Hrvatska stagnira na 74. mjestu na svjetskoj ljestvici konkurentnosti

Ilustracija: Alphaspirit / Dreamstime

Upravo objavljeno Svjetsko izvješće o konkurentnosti pokazuje da Hrvatska stagnira na 74. mjestu u društvu Albanije, Crne Gore i Srbije, dok se druge nove članice EU nalaze daleko ispred.

Hrvatska ostaje 74. prema svjetskoj konkurentnosti. Pokazuje to Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2017-2018. Hrvatska bi barem srednjoročno trebala ući u TOP 45 ako želi trajnije smanjiti zaostajanje za drugim zemljama.

TOP 10 i TOP 45

Svjetsko izvješće o konkurentnosti 2017.-2018. Svjetskog gospodarskog foruma pokazuje da su TOP 10 najkonkurentnijih zemalja na svijetu redom Švicarska, Sjedinjene Američke Države, Singapur, Nizozemska, Njemačka, Hong Kong, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Japan i Finska. Estonija je 29., Češka 31., Poljska 39., a Litva 41. Krug TOP 50 zatvaraju Slovenija na 48. mjestu i Bugarska na 49. mjestu. Rumunjska je na 68. mjestu. Hrvatska je na 74. mjestu u društvu 75. Albanije, 77. Crne Gore i 78. Srbije. Hrvatska i dalje zaostaje u utrci sa zemljama koje su je prestigle.

Slika 1: Hrvatska i usporedive zemlje srednje i istočne Europe

 Izvor: NVK, 2017.

Slika 2: Hrvatska i zemlje jugoistočne Europe

 Izvor: NVK, 2017.

Da bi se Hrvatska našla na putu rastućih tranzicijskih zemalja Srednje Istočne Europe, srednjoročni (2020.) ili barem dugoročni (2025.) cilj bi trebao biti ući u TOP 45 na ovoj ljestvici konkurentnosti. Pitanje je samo gdje će druge zemlje biti tada, jer ne stoje i ne čekaju na nas. Konkurentnost se mjeri ne samo kroz domaća poboljšanja, već i kroz skokove u odnosu na druge. Zato su potrebne daleko veće ambicije i cjeloviti pristupi u javnim politikama od umjerenih reformskih pomaka.

Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao „set institucija, javnih politika i faktora koji određuju razinu produktivnosti zemlje“. Produktivnost pridonosi povratu investicija kapitala, dugoročnom gospodarskom rastu i prosperitetu.

Podatke za Hrvatsku donosi Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) koje ističe sljedeće: „Sporo provođenje reformi u ključnim područjima obrazovanja, infrastrukture i financiranja inovacija uzrokovalo je ograničeni rast hrvatskog gospodarstva i stagniranje konkurentnosti Hrvatske na globalnoj razini. Kroz olakšanje administrativnih procedura, jačanje pravne sigurnost i smanjenja neporeznih davanja država može pomoći u poboljšavanju poslovne klime. Politike države moraju poticati transfer tehnologija i znanja. Zajedno s razvojem znanstvenog i obrazovnog sustava, osnažiti tehnološku spremnost gospodarstva za primjenu novih znanja u kreiranju novih proizvoda i usluga koji će, putem dublje specijalizacije i rasta produktivnosti, omogućiti uspješni ulazak poduzeća na nova tržišta. Potrebno je poticati  i izvozno orijentirana izravna strana ulaganja kako bi se omogućila proizvodnja roba veće dodane vrijednosti i pozitivno utjecalo na razinu konkurentnosti.

Ključne prepreke konkurentnosti

Izvješće pokazuje da ključni nacionalni problemi Hrvatske ostaju neefikasni dijelovi birokracije, nestabilnost javnih politika, visoki porezi i regulacije, manjak inovacijskih kapaciteta, praktičnih vještina i pristupa financiranju poduzetnika, politička nestabilnost i loša radna etika.

Slika 3: Ključne prepreke konkurentnosti Hrvatske

 Izvor: NVK, 2017.

Kada se gledaju skupine indikatora prema kojima je Hrvatska rangirana ispod svog prosjeka konkurentnosti, najveće prepreke konkurentnosti su neefikasno tržište rada (107.), nedostatak inovativnosti (106.), neefikasne institucije (102.) i neefikasno tržište (99.). S druge strane Hrvatska je relativno konkurentna glede tehnološke spremnosti (43.), zdravlja i osnovnog obrazovanja (44.) i infrastrukture (48.).

Kada se gledaju pojedini indikatori konkurentnosti, ključne prepreke su primjerice:

  • prekomjerno administrativno opterećenje (135.)
  • neefikasnost pravosuđa (135.),
  • visoke poljoprivredne subvencije (134.),
  • visoko porezno opterećenje rada (133.),
  • nesposobnost nacije da privlači talente (135.) i zadržava talente (131.),
  • nerazvijenost klastera (130.),
  • niski inovacijski kapaciteti (120.), loša suradnja sveučilišta i poslovnog sektora u istraživanju i razvoju (118.), manjak povjerenja u političare (116.),
  • neefikasna javna potrošnja (114.),
  • visoki javni dug (115.),
  • nekvalitetan obrazovni sustav (112.),
  • niski transfer novih tehnologija kroz strane investicije (111.).

Slika 4. Ključni nedostaci konkurentnosti Hrvatske

Izvor: NVK, 2017.

Prekomjerna regulacija je ključni izazov Hrvatske jer poduzetnička inicijativa previše vremena i novca gubi na birokratske procedure i prepreke poslovanju. Institucije nisu sklone preispitivanju propisa. Poduzetnički talent odlazi na otvoreno unutarnje tržište EU gdje je lakše poslovati.

Kada se gledaju navedena najkritičnija područja javnih politika, Svjetsko izvješće o konkurentnosti potvrđuje 3 činjenice:

  1. Prekomjerna administracija uzima mnogo poreza od radnika kako bi financirala neefikasne programe i stvarala visoko administrativno opterećenje koje koči poduzetničku inicijativu.
  2. Gospodarstvu su prilike za produktivnost i prosperitet zakočene zbog prekomjerne administracije i regulacije, zbog obrazovnog nedostatka u razvoju kvalitetnih vještina te nesposobnosti za povezivanje i stvaranje inovacija
  3. Nekvalitetan sustav nacionalni vrijednosti s manjkom radne etike, upravljačke sposobnosti i otvorenosti za inovativnost stvara neatraktivno okruženje za talentirane pojedince koji odlaze iz zemlje koja je također neatraktivna za dolazak stranih talenata. Hrvati odlaze zbog lošeg nacionalnog mentaliteta, manjka prilika i zbog tereta otplate javnog duga koji su stvorili postojećih političari bez dovoljne razine javnog povjerenja. Konkurentnost je baš stvar ekonomske slobode.

Niz indikatora konkurentnosti odnosi se i na metodologiju ekonomske slobode. U tom segmentu potrebno je provesti sljedeće reforme kako bi poduzetnička inicijativa kroz slobodno tržište i rasterećenje imala više kapitala za stvaranje nove vrijednosti:

  • Unaprijediti zaštitu vlasničkih prava
  • Uspostaviti neovisno pravosuđe
  • Povećati efikasnost sustava u rješavanju pravnih sporova
  • Povećati efikasnost sustava u preispitivanju propisa
  • Smanjiti proračunsku rastrošnost
  • Smanjiti subvencije poljoprivredi
  • Ojačati zaštitu tržišnog natjecanja, pogotovo na lokalnoj razini
  • Podržavati prisutnost stranog vlasništva
  • Smanjivati poreze kako bi se potaknulo rad i ulaganja
  • Smanjivati prenormiranost ulagača raznim propisima
  • Smanjiti broj dana i koraka pokretanja poslovanja

Vrijednosti

Dok su brojke u konačnici tek jedan okvir za procjenu, mnogo su važnije vrijednosti koje stvara društvo. Ako pogledamo ljestvicu najkonkurentnijih zemalja svijeta, može se lako vidjeti da se radi o visoko razvijenim zemljama, što nije slučajno. Visoka razina konkurentnosti je posljedica niza kvalitetnih kulturnih vrijednosti koje gaje pojedinci, poduzetnici, društvo i država. Konkurentne vrijednosti su radna etika i poštenje, racionalnost, efikasnost poslovanja, norme i standardi poslovanja, slobodno tržište, internacionalizacija, kvaliteta obrazovanja, vrednovanje talenata, usmjerenost na istraživanje i razvoj, inovativnost, klasterska umrežavanja, natjecanje i dr.

Zaključno

Hrvatska se treba otvoreno pitati koje od navedenih vrijednosti ima, koje i zašto nema i kada će donijeti odluku o ubrzanoj transformaciji – prije nego bude prekasno u odnosu na već uobičajena kašnjenja. Umjerene ambicije nisu dovoljne.


Prilog: Metodologija procjene i mjerenja konkurentnosti

Rezultati Izvješća temelje se na anketi gospodarstvenika u 14.000 poduzeća širom svijeta, statističkim podacima 2016. i 2017. te podacima međunarodnih organizacija: Svjetska banka, OECD, MMF, WHO, UNESCO. U Hrvatskoj je u proljeće 2017. anketirano 84 rukovoditelja iz poslovnog sektora. Izvješće uključuje 137 zemalja.

Prema svjetskoj metodologiji procjene i mjerenja konkurentnosti, mjeri se prosječna ocjena koja obuhvaća indikatore u 12 stupova. Za izračun nekih indikatora uzimaju se egzaktne makroekonomske statistike. Kod većine indikatora u pitanju je anketiranje poslodavaca koji daju ocjenu odnosno procjenu od 1 do 7. Tako su primjerice u području makroekonomskog okruženja dostupni egzaktni makroekonomski podaci (deficit, javni dug, nacionalna štednja, inflacija i dr.), dok primjerice poslodavci ocjenjuju kvalitetu obrazovnog sustava, razinu zaštite vlasničkih prava ili suradnju sveučilišta i poslovne zajednice u istraživanju i razvoju inovacija. Neki od indikatora vežu se uz izvješće Svjetske banke o lakoći poslovanja (Doing Business), kao primjerice broj procedura i broja dana za registraciju poslovanja. Metodologija Svjetske banke uzima u obzir određeni slučaj, konkretno glede osnivanja trgovačkog društva.

Postavlja se pitanje egzaktnosti metodologije u segmentu koji se odnosi na anketne rezultate. Primjerice, kako precizno izmjeriti razinu zaštite vlasničkih prava ili administrativnog opterećenja, na skali od 1 do 7. Što ako je prosječna ocjena 2, a možda je „realnije“ stanje jednako ocjeni 3? Treba istaknuti tri važne stvari. Prvo, stanje pojedinih indikatora konkurentnosti bitno ovisi o percepciji dionika koji svojom produktivnošću stvaraju kvalitetnije uvjete života. U tom stvaralačkom procesu poduzetnici često nailaze na institucionalne i administrativne prepreke. Zato se provodi anketiranje poslodavaca. Drugo, proces anketiranja je jednak u cijelo svijetu, pa se svugdje može postaviti isto pitanje oko egzaktnosti metodologije. Zato je bitna i komunikacija.

Treće, svaka (relativno) loša ocjena (1-4) i poredak u svijetu koji je iznad 45. mjesta, dovoljno govori o zaostajanju u odnosu na klub konkurentnih zemalja. Zato i stanje onih indikatora o kojima se anketira poslodavce jasno govori što treba mijenjati, neovisno o da li je ocjena 2 ili 4. U samom rangu, biti 18. ili 8. može biti rezultat s vrlo malim razlikama, jednako kao kod rezultata između 85. i 70. mjesta, gdje se nalazi Hrvatska.

Isto treba uzeti u obzir kako se poredak neke zemlje može poboljšati, bez da je zemlja učinila korisno učinila (možda su se stvari čak i „pogoršale“), ako su neke druge zemlje nazadovale. Isto tako, poboljšanje jedne zemlje ne znači nužno i poboljšanje u odnosu na druge, ako s drugi napravili još i više. U tom slučaju može doći do pada konkurentnosti.

Slijedom navedenog, uloga brojki odnosno ranga je okvir za orijentaciju kako bi se (konsenzusom) definirale odgovarajuće javne politike za jačanje konkurentnosti te odgovornosti svih dionika (javne uprave, obrazovnog, poslovnog i nevladinog sektora i dr.). 85. ili 62. mjesto svakako su različite brojke, ali praktički jednako ukazuju za bitne nedostatke u funkcioniranju gospodarstva i društva u cjelini.