Hrvatska je danas puno otpornija na ekonomske krize

Foto: Karol Kozlowski / Dreamstime

O tri teksta tri različita autora koji upućuju na isti zaključak: Hrvatska je danas otpornija na krize i ima mnogo kvalitetniji gospodarski rast nego nekada

Ad

Jedna od najvažnijih misija Ekonomskog laba je probiti se kroz medijsku i političku histeriju, kroz to brdo hrvatskih improvizacija bez kraja, konca i smisla, i pokušati komunicirati činjenice. Nakon što je Milan Deskar Škrbić analizirao ishode dosadašnjeg članstva Hrvatske u EU u dva nastavka, skrećemo vam pažnju, dragi čitatelji, na tri činjenice koje su obradila tri različita autora. Zajedničko im je to što se uklapaju u širu sliku koja govori da je današnja Hrvatska u gospodarskom smislu mnogo bolja i zdravija nego što je nekada bila.

Tekstovi dva od tri autora već su objavljeni, pa ćemo ih kratko komentirati. Treći tekst trećeg autora objavljujemo sutra, te ćemo ga ovdje tek kratko najaviti.

  1. Ivica Brkljača: izgubljeno hrvatsko desetljeće nije 2008.-2017. nego 2004.-2013.

Naš autor Ivica Brkljača u izvrsnom Facebook statusu upozorio je da se ne bismo smjeli zavaravati time što će Hrvatska tek 2018. dostići razinu realnog BDP-a iz pred-krizne 2008. Time nismo riješili dilemu kako odrediti hrvatsko „izgubljeno desetljeće“. Iluzija brojeva i arbitrarnog odabira vremenskog razdoblja prikriva tri važne činjenice: (1) Hrvatska se u razdoblju 2004.-2013. razvijala najsporije među zemljama Nove Europe, kao i u razdoblju 2008.-2017.; prema kriteriju relativnog rasta, oba razdoblja su kandidati za titulu izgubljenog desetljeća; (2)  Hrvatska od 2015. bilježi gospodarski rast, dok je u drugoj polovici prvog kandidata za izgubljeno desetljeće bilježila pad što ukazuje da prvo razdoblje zaslužuje epitet izgubljenog desetljeća; (3) točno je da je, kumulativno gledano, Hrvatska od 2004. do 2013. imala rast (oko 9%), a od 2008. do 2017. pad BDP-a, međutim, kvaliteta prethodnog rasta (katastrofalna struktura investicija) i njegova cijena (prezaduženost, visoke kamatne stope) bile su dramatično loše i uzrokovale dubinu i dugotrajnost recesije/depresije 2009.-2014. Stoga, kad se stvari gledaju šire i po suštini, naše izgubljeno desetljeće nije ono statističko 2008.-2017., nego ono koje je obilježio premijer Ivo Sanader, 2004.-2013.

Brkljačina poruka glasi da s današnjom ravnotežom u proračunu i odnosima s inozemstvom, gospodarski rast izgleda održiv, manje rizičan, i mnogo kvalitetniji od rasta prije krize 2008./09. A to je možda ključna tema danas, kada se svi pitaju hoće li uskoro udariti neka recesija, osobito nakon što se Italija opasno zaljuljala preko ruba.

  1. Ekonomist Mislav Šagovac (na blogu CroEcon) ukazuje na razloge hrvatske otpornosti na krizu

Isto pitanje postavlja ekonomist Mislav Šagovac, autor bloga CroEcon. U tekstu indikativnog naziva „Hrvatska nakon sljedeće recesije“ Šagovac polemizira s Dejanom Kovačem s Princetona, koji je preko teksta na Indexu poslao poruke o „urušavanju“ i „grčkom scenariju“. Šagovac tome suprotstavlja brojke, analize i grafičke prikaze, nudeći argumente u prilog teze da će Hrvatska kroz sljedeću krizu proći kao i prosjek EU, ili nešto bolje od toga.

Argumenti koje Šagovac ističe su sljedeći: (1) nema eksterne neravnoteže i pretjeranog priljeva kapitala; ništa nije napuhano, pa se nema što ispuhati; (2) u poboljšanju fiskalne pozicije (smanjenje deficita proračuna i omjera javnog duga i BDP-a) ima i fundamentalnih promjena; (3) nema balona na tržištima kapitala i kredita.

Šagovac naglašava da ne predviđa kako recesije neće biti, već smatra da će Hrvatska kroz recesiju, ako do nje dođe, proći relativno lakše nego kroz prethodnu. I u tome će biti uspješnija od mnogih drugih država članica EU.

  1. Iskusni ekspert za obveznice Goran Pavlović korigirao je fiskalne brojke za učinke mirovinskih sustava i pokazao da je Hrvatska davno trebala dobiti investicijski rejting

Ovaj tjedan ćemo objaviti tekst jednog od prvih zaposlenika Arhivanalitike, danas iskusnog eksperta za obveznice koji radi u jednoj financijskoj instituciji u inozemstvu. Pavlović upozorava da su ocjene rejting agencija postale irelevantne jer su tržišne cijene državnih obveznica već kao da hrvatska ima investicijski rejting. Pavlović se pita tko je u pravu: tržšta ili agencije?

Goran je minuciozno proračunao kako bi izgledale fiskalne brojke u zemljama Nove Europe  da niti jedna zemlja nije mijenjala mirovinski sustav nakon 2010. Možemo najaviti da je dobio iznenađujuće veliku razliku u korist Hrvatske. No, ako vas ova tema zanima, a vjerujte, jako je važna, čitajte Lab i sutra, jer ovo što je Goran izračunao nigdje drugdje nećete vidjeti!