Brojne reforme i prilagodbe Europskog sustava trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova (European Union Emissions Trading System, EU ETS), uz geopolitičke nestabilnosti, doprinijele su porastu cijena emisijskih dozvola i učinile ih značajnim izvorom prihoda država članica. Analiza korištenja tih prihoda u Hrvatskoj[1] pokazuje da država najveći dio sredstava koristi za subvencioniranje cijene plina kućanstava te malih i srednjih poduzeća (MSP) čime im se kratkoročno ublažava financijski teret porasta cijene plina. No kako je osnovna svrha prihoda od EU ETS-a pružanje podrške niskougljičnom gospodarstvu, sredstva bi od subvencioniranja plina kućanstvima i MSP-ima trebalo preusmjeravati u ulaganja u obnovljive izvore i energetsku učinkovitost. Time bi se povećala energetska sigurnost, smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i podržali ciljevi održivog rasta i razvoja.
***
Republika Hrvatska je već i prije samog pristupanja EU, od početka 2013., uključena u Europski sustav trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova (podsjetite se teksta na Labu o ovoj temi Beljan i sur., 2023, op. ur.). Taj sustav djeluje na načelu “ograniči i trguj” (cap and trade), s time da Europska komisija određuje ukupan obujam emisijskih dozvola dostupnih sudionicima unutar sustava. Dio dozvola se dodjeljuje besplatno, a dio se prodaje na dražbama, čime države članice ostvaruju izravne fiskalne prihode. Sustav pokriva oko 40% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU i 30% u Hrvatskoj, a emisije su od 2005. do kraja trećeg razdoblja 2020. smanjene za 43% (Srdelić i Švaljek, 2024).
Usprkos značajnim smanjenjima, trenutna dinamika nije dostatna za ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma i Europskog zelenog plana. Zbog toga četvrto razdoblje trgovanja (2021. – 2030.), donosi niz inicijativa za jačanje postojećih mjera, uključujući proširenje sustava na pomorski promet, postupno ukidanje izdavanja besplatnih dozvola, te uvođenje Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (Carbon Border Adjustment Mechanism, CBAM). Donesen je i paket mjera “Spremni za 55” koji predstavlja uvođenje zasebnog (EU ETS II) sustava za stambene i poslovne zgrade te cestovni promet, s planiranim postizanjem pune operativnosti do 2027. i s ciljem smanjenja emisija za 42% do 2030.
Cijene, prihodi i rashodi emisijskih jedinica
Opisane reforme i prilagodbe utjecale su i na kretanje cijena emisijskih jedinica (Grafikon 1). U posljednjim godinama cijene emisijskih jedinica oscilirale su uslijed gospodarskih izazova i geopolitičkih napetosti te utjecaja regulatornih reformi. Tako u 2024. cijene emisijskih jedinica prosječno iznose oko 65 EUR/tCO₂, a predviđa se da će postupno rasti uslijed rastuće potražnje za emisijskim jedinicama zbog strožih klimatskih ciljeva.
Grafikon 1. Kretanje cijene emisijskih jedinica na dražbama
Izvor: izrada autorice prema podacima s Bloomberg-a
Rast cijena emisijskih jedinica povećava prihode što ih države ostvaruju na dražbama (Grafikon 2).
Grafikon 2. Prihodi države od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi
Izvor: izrada autorice prema podacima Europske energetske burze (EEX)
Do 2023. godine, prema Direktivi EU ETS, države članice bile su obavezne utrošiti najmanje 50% prihoda od dražbi na aktivnosti povezane s klimatskim promjenama i energetskom učinkovitošću, dok su nove izmjene Direktive, koje su stupile na snagu sredinom 2023. godine, povećale taj postotak na 100%. U Hrvatskoj, zakonom je regulirano da se prihodi od prodaje emisijskih jedinica na dražbi koriste namjenski, u skladu s vladinim Planom korištenja tih sredstava, koji predlaže Ministarstvo gospodarstva i održivog razvitka. Određeno je i da se 5% prihoda prikupljenih na dražbama uplaćuje u državni proračun za pokrivanje troškova upravljanja sustavom trgovanja emisijama, a ostatak u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji potom upravlja tim prihodima u skladu s vladinim Planom njihova korištenja.
Prema podacima s Europske energetske burze, Hrvatska je u razdoblju 2015. – 2022. ostvarila 606,7 mil. eura od prodaje emisijskih jedinica. Od toga je 26 mil. eura (oko 5%), uplaćeno u državni proračun za pokrivanje troškova upravljanja sustavom, a 580,6 mil. eura namijenjeno je mjerama za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Od tog iznosa, država je u navedenom razdoblju iskoristila 52%, odnosno 280,3 mil. eura na mjere definirane Planom korištenja (Grafikon 3). Uzimajući u obzir neiskorištenih 300,3 mil. eura i dodatnih 255 mil. eura ostvarenih u 2023. i prvih deset mjeseci 2024., preostaje oko 555 mil. eura za upotrebu u budućim razdobljima.
Struktura korištenja prihoda od prodaje emisijskih dozvola u razdoblju 2015. – 2021. godine pokazuje da je najveći dio sredstava bio usmjeren na projekte energetske učinkovitosti. Neki od projekata uključuju:
- Uvođenje sustava individualnog mjerenja potrošnje toplinske energije („znam koliko trošim“)
- Poticanje integralne obnove višestambenih zgrada
- Energetsko označavanje kućanskih uređaja i postavljanje energetskih standarda
- Energetska obnova obiteljskih kuća
- Program energetske obnove zgrada javnog sektora
- Mreža industrijske energetske efikasnosti (MIEE)
- Provedba energetskih obnova putem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN)
- Izrada energetskih pregleda, energetskih certifikata i projektnih zadataka putem APN-a
- Program nabave kondenzacijskih bojlera
Dok su u prethodnim godinama sredstva većinom usmjeravana na unapređenje energetske učinkovitosti, u 2022. godini došlo je do značajnog preusmjeravanja prihoda prema subvencijama za kućanstva i mala i srednja poduzeća. Vlada je u svom izvješću obrazložila da se ove izmjene i dopune odnose na prilagodbu ukupno planiranih prihoda od prodaje emisijskih jedinica na dražbama obzirom da je u zadnjih 8 mjeseci cijena emisijske jedinice porasla s 52,58 €/tCO2 na 97,51 €/tCO2 […] preusmjeravanje sredstava odgovor je na gospodarsku situaciju uzrokovanu velikim porastom cijena energenata, što je višestruko povećalo troškove poduzeća i kućanstava. […] Intervencija je zamišljena kao privremena mjera za ublažavanje efekata naglog rasta cijena energenata.
Iako je preusmjeravanje sredstava prema subvencijama za kućanstva i mala i srednja poduzeća u 2022. godini olakšalo trenutačni financijski pritisak izazvan porastom cijena energenata, važno je primijetiti da su se troškovi primarno povećali upravo poduzećima obuhvaćenima EU ETS-om, zbog značajnog rasta cijena emisijskih dozvola sa 52,58 €/tCO2 na 97,51 €/tCO2. Da bi se spriječilo prelijevanje ovih povećanih troškova na kućanstva ui u srednjoročnom razdoblju, primarna svrha prihoda ostvarenih sustavom trgovanja emisijskim jedinicama trebala bi ostati usmjerena na pomoć industriji u prilagodbi na poslovanje koje emitira manje ugljika, čime bi se olakšao put prema održivijem obliku poslovanja. Naime, iako subvencioniranje cijene plina kratkoročno može ublažiti teret porasta cijena za kućanstva i poduzeća, dugoročno to nije primjereno jer može voditi tržišnim poremećajima, smanjenju poticaja za štednju energije i investicije u energetsku učinkovitost, te povećanju potrošnje fosilnih goriva, što je u suprotnosti s ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ovakav pristup je u skladu s glavnom porukom Međunarodnog monetarnog fonda upućenom Hrvatskoj. Stoga, nužno je ulagati u kapitalne projekte obnovljivih izvora energije, koji dugoročno donose koristi poput povećanja energetske sigurnosti, poticanja tehnološkog razvoja i stvaranja novih radnih mjesta, sve u skladu s globalnim i EU ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Grafikon 3. Raspodjela prihoda od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi prema prioritenim mjerama[2]
* Ostvareni rashodi od trgovanja emisijskim jedinicama u 2021. i 2022. godini po aktivnostima Financijskog plana Fonda, s poveznicama na mjere iz Plana do 2025. i Izmjene i dopune Plana do 2025.
Napomena: Kategorija ‘Ostalo’ obuhvaća mjere Europskog strukturnog i investicijskog fonda (ESIF), Istraživanje i razvoj, stručna podrška (IRSP), Centri za gospodarenje otpadom (CGO), Bioraznolikost (BIO), Strategija prilagodbe klimatskim promjenama (SPKS), Treće zemlje (TZ), Centar za klimu (CK), Istraživanje i razvoj (II).
Izvor: Izrada autorice prema podacima Izvješća o korištenju financijskih sredstava dobivenih putem dražbi u RH.
Zaključak
Europski sustav trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova ključan je za regulaciju emisija i ostvarenje klimatskih ciljeva. Sustav je u razdoblju 2005. – 2020. smanjio emisije stakleničkih plinova za čak 43%, čime su nadmašeni početni ciljevi. Ipak, za postizanje ciljeva definiranih Pariškim sporazumom i ubrzavanje smanjenja emisija, sustav se značajno reformirao i prilagođavao. Oštrije mjere i geopolitička nestabilnost izazvana ratom u Ukrajini, vodile su značajnom porastu cijena emisijskih dozvola. Prodajom dozvola države ostvaruju značajne prihode koji se neprestano povećavaju i postaju sve važniji izvor financiranja modernizacije energetskog sektora i ulaganja u održivi razvoj. Izazov ostaje u efikasnoj raspodjeli tih sredstava te uspostavi ravnoteže između trenutnih ekonomskih i socijalnih potreba i dugoročnih ciljeva održivog razvoja. Kako se sredstva prikupljaju iz energetski intenzivnih sektora, primarna svrha prihoda ostvarenih sustavom trgovanja emisijskim jedinicama je pomoći industriji da se prilagodi poslovanju s kojim će emitirati manje ugljika i tako joj olakšati put prema održivijem obliku poslovanja. Zbog toga je umjesto u subvencioniranje cijena energenata, ta sredstva potrebno ulagati u kapitalne projekte obnovljivih izvora energije, s dugoročnim koristima, koje uključuju povećanje energetske sigurnosti, poticanje tehnološkog razvoja i stvaranje novih radnih mjesta, sve u skladu s globalnim i EU ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Dodatak
Plan alokacije sredstava razrađen je po prioritetnim mjerama, u skladu s namjenama korištenja raspoloživih sredstava propisanih Zakonom, a mjere su grupirane u četiri područja.
Tablica D1. Prikaz raspodjele i ukupne realizacije sredstava za razdoblje 2015. – 2022. po mjerama sukladno Planu do 2025. i Izmjeni i dopuni Plana do 2025.
| Oznaka područja | Područje | Oznaka mjere | Mjera | Iznos (EUR) |
| NuET | Niskougljična energetska tranzicija | OIE | Obnovljivi izvori energije | 11.504.632,8 |
| EnU | Povećanje energetske učinkovitosti | 154.913.623,5 | ||
| ES | Energetsko siromaštvo | 79.637.069,5 | ||
| PR | Smanjenje emisija stakleničkih plinova u prometu | 9.647.248,3 | ||
| II | Istraživanje i inovacije | 0,0 | ||
| NES/OT | Ukupno neenergetski sektor (uključujući sektor gospodarenja otpadom) | NES | Smanjenje emisija stakleničkih plinova u neenergetskom sektoru, uklj. Industrijske procese |
10.707.618,1 |
| OT | Smanjenje emisija stakl. plinova u sektoru gospodarenja otpadom | |||
| PKP | Prilagodba klimatskim promjenama | CK | Centar za klimu | 0,0 |
| SPKP | Strategija prilagodbe klimatskim promjenama | 203.976,4 | ||
| BIO | Bioraznolikost i usluge ekosustava | 879.953,0 | ||
| IR | Istraživanje i razvoj, stručna podrška i projekti s trećim zemljama | IRSP | Istraživanje i razvoj, stručna podrška | 4.539.323,2 |
| TZ | Projekti s trećim zemljama | 0,0 | ||
| ESIF (do 2021.) | Europski strukturni i investicijski fond | 4.684.432,7 |
Izvor: Izrada autorice prema podacima Izvješća o korištenju financijskih sredstava dobivenih putem dražbi u RH
[1] Duža verzija ovog rada je objavljena je u Fiscusu Br. 13 / studeni 2024. ISSN 1849-9309
[2] Iznosi po prioritetnim područjima i mjerama u eurima prikazani su u tablici D1