Mitovi koji žive: „rasprodaja strancima“

Objavljeno

Foto: Duncan Rawlinson, Flickr.com; Wikimedia Commons. "Halo, halo, radio Luksemburg!"

Konačan dokaz: uloga stranaca u relativnom zaostajanju Hrvatske; nije ih bilo dovoljno

Ad

Jučer sam pisao o mitu o skrivenom blagu – kako je nastao, kako se obnavljao i kako nam je štetio u pogledu poimanja načina stvaranja vrijednosti. Najnovija objava na Eurostatu upućuje na jedan drugi mit – onaj o strancima koji su navodno pokupili sve što vrijedi.

Obrane od preuzimanja, industrijske strategije, nacionalni šampioni, samo smo mi budale jer se ne štitimo, pogledajte kako to rade drugi, važno je da je vlasnik Hrvat … teško je i nabrojati sve te floskule iza kojih najčešće ne stoji ništa drugo osim nečijeg interesa za obranu statusa quo. Stoga povremeno dobro dođe neka statistika koja pomaže demontaži mita. Doduše, pomoć i nije neka, jer mitovi se obnavljaju kao žohari, ali barem za one pametnije, slika govori više od tisuću riječi.

Ovo je slika s Eurostata koja pokazuje da je Hrvatska među državama u kojima poduzeća u vlasništvu stranaca sudjeluju u stvaranju dodane vrijednosti ispod prosjeka EU.

Stranci imaju najmanje udjele na jugu EU – na Cipru te u Italiji, Grčkoj i Francuskoj, što znači da im “obrana od stranaca” nije donijela neke osobite probitke. Najveći su udjeli u auto-izvozno orijentiranima Mađarskoj i Slovačkoj, a i Rumunjska nije daleko. Od razvijenih najotvoreniji strancima je očekivano Luksemburg koji je specijalan slučaj, pa na vrhu zapravo treba brojati Češku, Irsku, Estoniju i Poljsku. Kada znamo koliko su ove države u ovom stoljeću uspješnije od Hrvatske, možemo samo ironično ponoviti hvala bogu da smo se obranili od stranih zlikovaca i da nismo postali kao oni.

Odavno je jasno da se hrvatski razvojni problemi u velikoj mjeri kriju u domeni percepcija, ideja, politika, psihologije, svjetonazora, krivih predodžbi i navika. Stoga se samo možemo pitati: koji će mit sljedeći doći na red?