Ekonomski analitičar, vlasnik i direktor Arhivanalitike i urednik Ekonomskog laba s dugogodišnjim iskustvom u područjima makroekonomske i financijske analize, ulaganja i poslovnog savjetovanja.
Brojna istraživanja pronalaze usku vezu između obrazovanja i razvoja. Obrazovanje, naročito visoko, smatra se pokretačem poduzetništva, društvenog traženja boljih institucija, demokratskog razvitka (manje korupcije, jer zemlje s više viskoobrazovanih u prosjeku su manje korumpirane), ukratko, obrazovanje se smatra pokretačem brojnih procesa koji donose razvoj.
Udio stanovništva 25–64 god. s tercijarnim obrazovanjem (ISCED 5–8)
Trebalo bi nas brinuti to što se relativan položaj Hrvatske unutar EU u pogledu udjela visokoobrazovanih u radnosposobnom stanovništvu već dugo ne mijenja (prelaskom miša preko slike očitajte podatke). Peti smo odozdo, više-manje stalno. Udjel visokoobrazovanih u Hrvatskoj se povećava, no povećava se i drugdje, pa se naša distanca u odnosu na prosjek prikazan isprekidanom linijom ne smanjuje.
Prednost koju imamo pred Rumunjskom i Italijom ne bi se trebala tumačiti kao utjeha. U “utješne nagrade” ne bi se trebala brojati niti činjenica da imamo relativno više visokoobrazovanih od ekonomski razvijenijih Čeha.
I to da smo ispred Češke ne bi se trebalo tumačiti niti kao razlog za relativizaciju važnosti (visokog) obrazovanja za razvoj. Jer, u prosjeku, razvoj i visoko obrazovanje usko su povezani, iako neke nacionalne specifičnosti uzrokuju odstupanje od prosjeka odnosa.
Smjerove uzročno-posljedičnih veza, i socio-ekonomske čimbenike koji ih objašnjavaju, nije lako detektirati. Iskustva, teorije i empirijska istraživanja upućuju na razne smjerove veza visokog obrazovanja i razvoja, koje su povezane s različitim povijesnim iskustvima različitih zemalja.
Hipoteza ponude obrazovanja polazi od toga da je obrazovanje prvorazredni uzrok rasta. S povećanjem formalnog obrazovanja rastu i praktična znanja, uključenost građana na tržište rada i u javni život, te se razvija demokracija (što poboljšava institucije i opći razvojni okvir u društvu). Bolje obrazovani ljudi lakše se povezuju s drugim ljudima i društvima, više putuju, lakše trguju, znaju više stranih jezika, poduzetniji su.
Hipoteza potražnje polazi od toga da s gospodarskim rastom i razvojem dolazi do povećanja potražnje za obrazovanjem. Obrazovanje slijedi rast, a dijelom funkcionira i kao luksuz – ljudi se u bogatim društvima obrazuju za neka područja za kojima u gospodarstvu u užem smislu i na nižim razinama razvitka ne postoje neposredne razvojne potrebe.
Vrlo je vjerojatno da i jedan i drugi smjer uzročnosti djeluju u isto vrijeme. Ipak, jedan od najbolje dokazanih mehanizama prvog smjera (hipoteza ponude) je poticaj za angažman na tržištu rada: rast stopa aktivnosti i zaposlenosti, do čega dolazi sa širenjem obrazovanja (OECD, 2024), potiče razvoj koji, u konačnici, zavisi od ljudi.
Međutim, u prilog funkcioniranja drugog smjera (hipoteza potražnje) govore istraživanja koja pokazuju puno užu korelaciju između obrazovnih ishoda i ekonomskog rasta nego između trajanja formalnog obrazovanja i ekonomskog rasta (Hanousek i Woessmann, 2007). Drugim riječima, produljenje prosječnog broja godina školovanja i rast udjela visokoobrazovanih neće uvijek dovesti do razvoja. Doduše, potražnja za školovanjem će rasti, no formalno školovanje neće vraćati brži rast. U tom slučaju, zahtjev za restrukturiranjem obrazovnog sustava postaje opravdan i hitan.
Što je na djelu u Hrvatskoj? Iako o tome nitko ne piše, Hrvatska se prema realnom dohotku po stanovniku više ne približava europskom prosjeku. Od 2024. stali smo na 78% prosjeka EU (prelaskom miša preko slike očitajte podatke). Ekonomskim rječnikom rečeno, realna konvergencija je zastala. Da li dostizanje platoa malo ispod 80% znači da je zastoj tranije naravi?
Realni BDP per capita Hrvatske kao % prosjeka EU27
Obrada: Anavela Ekonomski lab uz pomoć Claude AI.
Dakle, zašto je realna konvergencija u Hrvatskoj stala? Strukturne slabosti obrazovnog sustava mogle bi biti jedan od glavnih razloga. Na žalost, ovu temu, koliko je meni poznato, nitko ozbiljno ne istražuje. Zbog toga i nemamo dijagnostička znanja koja bi omogućila preciznu identifikaciju problema i rješenja. Ne mičemo se dalje od hipoteza. Birokratiziranost hrvatskih sveučilišta i njihov relativno nizak rang na svjetskim rang ljestvicama kvalitete daju indicije da nas kvaliteta viskoobrazovnog sustava u razvojnom smislu zaustavlja. No, to je tek jedna od mogućih hipoteza. Zasad je samo hipoteza. Nemamo analize, nemamo javnu i stručnu raspravu, nemamo dijagnoze pa, logično, zasad nemamo ni rješenja.
