Bivši guverner HNB-a Škreb: čestitka američkom guverneru zbog hrabrog podizanja kamatnih stopa!

U svom prvom tekstu na Ekonomskom labu bivši guverner HNB-a Marko Škreb (1996.-2000.) komentira FED-ovo podizanje kamatnih stopa i ističe da je Fed odigrao upravo ono što dobra centralna banka treba odigrati, čime je zaslužio više pohvala nego što izražava jučerašnji komentar na Ekonomskom labu

Ad

Podizanje kamatne stope FED-a izaziva brojne reakcije (pa i jučerašnji komentar na Ekonomskom labu). Negativna reakcija burze je vjerojatno mjerljiv rezultat, a vrlo je vjerojatno da će i budući Tweetovi predsjednika Trumpa biti sve samo ne pozitivni (nakon što je opetovano FED prozivao da ne diže kamatne stope). No, FED je ovom odlukom pokazao svoju neovisnost i napravio upravo ono što treba napraviti.

Očito je da predsjednik FED-a gospodin Jay Powel (neekonomist) zna svoj posao. Jedno od osnovnih pravila središnjih bankara jest da kada budu izabrani trebaju odmah zaboraviti tko ih je izabrao. Drugim riječima trebaju biti neovisni o politici.

Naravno da je prirodna ciljna funkcija političara da budu reizabrani. I zato predsjednika Trumpa brine neće li dizanje kamatnih stopa, posebno ona buduća, najavljenja za 2019. godinu, rezultirati usporavanjem gospodarstva s vremenskim pomakom i time smanjiti njegove izglede da bude reizabran 2020. godine. No, FED, ako želi biti vjerodostojna središnja banka, treba raditi svoj posao i, kako kaže stara izreka, maknuti alkohol onda kada je zabava počela. Jedino se tako može izbjeći mamurluk (inflacija) drugo jutro.

Nemojmo zaboraviti da je ne tako davno trebao upravo jedan Paul Volcker (koji je nota bene upravo objavio svoje memoare u 91. godini života*) da slomi kičmu inflaciji u SAD koja je harala sedamdesetih godina prošlog stoljeća uzrokojući velike ekonomske troškove. Nije to bilo tako davno, iako se tehnički „prošlo stoljeće“ lako zaboravi.

Prošlost se ne može izmijeniti, niti možemo znati što će se događati u budućnosti. No gospodarstva možemo učiniti otpornijima, sagledati moguće rizike te napraviti ono što je minimalno potrebno da bi se gospodarstvo dugoročno razvijalo održivim tempom. Kao i u privatnom životu. Ako redovno vježbamo, ne pušimo i zdravo se hranimo, doduše ne postoji garancija da nećemo dobiti srčani ili moždani udar, no smanjili smo vjerojatnost da se to dogodi. Ne treba čekati prvi infarkt da prestanemo pušiti ili da se odlučimo izgubiti onih 10-tak kilograma viška. Slična pravila vrijede i u gospodarstvu. Uz nisku stopu nezaposlenosti u SAD-u, (među najnižim stopama u posljednjih 50 godina), uz rast zaposlenosti od gotovo stotinu mjeseci bez prekida, čini se da je gospodarstvo solidno „zagrijano“. Phillipsova krivulja možda nema isti nagib kao nekada (ekonometričari tvrde da ima manji nagib), ali ne možemo ju potpuno odbaciti.

A što misle političari? Evo Tweeta predsjednika Trumpa iz studenog 2018 godine: „Wow! The U.S. added 250,000 Jobs in October – and this was despite the hurricanes. Unemployment at 3.7%. Wages UP! These are incredible numbers. Keep it going, Vote Republican!“ Ključ je naravno u zadnjem dijelu, „glasajte za republikance“. Predsjedniku Trumpu se može svašta zamjeriti, no isto tako valja mu priznati da je sjajan marketingaš.

Pritisaka na središnje bankare je bilo i ranije, iako se nije Tweetalo. Evo kako je već spomenuti Paul Volcker reagirao na pritisak politike: „When Ronald Reagan’s Chief of Staff James Baker ordered him in the president’s presence to cut interest rates, Volcker walked out without uttering a word.“*

A što kažu modeli? Treba li dizati kamatne stope u SAD-u, ili ne? Iskreno, ne znam, no vjerujem da u FED-u ima dovoljno razuma da se pored sofisticiranih modela (koji ne pokazuju uvijek isti rezultat kako to primjećuje Velimir na Ekonomskom labu u četvrtak) vjeruje i u „expert judgment“- da se vjeruje osjećaju koji, iako može zvučati anakrono, ima svoje značenje kod donošenja odluka. Postoji divna izjava: «Guverneri zaradjuju svoju plaću kada modeli prestanu djelovati.“  Ako su samo vrlo rijetki (i marginalizirani kao Ragu Rajan) predviđali gomilanje rizika prije krize 2007., zašto ne vjerovati da modeli još uvijek ne mogu zamijeniti iskustvo središnjih bankara (iako su modeli, naravno, itekako korisni)?

A što Volcker kaže o modelima u svojoj knjizi? “It seemed to me the complexities of the economy couldn’t be reduced so easily to a few variables.”*

I zato valja čestitati Jay Powellu da radi svoj posao i štiti javni interes kao javni službenik.


*Citirano prema: https://uk.reuters.com/article/us-global-banks-breakingviews/breakingviews-review-paul-volckers-exemplary-life-idUKKCN1NZ1VA

Marko Škreb radi kao neovisni konzultant centralnih banaka, njegovu stranicu možete pogledati ovdje.