Iako o svemu postoje prijepori ekonomska analiza ne ostavlja puno prostora za prijepore oko vrlo dobrih razvojnih rezultata Hrvatske u proteklih desetak godina:
- usprkos dubokoj (ali kratkotrajnoj) pandemijskoj recesiji 2020., stopa rasta BDP-a od 2015. do 2025. bila je peta najveća u EU iza Irske, Cipra, Malte i Poljske;
- rast je bio inkluzivan – proširen u svim segmentima tržišta rada, i doveo je do brzog rasta nominalne i realne prosječne plaće, tako da Hrvatska prema stopi zaposlenosti u dobnoj skupini 25-54 god. dostiže europski prosjek, a prema topi zaposlenosti žena u ovoj dobnoj skupini prestiže čak i Njemačku;
- započeo je povratak iseljenika i Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo s većinom država, čak i s tradicionalnim destinacijama za iseljavanje poput Njemačke;
- priključenje Europskom tečajnom mehanizmu i bankovnoj uniji 2020. te europodručju 2023. potpuno je preokrenulo odnose kamatnih stopa koje su danas u Hrvatskoj niže od prosjeka u razvijenim europskim zemljama te predstavljaju konkurentsku prednost;
- uspješno korištenje bespovratnih europskih sredstava utjecalo je na rast i povećanje socijalnog standarda, no europska sredstva nisu bila jedini pozitivan čimbenik u proteklom razdoblju: probuđene su nove poduzetničke energije, a gospodarska struktura postupno se mijenja, pri čemu poduzeća u inozemnom vlasništvu u kojima radi oko 22% zaposlenih u poslovnom sektoru ostvaruju natprosječnu produktivnost, investicije, plaće i izvoz;
- ulazak u Schengen i predstojeće priključenje OECD-u zaokružuju dugi ciklus međunarodnih integracija tako da Hrvatska dolazi u priliku kapitalizirati svoje strukturne prednosti poput geografskog i geopolitičkog položaja u Europi
Budući da je u 2024. godini Hrvatska dostigla 78% prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU – kao Poljska – te trenutačno teži prema 80% (što je više no ikada u povijesti), postavlja se pitanje jamči li aktualni model gospodarskoga rasta nastavak znatno bržeg razvoja od prosjeka EU? Drugim riječima, jesmo li na putu da se za desetak godina osvrnemo na današnje vrijeme s platoa od oko 90% europskoga prosjeka, gdje se danas nalaze Litva, Češka, Slovenija i Španjolska?
Nakon S dolaze W, O i T
Nekoliko prijetnji i slabosti sugeriraju mogućnost negativnog odgovora:
- rast produktivnosti rada je zastao: privatne investicije u tehnološki razvoj i inovacijske aktivnosti zasad nisu dovoljne da bi jamčile daljnji brzi rast;
- slično je s tercijarnim obrazovanjem – raširenost u populaciji jedna je od pet najnižih u Europskoj uniji;
- izvoz roba i usluga kao udjel u BDP-u kreće se oko 55%, što je niže od očekivane vrijednosti za male i otvorene europske zemlje koje su geografski blizu europskoj jezgri;
- globalna fragmentacija, strukturni problemi – osobito u industriji – i spori rast gospodarstava starih članica EU ograničavaju europsku potražnju za hrvatskim izvozom roba i usluga;
- javna administracija i regulatorni okvir nisu dovoljno kvalitetni da bi se Hrvatska mogla pozicionirati kao vrhunska destinacija u pogledu privlačnosti za investicije;
- utjecaj bespovratnih europskih sredstava na rast neće nestati, ali će narednih godina slabiti;
- troškovni pritisci su snažni, a tržište rada stisnuto uz relativno visoka fiskalna opterećenja za dostignuti stupanj razvoja;
- tržište kapitala i raspoloživost rizičnog kapitala za rast poduzeća nisu na zadovoljavajućoj razini;
- nerazvijena željeznička infrastruktura i slabosti u sustavu prostornog planiranja usporavaju i umanjuju investicije.
S otklanjanjem ovih prijetnji i slabosti, te uz korištenje prilika kao što su: (1) bolje povezivanje dostupnosti europskih sredstava s rastom produktivnosti kroz ulaganja u željezničku, logističku, energetsku i istraživačku infrastrukturu, (2) aktivnije privlačenje inozemnih izravnih ulaganja u izvozne sektore veće dodane vrijednosti, (3) uklapanje u europske lance vrijednosti na sve bolje integriranom jedinstvenom tržištu EU-a u kontekstu šireg europskog programa rasta produktivnosti i konkurentnosti, dakle uz bolje korištenje ovih prilika, Hrvatska će doći u priliku da na novom konceptu i valu rasta dostigne onih europskih 90% oko 2035. godine. To bi trebao biti novi nacionalni strateški cilj koji će razbuditi poduzentičku i razvojnu energiju. A da bi se to dogodilo, ključne su mjere u tri područja:
- produktivnost, inovacije i učinkovitost administracije;
- investicije za više boljih poslova (odnosi se na obrazovanje i tržište rada) i
- porezni poticaji.
Ako vam se na ovom mjestu javlja pomisao da ste ovu pjesmu čuli već stotinu puta (tek nekoliko puta manje od još starije pjesme o reformama), zastanite malo i ne odustajte od čitanja. Točno je da je nakon desetaka sličnih dokumenata Svjetske banke, MMF-a, OECD-a, same Vlade, HUP-a i raznih drugih udruga i inicijativa koji su izašli u proteklih nekoliko godina, nije lako napisati nešto novo; isto tako nije lako preporučene mjere u jednom široko postavljenom dokumentu kao što je Bijela knjiga dovesti do visoke razine konkretizacije. Naposljetku, takvi se dokumenti pišu s glavnim ciljem da posluže kao podloga za dijalog s nositeljima politike i javnostima, a ne kao „kuharice“ po principu uzmi ili ostavi. Ipak, u ovogodišnjoj Bijeloj knjizi pokušali smo biti što konkretniji i povezati administrativno-regulatorne prijedloge u segmentu javne administracije, tržišta rada i obrazovanja, koje kratko prikazujemo u nastavku, s prijedlozima poreznih poticaja koji će biti prikazani u drugom dijelu koji izlazi sutra.
Produktivnost, inovacije i učinkovitost administracije
Zajednički nazivnik preporuka i prijedloga može se svesti na dvije točke koje predstavljaju sukus prilagodbe modela rasta:
- Da bi Hrvatska još desetak godina rasla tempom koji je znatno brži od europskog prosjeka na održiv način neophodno je poboljšati visinu i strukturu primarno privatnih investicija koje trebaju ići ka poduzećima i sektorima veće prosječne dodane vrijednosti i natprosječne izvozne orijentacije.
- Budući da je dobro poznato da ulaganja idu tamo gdje su pravni i regulatorni procesi učinkoviti, gdje postoji gospodarski rast ali i tehnološke i inovacijske sposobnosti, gdje je kapital mobilan, infrastruktura kvalitetna, a porezni sustav poticajan za ulaganja, Hrvatska se u sljedećih deset godina, po mogućnosti što prije, treba prema ovim kriterijima svrstati među najprivlačnija odredišta za ulaganja u Europi i svijetu. Inače će povijesna prigoda biti propuštena.
Kako niz indikatora još uvijek pokazuje slabosti hrvatske javne administracije i regulatornog okvira, u Bijeloj knjizi 2026. predlaže se nova arhitektura za poticanje ulaganja na temelju proširenja koncepta strateških ulaganja. Strateško bi trebalo biti svako značajno ulaganje koje ima većinu poželjnih karakteristika kao što su orijentacija na izvoz, uvjerljivo natprosječna produktivnost, otvaranje kvalitetnih i bolje plaćenih radnih mjesta, ulaganja u obrazovanje i zdravlje zaposlenika i održivost, suradnja sa znanstveno-istraživačkim i obrazovnim institucijama.
Kada se spomene mogućnost da je neko ulaganje „strateško“ kod nas se odmah pomišlja na nekakve subvencije i privilegije. Ovdje nije riječ o tome. Biti strateški ne znači zaslužiti subvenciju, nego ono što bi trebalo zaslužiti svako ulaganje – efikasne administrativne procese i predvidiv regulatorni okvir. Prema Zakonu o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, kvalificirani projekt zaslužuje administrativnu potporu operativne skupine koja pomaže u otklanjanju administrativnih prepreka, ali takvih je strateških projekata – osobito privatnih – do sada bilo malo. Stoga se preporuča modernizacija kvalifikacijskih kriterija za investicijske projekte u skladu sa strateškim prioritetima (izvoz, produktivnost, obrazovanje, zdravlje itd.) odnosno prilagodba operativne potpore strateškim ulaganjima kroz šest točaka:
- Novi kvalifikacijski kriteriji za strateške investicijske projekte (odmak od kriterija izgradnje): povećanje gospodarskih učinaka na produktivnost, tehnološki razvoj, inovacije, izvoz, suradnju sa znanstveno-obrazovnim sustavom s ciljem povećanja broja značajnih strateških projekata, osobito privatnih; projekti koji unaprjeđuju tehnološku strukturu gospodarstva zaslužuju operativnu potporu.
- Vertikalna integracija sustava administrativne potpore: uspostava regionalnih kontaktnih točaka (one-stop shops za investitore), te uvođenje ”malih” i “velikih” projekata s operativnom administrativnom potporom na lokalnoj ili središnjoj razini vlasti (jer središnja država nema dovoljno kapaciteta za operativnu potporu svim značajnim projektima – jednako treba biti uključena i lokalna država, no sustav administrativne potpore treba biti koordiniran tj. vertikalno integriran).
- Otklanjanje šutnje ili sporosti administracije: rješavanje zastoja prije upravnih sporova uz digitalno praćenje i informiranje svih dionika ulaganja.
- Širenje učinaka na sveukupnu investicijsku klimu: preslikavanje iskustava iz prva tri koraka na cjelokupan sustav regulacije i administrativne provedbe (reforma javne administracije), kako bi svi – i najmanji investitori – s vremenom imali koristi od povećanja učinkovitosti administracije i kvalitete regulacije.
- Savjet za praćenje investicija: koordinacija i uključenost svih dionika (i javnosti), uz praćenje i razmjenu informacija (statistički i analitički izvješatji), konferencije, roadshow-ovi, web/AI alati, komunikacija i transparentnost prema javnostima, uz internacionalno pozicioniranje, jer internacionalna će investicijska zajednica registrirati da se u Hrvatskoj nešto suštinski mijenja u smjeru privlačenja ulaganja; to je uzgredni učinak napretka sustava.
- Adekvatni resursi: za projekt treba osigurati najbolje ljude i adekvatan budžet, što je operativno važnije od samog institucionalnog rješenja odnosno rješenja pitanja hoće li se ovi poslovi obavljati kao do sada, kroz Ministarstvo gospodarstva, ili kroz neko novo tijelo ili koordinaciju. Puno je važnije da najagilniji eksperti u javnom sektoru koji se bave područjem ulaganja budu adekvatno nagrađeni.
Investicije za više boljih poslova
Ako na ovom mjestu napišemo samo reforma obrazovanja i potreba usklađivanja obrazovnih programa s potrebama tržišta rada, i to je deja vu – stoput preslušana, dosadna pjesma. Međutim, ako napišemo da u novim kriterijima za strateške investicijske projekte treba posebno vrednovati ulaganja u obrazovanje (kako zaposlenika, tako i u zajedničke projekte sa znanstveno-istraživačkim i obrazovanim institucijama), te da postojeće porezne olakšice za ulaganja poduzeća u obrazovanje i zdravlje zaposlenika treba povećati na razinu dvostrukog porezno priznatog rashoda, onda je to već nešto konkretnije. Porezne preporuke bit će detaljnije opisane sutra, u dijelu o poreznim poticajima. U nastavku ovoga dijela usredotočit ćemo se na neiskorištene džepove tržišta rada i otklanjanje regulatornih prepreka.
Premda je tržište rada generalno napeto, nijansiraniji pogled na tržište rada otkriva nekoliko neiskorištenih „džepova“. Njihovom bi se aktivacijom ograničenja tržišta rada mogla u značajnoj mjeri otkloniti.
Prvo, povratak iseljenih i privlačenje ljudi iz razvijenih zemalja. Povratak je zahvaljujući gospodarskom rastu krenuo i prije mjera koje treba proširiti olakšanim priznavanjem diploma i profesionalnih licenci stečenih u zemljama na sličnom ili višem stupnju socio-ekonomskog razvitka od Hrvatske. Usto preporuča se privlačenje i poticanje doseljavanja studenata (Hrvatska ima potencijalnu privlačnost i kao globalno prepoznata turistička destinacija poznata mladima iz razvijenih zemalja širom svijeta) i olakšanim priznavanjem državljanstva članovima obitelji koji se trajno vraćaju uz one koji imaju hrvatsku domovnicu.
Drugo, dok smo na početku pokazali izvrstan položaj Hrvatske u pogledu stope zaposlenosti u populaciji između 25 i 54 godine starosti, sljedeća slika prikazuje veliki zaostatak u segmentima zaposlenosti mladih i starijih radnika. Što se tiče starijih, potrebno je poticati dulji ostanak u svijetu rada, obeshrabrivati prijevremene mirovine i pojednostaviti rad mlađih umirovljenika jednostavnim zapošljavanjem preko posrednika, uz standardizirane ugovore i minimalna opterećenja te bez reobračuna mirovine.
Treće, najrazvijenije europske zemlje imaju u isto vrijeme veću stopu participacije mlađih od trideset u visokom obrazovanju i veću stopu zaposlenosti ove populacije. Sljedeća slika jasno pokazuje smjer u kojem bi se Hrvatska trebala kretati narednih godina: povećati obje stope i priključiti se oblaku razvijenih zemalja na sjeveroistoku grafikona. Da bi se to ostvarilo, treba povećati privlačnost visokog obrazovanja, približiti ga potrebama gospodarstva radi brze tranzicije iz svijeta obrazovanja u svijet rada (poticaji za stipendije i zajedničke programe sveučilišta i poduzeća) i generalno poticati rad kao vrijednost i izvor zarade za samostalan život među starijim učenicima i studentima.
Porezne mjere će biti opisane u dijelu o poticajima koji izlazi sutra, no spomenimo ovdje povratak poticaja za zapošljavanje mladih i uklanjanje svih restrikcija u pogledu tretmana studentskog rada u sustavu poreza na dohodak, uz skraćivanje razdoblja njihova važenja (sada i osam godina od upisa) radi poticanja završetka studija na vrijeme.
Četvrto, iako je zapošljavanje stranih radnika u padu, a društvo pokazuje određena ograničenja spram spremnosti za njihovo prihvaćanje u većem broju, za dio jednostavnih poslova (kao i za dio potrebnih visokokvalificiranih poslova pod točkom 1) lokalne ponude rada jednostavno nema. To znači da pretjerane restrikcije mogu usporiti ili obustaviti investicije. Administraciju i regulaciju ovog segmenta treba poboljšati u dijelu u kojemu dokazano nema domaćeg rada – supstituta, uz adekvatne mjere sprječavanja segregacije i društvene integracije, jer samo integriran strani radnik može biti produktivan radnik.
Peto, državni sektor apsorbira značajan dio ponude rada. Hrvatska je ušla u fazu razvoja tržišta rada u kojoj zaposlenost u javnom sektoru i dalje raste po visokim stopama, dok rast u privatnom sektoru jenjava. Ova promjena relativne sektorske dinamike vidljiva je od kraja 2024. nakon što je nastupilo veliko povećanje plaća u državnom sektoru. Problem je potencijalno dugoročan i strukturne je naravi budući da će nepovoljni demografski trendovi nastaviti smanjivati ponudu rada. Stoga promjenom (investicijskog i organizacijskog) ponašanja u javnom sektoru treba izbjeći moguću fazu u kojoj bi zapošljavanje u javnom moglo istisnuti zaposlenost u privatnom sektoru.
Ključ leži u tehnološkom napretku (digitaliaciji), AI integracijama, boljem upravljanju, organizaciji i većoj učinkovitosti u svim segmentima javnog sektora kako bi manji broj ljudi radio isti obujam poslova (osobito u administrativnom segmentu), ili isti broj veći obujam. Prema tome, imperativ rasta produktivnosti ne odnosi se samo na privatni sektor i investicije, naprotiv – jednako treba zahvatiti i javni sektor.
Naposljeteku, bolja regulacija tržišta rada jednako je važna kao i aktivacija neiskorištenih džepova tržišta rada. Među preporukama ističu se slobodnija regulacija ugovaranja radnog vremena, od čega koristi mogu imati i radnici čija je pregovaračka moć sve veća, te skraćivanje razdoblja bolovanja na teret poslodavca koje sada iznosi 42 dana.
Time smo zaokružili pregled Bijele knjige 2026. Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj u prva dva poglavlja koja se odnose na produktivnost, inovacije i učinkovitost administracije te više boljih poslova (obrazovanja i tržišta rada). Ne znam je li vas ovaj kratak prikaz uvjerio da smo uspjeli u namjeri da dokument posluži kao podloga za dijalog s nositeljima politike i javnostima, i to ne kao „kuharica“ na principu uzmi ili ostavi jer ipak zalazi iza općih floskula o potrebama reformi i nudi neke konkretne prijedloge. Ako vam još uvijek nedostaje konkretnosti, pričekajte sljedeći tekst s prikazom prijedloga poreznih poticaja koji će biti prikazani u drugom dijelu, koji izlazi sutra. Nakon toga slijedi treći dio, svojevrsni analitički prilog. Naime, kroz puno dubokih tema zasad smo samo „protrčali“. Unatoč tome, one su izvedene iz analiza. Bijela knjiga 2026. počiva na načelu rasprave o politikama koja je zasnovana na podacima i dokazima. To je i razlog moje dugogodišnje suradnje s ovom institucijom, pa sam mnoge zanimljive analitičke dijelove i nalaze ostavio za kraj, kako bih, u mjeri u kojoj je to moguće, podupro teze iznesene u prva dva dijela.
Bijelu knjigu 2026. možete pročitati na ovoj poveznici.