U prvom dijelu teksta o migracijama u prošloj godini bavili smo se međunarodnim migracijama i pokazali pet važnih rezultata:
- Razdoblje pozitivnog migracijskog salda (većeg doseljavanja nego iseljavanja) nastavlja se treću godinu zaredom.
- Nakon pozitivnog salda od 30,2 tisuće 2023., saldo se povećao na 31,4 tisuću neto imigranata 2024., što više nego kompenzira negativni prirodni priraštaj (oko 20 tisuća), tako da stanovništvo Hrvatske osjetno raste.
- Irska više nije privlačna zemlja za iseljavanje Hrvata. Iako Hrvatska s Austrijom i Njemačkom i dalje ima negativan migracijski saldo, njemački statistički izvori koji bilježe migracije prema nacionalnosti pokazuju veliko neto iseljavanje Hrvata iz Njemačke. Vjerojatno je pokrenut val povratka.
- Oko dvije trećine pozitivnog migracijskog salda pripisujemo neto doseljavanju iz azijskih zemalja, a neto doseljavanje iz drugih europskih zemalja koje nisu u EU smanjeno je u odnosu na 2022. i 2023., vjerojatno zbog manjeg priljeva ljudi koji bježe od rata u Ukrajini.
- Amerike i Oceanija postaju sve važniji izvori neto doseljavanja u Hrvatsku, što se posebno odnosi na Južnu Ameriku.
Ekonomski rast koji se reflektira u otvaranju novih radnih mjesta i rastu plaća i kupovne moći ključna je odrednica novih trendova. Teza se može provjeriti iz podataka na razini županija. Naime, odgovore na pitanja zašto i kamo ljudi sele na razini županija treba analizirati u paketu: iz prostornoga rasporeda promjena broja stanovnika mogu se (donekle) prepoznati i razlozi tih promjena.
Dakle, ako fenomen migracija promatramo na razini županija moramo voditi računa o tome da imamo dvije vrste migracija – unutarnje, među županijama, i vanjske, između županija i inozemstva. Na Slici 1 vidimo velike razlike u migracijskim tokovima koje možemo sažeti u sljedeće tri teze:
- Samo dvije županije imaju negativan i unutarnji i vanjski migracijski saldo; očekivano, obje su u Slavoniji (Osječko-baranjska i Požeško-slavonska). Međutim, i Vukovarsko-srijemska, Brosko-posavska, Virovitičko-podravska i Bjelovarsko-bilogorska županija imaju izrazito negativan unutarnji migracijski saldo koji nije kompenziran pozitivnim vanjskim migracijskim saldom tako da ove županije pored negativnog prirodnog prirasta nastavljaju gubiti stanovništvo i zbog migracija.
- Jadranske županije, Zagrebačka, Grad Zagreb i, u nešto manjoj mjeri, Koprivničko-križevačka, Međimurska, Ličko-Senjska, Varaždinska i naročito Krapinsko-zagorska županija (koja ima vidljivo pozitivna oba salda), imaju ukupno pozitivne trendove.
- Treba razlikovati Zadarsku, Istarsku, Šibensko-kninsku i Zagrebačku županiju od ostalih jer ove četiri županije-pobjednice ističu se po najvišem stupnju atraktivnosti kako za vanjske tako i za unutarnje migrante. Važno ih je razlikovati od primjerice Primorsko-goranske županije čija je atraktivnost za unutarnje migrante neutralna i, posebno, od Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije, koji kroz proces unutarnjih migracija gube stanovništvo iako ga privlače kroz međunarodne migracije.
Izvor: DZS, obrada autora
Već na temelju ovog letimičnog pregleda možemo (samo) nagađati da je desetljetna i za dulje vrijeme nepopravljiva kriza urbanog upravljanja glavnim gradom učinila Zagreb strukturno neprivlačnim mjestom. Od Grada koji je jako raširen i nikada nije ovladao visinom (što strašno opterećuje komunalnu mrežu i ograničava prometna rješenja) počinje najviše profitirati prsten oko Grada koji predstavlja prirodan prostor za daljnji plošni razvoj stanovništva. Sličan problem se vjerojatno pojavljuje i u drugom najvećem gradu Splitu, kao i u hrvatskom biseru Dubrovniku (koji je objektivno najmanje potentan grad u prostornome smislu). Ni Rijeka kao srce PGŽ-a nije dovoljno snažan atraktor da bi PGŽ postao meka unutarnjih migracija među županijama. Štoviše, sva atraktivnost za unutarnje migracije svodi se na četiri lokacije odnosno županije – Zadar, Šibenik, Istru i spomenutu Zagrebačku županiju.
Međutim, treba jako paziti da ne odemo predaleko sa zaključcima; svi spomenuti veći gradovi imaju veliko doseljavanje iz inozemstva, u čemu odnos između domaćih povratnika i radnika-imigranata vjerojatno nije ravnomjerno raspoređen. (Možemo pretpostaviti najveću koncentraciju radnika-imigranata iz udaljenih zemalja u Zagrebu). No, o tome nemamo statističkih podataka, pa nagađanje nema puno smisla.
Na prvi pogled je očito kako postoji korelacija između stupnja razvoja (i razvoja turizma), kao i između brzine rasta, i privlačnosti pojedinih županija za doseljavanje. Međutim, točne veze među tim varijablama teško je ustanoviti. Naročito je teško razlučiti atraktivnost za radnike-imigrante jer ta vrsta privlačnosti ne zahtijeva gospodarske aktivnosti više dodane vrijednosti. Nasuprot tome, atraktivnosti za život u smislu doseljavanja građana iz drugih županija i povratnika zahtijeva i adekvatne dohotke koje mogu pružiti samo poslovi više dodane vrijednosti. Nemamo podatke da bismo mogli razlučiti te dvije vrste atraktivnosti prema stupnju produktivnosti odnosno dohodaka u lokalnom gospodarstvu iako možemo biti prilično sigurni da upravo ekonomski čimbenici određuju ne samo ukupan migracijski saldo nego i njegovu strukturu prema vrstama migranata.
Na razini hipoteze moguće je konstruirati jednostavnu regresijsku jednadžbu koja povezuje dostignuti stupanj razvoja sektora poduzeća mjereno dodanom vrijednošću po zaposlenom u županiji i brzinu rasta sektora poduzeća s pokazateljem atraktivnosti županije za stanovništvo. Pokazatelj atraktivnosti županije vidimo na Slici 2 na kojoj su podaci sa Slike 1 zbrojeni (dakle gledamo ukupan migracijski saldo u koji su uključene međužupanijske i međunarodne migracije) i stavljeni u odnos sa brojem stanovnika županije 2023. Iz toga prikaza vidimo da se na vrhu liste prema atraktivnosti za stanovništvo nalaze Istarska i Zadarska županija, dok je Grad Zagreb prosječan, tj. predvodi kontinentalnu Hrvatsku, čime se potvrđuje ranija hipoteza o posljedicama višedesetljetne krize urbanog upravljanja u Zagrebu.
Izvor: DZS, obrada autora
Turistički karakter županije (binarna varijabla) povezan je s pokazateljem relativne atraktivnosti za stanovništvo koji je veći za 0,9 postotnih bodova, a 10.000 eura veća dodana vrijednost u sektoru poduzeća u prosjeku je povezana s pokazateljem atraktivnosti koji je veći za 0,1 postotni bod.
Izgleda da je zadnjih godina u javnosti toliko omraženi turizam ključan za zadržavanje i privlačnost za stanovništvo (iako se često mogu čuti suprotna mišljenja – da je lokalni život zbog turizma “nemoguć”), no turizam ne mora biti presudan atraktor. Turizam, ako uspijeva rasti do zona produktivnosti gdje su dodana vrijednost i dohoci dovoljno visoki za zadržavanje i privlačenje ljudi, možda je samo sredstvo za privlačenje stanovništva (kako domaćeg, tako i onog iz inozemstva): naime, možda nije turizam kao takav, nego dodana vrijednost koju proizvodi, razlog privlačnosti. Također, presudno može biti nešto drugo što je korelirano s turizmom – klima, kvaliteta i način života, ili nešto treće. Ako tome dodamo činjenicu da statistički nismo u stanju razlikovati vrste migracija – imigraciju iz dalekih zemalja od povratnika, očito je kako fenomen modernih hrvatskih migracija upravo vapi da bude bolje istražen.