezano uz navedeno izvješće.

Rezultati ovogodišnjeg izvješća se na svjetskoj razini temelje na 12.274 važećih anketnih odgovora poslodavaca iz 140 zemalja koje čine 99% svjetskog BDP-a i 94% svjetskog stanovništva.

Anketiranje se provodilo od siječnja do travnja 2018. godine. To znači da se ocjene odnose na razdoblje do kraja 2017. odnosno početka 2018.

Izvješće je potvrdilo kontinuitet dugog odgađanja strukturnih reformi u Hrvatskoj. Razina provedbe dugo odgađanih strukturnih reformi, a započetih 2017. ili 2018., moći će se cjelovito ocjenjivati kroz navedeno izvješće tek od 2020. Reformski procesi koji još nisu započeti čekat će izvješća na srednji ili dugi rok, obzirom da za svaku reformu treba barem nekoliko godina provedbe, nakon čega se može provesti objektivno vrednovanje učinaka. No, ni drugi neće stajati i čekati nas u međuvremenu.

Prosječna ocjena obuhvaća indikatore u 12 stupova konkurentnosti: institucijama, infrastrukturi, primjeni ICT-a, makroekonomskoj stabilnosti, zdravlju, obrazovanju i vještinama, tržištu proizvoda, tržištu rada, financijskom sustavu, veličini tržišta, poslovnoj dinamici i kapacitetu za inovacije. Stupovi su razvrstani u četiri skupine koje se odnose na poslovno okruženje, ljudski kapital, tržišta i inovacijski sustav.

Neki od indikatora vežu se uz izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), kao primjerice broj procedura i broja dana za pokretanje poslovanja. Pri novoj metodologiji ukupni broj indikatora smanjen je sa 114 na 98, a udio egzaktnih statističkih indikatora, uz one iz ankete gospodarstvenika, povećan je s ranijih 31-43 posto na 70 posto, što znači da sada ukupni rang znatno manje ovisi o percepciji, a više o brojčanim statističkim pokazateljima.

Gledajući pojedine stupove konkurentnosti, Hrvatska je lošije rangirana u svijetu prema makroekonomskoj stabilnosti (106.), tržištu rada (96.), veličini tržišta (78.) i institucijama (76.). S druge strane, Hrvatska je relativno najbolje pozicionirana po razvijenosti infrastrukture (na 36. mjestu), zdravstvenog sustava (51.) i donekle iznenađujuće, po kapacitetu inovacija (63.).

Umjesto da se gleda samo ranking zemalja u ocjenama, kao i u Doing Business metodologiji Svjetske banke gleda se tzv. distance to frontier, tj. kolika je postotna udaljenost određene zemlje u odnosu na onu najbolju prema svakom od indikatora, u rasponu od 0 do 100 (%). Hrvatska je po tome najlošija po kapacitetu inovacija (38%), poslovnoj dinamici (56%) i veličini tržišta (50%), dok je najbolja u području zdravstva (86%), infrastrukturi (77%) i makroekonomskoj stabilnosti (69%). Udaljenost od granice daje ipak logičniju sliku nego rang.

Temeljem okvirne procjene, preko polovice indikatora se odnosi na pitanje institucija i javnih politika, oko trećina na poslovni sektor, dok su neki indikatori stvar kombinacije oba sektora i sposobnosti društva u cjelini.

Koji su primjeri novih indikatora?

Uveden je novi indikator – tržišna konkurencija u području usluga. Ispitanike se prema metodologiji pita što misle koliko je konkurentno tržište usluga u području profesija (odvjetnici i inženjeri), trgovine i mrežnih usluga (telekomunikacije, pošta, komunalije). Skor se mjeri od 1 do 7. Hrvatski skor je 5, kao i Danska i Italija, dok primjerice Poljska ima 4,9, Luksemburg i Norveška 5,2, Češka ima 5,3, Novi Zeland, Litva i Latvija 5,4, Švedska i Švicarska 5,5, Njemačka 5,6, Estonija i UK 5,7, Nizozemska i SAD 5,9, a najbolji Hong Kong ima 6,1 (od ukupno 7). Danska s ocjenom 5,0 u ovom području ima skor 67% u odnosu na najbolji Hong Kong te je rangirana kao 58. u svijetu. Hrvatski skor je 65%. Hrvatska je u tom smislu generalno na razini Italije, Poljske, Luksemburga i Češke, što znači da su napori u području liberalizacije usluga već urodili određenim rezultatom.

Navedeni indikatori se vežu uz OECD-ove pokazatelje Product Market Regulation prema kojima Hrvatska ima najveću regulaciju odvjetnika unutar Europske unije. Veliki problem su i regulacije komunalnih usluga s brojnim javnim poduzećima (počevši od Zagrebačkog holdinga), dok je kod inženjera reguliranost snižena, generalno u smjeru EU prosjeka. Sektor profesionalnih usluga je u vladinom planu liberalizacije do 2020.

Jedan od novih indikatora konkurentnosti je socijalni kapital koji se gleda kao široki koncept kvalitete osobnih i društvenih odnosa, snage društvenih normi i participacije građana u društvu, što utječe na razinu kohezije i povjerenja te smanjuje troškove. Kao izvor se uzima izvješće kroz tzv. Legatum Prosperity Index, vezano uz socijalnu koheziju i angažman, razvijenost društvenih zajednica i mreža, političku participaciju građana i povjerenje u institucije. Najveći socijalni kapital imaju Australija i Novi Zeland, dok su pri dnu Rusija i Kina, na čijoj je razini ocijenjena i Hrvatska. Ovo bi nas trebalo jako zabrinuti.

Gdje su nazadovanja i pomaci Hrvatske u odnosu na ranking i ocjene?

Dio navedenih indikatora i glede nazadovanja i poboljšanja ovisi o poslovnom sektoru, a dio o javnom sektoru, dok novouvedeni indikator socijalnog kapitala govori o društvenim vrijednostima u cjelini.

  1. Ključna godišnja nazadovanja Hrvatske prema indikatorima su u sljedećim područjima:
  • Socijalni kapital (112. u svijetu s 44% u odnosu na najbolju Australiju)
  • Raznolikost radne snage (133. u svijetu s 39% u odnosu na najbolju Kanadu)
  • Sklonost poduzetničkom riziku (137. u svijetu s 32% odnosno s ocjenom 2,9 od 7 u odnosu na najbolji Izrael)
  • Spremnost nadređenih na delegiranje poslovnog autoriteta (122. u svijetu s 43% u odnosu na najbolju Dansku)
  • Sudnja dionika u različitim područjima (134. u svijetu s 31% u odnosu na najbolji SAD)
  • Sposobnost kompanija na prihvaćanje disruptivnih ideja (128. U svijetu s 32% u odnosu na najbolji SAD)
  • Sofisticiranost kupaca (117. U svijetu s 29% u odnosu na najbolji SAD)
  • Neovisnost pravosuđa (120. u svijetu s ocjenom 2,5 od 7)
  • Efikasnost pravosuđa u rješavaju sporova (139. u svijetu s ocjenom 1,9 od 7)
  • Orijentacija vlade prema budućnosti (133. u svijetu s ocjenom 2,4 od 7)
  • Zaštita vlasničkih prava (122. i svijetu)
  • Efikasnost željezničke
  • Efikasnost pomorskih luka
  • Dostupnost visokokvalificiranih radnika s vještinama
  • Kritičko razmišljanje u nastavi
  • Efikasnost tržišta rada
  1. Ključni godišnji pomaci Hrvatske prema indikatorima su u sljedećim područjima:
  • stopa inflacije
  • trošak pokretanja poslovanja
  • utjecaj poreza i subvencija na tržišno natjecanje
  • necarinske prepreke trgovini
  • aktivne politike tržišta rada
  • digitalne vještine u obrazovanju
  • financiranje malih i srednjih poduzetnika
  • dostupnost rizičnog kapitala malim i srednjim poduzetnicima
  • kapitalizacija tržišta
  • smanjenje broja loših kredita
  • rast inovativnih poduzeća
  • publikacije znanstvenih istraživanja
  • prijave patenata
  • ulaganja u istraživanje i razvoj
  • kvaliteta istraživačkih institucija
  • rizik od terorizma
  • sloboda medija
  • broj Internet korisnika
  • kvaliteta cestovne infrastrukture
  • efikasnost usluga zračnih luka
  • transmisija i troškovi distribucije električne energije
  • prisutnost širokopojasnog interneta
  • očekivana životna dob

Zaključno

Hrvatska generalno stagnira prema razini konkurentnosti, kada se uzme u obzirom promjena metodologije. Započete reforme treba ubrzati kako bi se 2020. ili 2021. godine mogli vidjeti prvi značajniji pomaci. Oni reformski procesi koji još nisu započeti čekat će izvješća na srednji ili dugi rok, obzirom da za svaku reformu treba barem nekoliko godina provedbe, nakon čega se može provesti objektivna evaluacija politika.

Hrvatska treba težiti da srednjoročno uđe u rang TOP 50 zemalja pred čijim su pragom već Bugarska i Rumunjska. Konkretna i mjerljiva rješenja donosi CEA projekt Hrvatska 2025.

Suštinska je odgovornost na povećanju kvalitete javnog i privatnog menadžmenta. U konačnici, društvo se treba znatno mijenjati i dugoročno stvarati jedan sasvim drugačiji sustav vrijednosti koji dijele konkurentnije zemlje.