Sveučilišni specijalist europskih studija i politolog. Stručnjak je za javne politike, javni menadžment i međunarodne odnose, s dodatnim istraživačkim interesima u području geopolitičkih rizika. Analitičke članke piše u ime hrvatskog think tanka Centar za javne politike i ekonomske analize.
Lab-ov serijal Kultura, tehnologija i rast u svakom od sedam dijelova donosi bitne poruke:
- Prema Marxu, proizvodni odnosi neovisno o institucijama i kulturi određuju političke ishode. Snažna politička promjena mijenja sve. Fašizam i nacizam smještaju se na isti pol.
- Interesi i birokratizacija mogu sveučilišta pretvoriti u blokatore inovacija. Ključno je znanje koje uglavnom raste na otvorenom tržištu. Rast zasnovan na inovacijama ovisi o društvenim poticajima. Da bi takve institucije i norme prevladale, potrebni su idejni temelji koji favoriziraju inovacije, što znači individualizam.
- Kulturni poduzetnici poput Lockea i Smitha nisu znali do čega će dovesti njihove ideje. Europsko prosvjetiteljstvo zauzima središnje mjesto, ali ne onako kako su to tumačili europski revolucionari od jakobinaca nadalje, kao radikalan raskid s prošlošću.
- U pozadini razlikovanja Zapada spram drugih kultura je sposobnost čitanja. Političkim i intelektualnim krugovima širio se utjecaj škotskog prosvjetiteljstva.
- Kulturne temelje u Europi posadila je rana kršćanska crkva.
- Liberalna misao bila je zatirana u vrijeme Jugoslavije i NDH. Ekonomist Mijo Mirković u svojem njemačkom doktoratu pisao je o razlozima zaostajanja slavenskih naroda.
- Zapad je donedavno naivno zagovarao hiperglobalizaciju iako je Kina zadržala restrikcije, subvencije, nepotpunu zaštitu vlasničkih prava i državni intervencionizam.
Sedam bitnih pouka
Nastavno na svaki od navedenih dijelova, mogu se izvući sljedeće pouke:
- Marksizam je politički i ideološki rizik jer ignorira važnost ljudske prirode, naše kulture i institucija. Marksizam teži snažnim i nasilnim promjenama kojima smo dovoljno dugo svjedočili, a i danas se javlja u obliku rizičnih ideoloških utjecaja vođenih kulturnim marksizmom, poznatim i kao tzv. woke ideologija.
- Ključna su primijenjena znanja koja se šire na otvorenom tržištu, neovisno o birokratskim interesima sveučilišta, u mjeri u kojoj ista mogu predstavljati rizik za inovacije (Schumpeter predviđao da će intelektualci većinom postati protivnici inovacija).
- Europsko prosvjetiteljstvo bilo je važna razvojna karika nakon reformacije. Pritom treba bježati od radikalnog sekularističkog nasljeđa Francuske revolucije koje je nerazmjerno i masovnim nasiljem otišlo dalje onoga što je bilo zaista nužno (postupno) mijenjati. Progresivističko izjednačavanje Francuske revolucije s prosvjetiteljstvom vrlo je ograničeno.
- Budućnost zapadne civilizacije i dalje će ovisiti o kulturi čitanja, oko čega treba izraziti zabrinutost s obzirom i na najnovije globalne PISA rezultate. Pritom je jako važan sadržaj koji se čita, a među zanemarene autore svakako spada Thomas Sowell. Centar za javne politike i ekonomske analizeradi na Sowellu.
- Unatoč greškama tijekom duge povijesti, zapadno kršćanstvo imalo je presudnu ulogu u formiranju naše civilizacije. Rizično je etiketirati to nasljeđe kao nešto nazadno.
- Istinska i originalna odnosno klasična liberalna misao bila je na hrvatskim prostorima zatirana s više strana, unatoč sadržajno sličnim ishodima koje su zajednički proizvele.
- Zapad je pokazao naivnost u odnosima s Kinom i drugim represivnim zemljama. Danas plaćamo cijenu pred sigurnosnim rizicima jer i Iran i Rusija imaju koristi od Kine.
Navedeno je uvod u prikaz dvije vrlo važne knjige koje je napisao britanski povjesničar Niall Ferguson. Pregled ključnih poruka je u nastavku. Fergusonove knjige predstavljaju važne temelje za shvaćanje zapadne civilizacije i sveobuhvatnu reformu studija društvenih znanosti – politologije, ekonomije, sociologije, intelektualne povijesti i drugih područja.
Civilization: The Six Killer Apps of Western Power (2011)
Ferguson u knjizi Civilizacija piše o šest „aplikacija” povijesne dominacije Zapada u drugoj polovici prošlog milenija: 1. konkurencija (politička i ekonomska fragmentacija za razliku od kineske centralizacije), 2. znanstvena revolucija (primjena znanstvene metode na ekonomsku moć), 3. vladavina prava (zaštita privatnog vlasništva i ugovora), 4. medicina (produljenje životnog vijeka), 5. potrošačko društvo (masovna proizvodnja i industrijska revolucija) i 6. radna etika (protestantska etika, štednja i akumulacija kapitala). I druge su civilizacije, poput istočnoazijske, naknadno preuzele navedeno, što objašnjava relativni uspon Azije od druge polovice 20. stoljeća. Zapad danas gubi monopol nad vlastitim „aplikacijama” zbog prezaduženosti, gubitka radne etike i institucionalne dekadencije.
Nakon reformacije u 16. stoljeću došlo je do promjene ravnoteže ekonomske moći prema Nizozemskoj, Prusiji, Saskoj, Engleskoj i Škotskoj. Radna etika dovela je do modernog kapitalizma, koji je (Max Weber) definirao kao građanski i trezveni kapitalizam s racionalnom organizacijom slobodnog rada. Ferguson iznosi primjere zemalja i gradova koji su nakon reformacije bili utočišta za protestantske izbjeglice koje su tragale za vjerskom tolerancijom. S nizozemskim revoltom protiv Španjolaca i osnivanjem Ujedinjenih provincija Amsterdam je postao raj tolerancije. Kada su protestantski Hugenoti protjerani iz Francuske, preselili su se u Švicarsku, Nizozemsku i Englesku. Oko 1700. gotovo petinu stanovnika Berlina činili su Hugenoti. Navodi primjer Prusije (nekadašnji istočniji i protestantski dijelovi Njemačke – op.a.), koja je kulturni rast poticala osnivanjem grupa za rasprave i čitanje te časopisa. Izdavači knjiga diljem Europe opskrbljivali su rastuće tržište.
Ferguson se potom osvrće na europsku kolonizaciju Amerike kao jedan od najvećih eksperimenata. Ističe kako demokracija pronalazi temelj u vladavini prava, točnije u sigurnosti privatnog vlasništva, individualnoj slobodi te ustavnoj i predstavničkoj vladavini.
The Square and the Tower: Networks, Hierarchies and the Struggle for Global Power (2017)
U ovoj knjizi Ferguson iznosi tezu o povijesti kao napetosti dviju struktura moći – mreže („trg”) i hijerarhije („toranj”). Prve su decentralizirane i horizontalne strukture, od trgovačkih mreža i raznih društava do društvenih mreža. Druge su centralizirane i vertikalne, kao primjerice države. Neformalne mreže često su bile utjecajne, što je u svome radu detaljno razradio povjesničar Joel Mokyr iz čijih je nalaza Šonje izveo spomenuti feljton Kultura, tehnologija i rast. Postoje povijesni ciklusi kada mreže nadjačavaju hijerarhije, kao primjerice tijekom reformacije, prosvjetiteljstva i interneta. Suvremeno doba društvenih mreža i interneta može se usporediti s razdobljem nakon izuma tiska. Ferguson upozorava da sprega tehnologija i povijesnih ciklusa nije jednoznačna: nekontrolirane mreže mogu i destabilizirati i demokratizirati poredak.
Također ističe kako su mreže, proizašle iz reformacije i prosvjetiteljstva, transformirale zapadnu civilizaciju. U 16. stoljeću njemački tiskarski strojevi tiskali su izdanja Lutherovih radova. Tiskarstvo je bilo ključno za uspjeh reformacije koja je imala nenamjeravane posljedice. Potom spominje razvoj mreža slobodnih mislilaca, primjerice u Edinburghu, gdje je djelovao i Adam Smith. Navodi kako je slobodno zidarstvo, originalno iz Škotske, postalo ključna mreža Američke revolucije. Jedan od primjera je Benjamin Franklin koji je izdavao Pennsylvania Gazette. Franklinovi posjeti Europi osigurali su mu integraciju u prosvjetiteljske mreže. Međunarodna mreža filozofa i ostalih učenjaka diljem Europe preko Atlantika do Sjeverne Amerike bila je primarno mreža dijeljenja knjiga, izdavaštva i korespondencije, u čemu su masonske lože djelomično igrale ulogu. Europska intelektualna povijest imala je valove inovacija kroz mreže i dijeljenje novih ideja unutar mreža koje su stvorile transatlantsku trgovinu i migracije. Atlantska ekonomija bila je masivna trgovinska mreža u 18. stoljeću. Mokyr je ovo detaljno opisivao u svojim knjigama o Republici pisama.
Zaključni osvrt na Fergusona
Fergusonove dvije knjige su bitne i izravno se povezuju s Mokyrovim opusom jer opisuju ključne društvene mreže i komunikacije s obje strane Atlantika. Intelektualna povijest govori o bitnim akterima i društvima koja su dijelila slične filozofije i uvjerenja, odnosno kulturu i vrijednosti na kojima se temelje transatlantski odnosi.
Takve su veze u pozadini onoga što danas nazivamo Zapad. Taj izraz ima značenje kao geopolitičko razlikovanje sustava koji njeguju institucije slobode i demokracije, uključujući tržišnu ekonomiju, od onih gdje postoje sustavna političko-društvena ograničenja i represije. U drugu skupinu spadaju Rusija, Kina, Iran i cijeli niz drugih zemalja koje imaju i svoje poklonike na Zapadu.
Poruke o važnosti protestantske reformacije treba primarno shvatiti u kontekstu tadašnjeg vremena, kao i Fergusonovo referiranje na značaj poznatog Weberovog rada. U međuvremenu, modernizam je doveo do društvenog otvaranja Rimokatoličke crkve, posebice samih katolika, do mjere da nekada velike konfesionalne i kulturne razlike više nisu toliko značajne. To se najbolje vidi u ekonomskoj sferi, gdje je (relativna) snaga slobodnog tržišta demokratizirala prilike svima, pa su i mnoge katoličke zemlje ušle u klub razvijenih (npr. Luksemburg, Italija, Irska, Poljska, Litva, kao i katolički dijelovi zemalja na čija je društva i institucije protestantizam više utjecao).
Fergusonove poruke treba shvatiti ozbiljno. Reputaciji zapadne civilizacije već je nanesena dovoljno velika šteta i bez izravnijeg utjecaja geopolitičkih konkurenata poput BRICS-a. Naši unutarnji strukturni rizici, po prirodi neekonomski, utječu na naša dugoročna ekonomska i šira društvena kretanja. Ferguson nam daje svojevrsna upozorenja kako bismo shvatili značaj zapadne civilizacije čija će snaga u budućnosti ovisiti o razini svjesnosti o njenim temeljnim gradivnim inputima, bez kojih ne bi bilo niti outputa koje olako doživljavamo.
Ta upozorenja imaju posebnu težinu za Hrvatsku čije je strukturno zaostajanje za sjeverozapadnom Europom dugotrajno i slojevito. I kada su prostori današnje Hrvatske bili dio Austro-Ugarske, zaostajali smo u odnosu na prostor sjeverozapadne Europe na koji se Ferguson fokusira. Kada smo postali dio Jugoslavije, prešli smo u razdoblje još jačeg zaostajanja – zbog geopolitičkog i društvenog pomaka središta moći iz Srednje Europe prema Jugoistočnoj.
I danas je u Hrvatskoj prisutna rezerviranost prema (srednjo)europskom nasljeđu koje je donijelo bitan njemački i mađarski utjecaj te barem djelomični zakašnjeli doticaj s kulturom reformacije i prosvjetiteljstva. Još veći rizik krije se u jugonostalgiji povezanoj sa socijalističkim mentalitetom, potpuno suprotnim onome što je moralna pozadina ekonomske slobode i njezina realizacija u otvorenim okruženjima kao što je primjerice Teksas.
Danas je izazov priznati te povijesne pogreške i učiti na njima kako bismo se što više usmjerili prema Zapadu. To je djelomični izazov i za EU, kako bi kultura zapadnog kršćanstva i kapitalizma oživjela svoj puni razvojni potencijal koji je trenutačno ometan ideološkim konfuzijama koje su dovoljno jake i bez kombinirane akumulacije izravnog ruskog, kineskog i iranskog utjecaja i s time povezanih dezinformacija.
Uzimajući u obzir tu cjelovitost i dubinu koja mnogima nedostaje, Ferguson iznosi rizike i istine kojih često nismo svjesni. Nismo ih (u dovoljnoj mjeri) naučili tijekom formalnog obrazovanja ili smo ih, prilagodbom općoj društvenoj ignoranciji, zaboravili. Društva koja ne spadaju u zapadni krug, i ona zapadna društva koja nemaju aktivnu ambiciju natjecati se kako bi stvarala najbolje uvjete za naše transatlantske institucije, (ne)svjesno propuštaju razvojnu priliku.
Iz svega navedenoga proizlazi jasna pouka: treba mnogo čitati, od Mokyra, Fergusona i Sowella, do niza drugih autora koji daju civilizacijski važne uvide. Tako možemo upravljati rizikom padanja pod utjecaj onih snaga koje žele oslabiti važnost naše zapadne civilizacije. S praktične strane, slobode se stalno nalaze na kušnji i brane, a (možda) gubimo u (dez)informacijskom ratu. Kultura ignorancije u kojoj čitanje postaje površno ili služi samo zabavi bez dubljeg promišljanja samo odmaže. Naša kultura je nastala na čitanju i pisanju, te zahtijeva stalnu intelektualnu i duhovnu obnovu vođenu nizom decentraliziranih i uzajamno povezanih mreža i talenata slobodnih i odgovornih ljudi.
Fergusonove je uvide korisno povezati sa širim okvirom upravljanja rizicima, koji pokazuje zašto su kulturni i institucionalni čimbenici sastavni dio strateškog odlučivanja u bilo kojem sustavu odnosno organizaciji. Naime, upravljanje i kultura (governance & culture) važni su gradivni element u okviru integriranog upravljanja rizicima (Enterprise Risk Management – ERM). Umjesto izoliranog gledanja na pojedine rizike, treba gledati ispepletenost globalnih rizika s obzirom na to da imaju duboke uzroke koji utječu na strategije i procese donošenja odluka unutar organizacije bilo koje vrste, od poduzeća preko udruga do država i društava u cjelini.
