Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o temi koja je izazvala najviše pozornosti javnosti: Vladinim tzv. mjerama antiinflacijske politike.
Na Ekonomskom labu već duže vremena upozoravamo na pogoršanje hrvatske fiskalne slike. Od uzornog đaka po pitanju proračunskog deficita, u vrlo kratkom roku došli smo do zabrinjavajuće razine od 3% BDP-a i potencijalnog ulaska u Proceduru prekomjernog deficita. Do ove situacije smo došli potpuno nepotrebno, jer proračun se cijelo vrijeme punio sjajno; dakle, uzrok pogoršanja deficita je isključivo pretjerani rast državne potrošnje.
A zašto smo na to cijelo vrijeme upozoravali? Zato što smo pretpostavljali da će se – kada se konačno prizna da stvari ne idu u željenom smjeru – u zatvaranje prekomjerne proračunske rupe ići kroz podizanje poreza. A to, osim što je duboko nepravedno, šteti dugoročnoj konkurentnosti hrvatskoj gospodarstva.
Vlada je tako u četvrtak predstavila tzv. Mjere antiinflacijske politike. Od cijelog skupa mjera, malo je onih koje uistinu djeluju antiinflacijski; neke su obično mazanje očiju, a neke (većina?) djeluju u smjeru krpanja proračuna i prije će biti pro-inflacijske, nego antiinflacijske. Sve skupa, prilično loše i neiskreno. Objasnit ću u kratkim crtama.
Slika 1.
Kao što vidimo, imamo A, B i C paket mjera. Paket A, Proračunska disciplina, načelno ima potencijala za imati antiinflatorni efekt te pokazuje da su u Vladi svjesni kako smanjenjem državne potrošnje doista mogu utjecati na inflaciju. Međutim, kada pogledamo mjere A1 i A2, imamo više upitnika nad glavom nego objašnjenja. Naime, mjera A1 govori kako Vlada planira (ili je već ostvarila) proračunsku uštedu od 1,1 milijardu eura kroz materijalne rashode, financijske rashode, transfere unutar općeg proračuna i usklađivanje investicijske potrošnje s dinamikom provedbe projekata. Uz to se planira još 0,2 milijarde eura preusmjeriti na EU izvore, što ukupno daje 1,3 milijarde eura, odnosno oko 1,4% BDP-a! O čemu se tu točno radi? To su ogromne uštede, a nikakva objašnjenja nisu ponuđena gdje su uspjeli toliko uštedjeti.
Slika 2.
Mjera A2 je pak klasična dimna zavjesa. Kao biva, rast plaća zaposlenih u državnom i javnom sektoru se zamrzava, a predloženo „zamrzavanje“ traje do 1. tromjesečja sljedeće godine. U stvarnosti, nema nikakvog zamrzavanja jer rast plaća ove godine, što su jasno ponovili i premijer i ministar, ide prema dogovorenoj dinamici. Podsjetit ću, Vlada i sindikati državnih i javnih službi dogovorili su rast osnovice u 2026. godini u tri navrata, svaki put za po 1%: od 1. travnja, od 1. kolovoza i od 1. prosinca. O kakvom onda zamrzavanju govorimo? Plaće se neće povećati u tri mjeseca od 1.1.2027. do 31.3.2027.? Smiješno.
Paket mjera B, moratorij na dizanje administrativnih cijena do Q1 2027, također je veliki misterij. Administrativne ili regulirane cijene su, kažu, one cijene koje država ili javna tijela određuju, odnosno radi se o različitim naknadama i pristojbama. U prezentaciji se pokazuje grafikon koji pokazuje kako se doprinos administrativnih cijena ukupnoj inflaciji u prva četiri mjeseca ove godine kreće oko 1,5 postotna boda, stoga pretpostavljam da u to spadaju i cijene el. energije (koje su podigli nedavno u dva navrata).
Slika 3.
Međutim, nigdje se ne govori o njihovom smanjivanju, već samo spominju „moratorij“ do Q1 2027. Kako to protumačiti osim da povećanja ostaju, dok eto samo neće biti daljnjih povećanja u narednih 9 mjeseci?
Dolazimo do paketa C odnosno poreznih izmjena. Da bismo najbolje razumjeli o čemu se ovdje radi, krenimo od zadnje, C4 mjere odnosno ukidanja poreza na mirovine. Ovo je nešto što je odavno najavljeno i dogovoreno s umirovljenicima. Osobno nemam problema s tim, dapače, no budimo realni: makroekonomski gledano, mjera je pro-inflatorna, a ne antiinflatorna. Srž je u nečem drugom: ukidanjem poreza na mirovine država (konkretno JLS) će ostati bez 180 milijuna eura prihoda. Treba to nekako nadoknaditi, stoga idu preostale 3 mjere.
Mjera C3 je povećanje iznosa paušala kod kratkoročnog najma. Predlaže se povećanje donje granice u prva dva razreda za 50%, odnosno paušal u drugoj skupini turističke razvijenosti povećat će se sa 70 na 100 eura, a u prvoj skupini sa 100 na 150 eura. Mali iznajmljivači su postali kanta za napucavanje, nema se tu što dodatno reći; propaganda je učinila svoje, i sad se može s njima kako hoće. Oni će u svakom narednom “paketu mjera” biti prvi izbor kad bude trebalo opet puniti proračun.
Mjera C2 je povećanje poreznog opterećenja za dio paušalnih obrtnika. Najveće promjene odnose se na paušalni porez, koji bi u višim razredima trebao znatno porasti, dok se dodatno uvodi i progresivni obračun doprinosa. Najniži razredi ostaju uglavnom pošteđeni, ali za obrtnike s višim godišnjim primicima ukupna davanja prema državi značajno rastu. Napravio sam tablicu da se bolje vidi o kakvom divljačkom povećanju se radi.
Tablica 1.
Prema predloženim izmjenama, godišnji paušalni porez za obrtnike s primicima od 19.900 do 30.600 eura godišnji porez porastao bi za 16,7%; u razredu od 30.600 do 40.000 eura povećao bi se za 83,3%; u razredu od 40.000 do 50.000 eura za 166,7%, a u najvišem razredu za čak 266,7%!
Promjene se ne zaustavljaju samo na porezu. Prema postojećem sustavu, svi paušalni obrtnici plaćaju jednake godišnje doprinose u iznosu od 3.491,74 eura. Po novom prijedlogu taj bi se iznos zadržao samo za one s godišnjim primicima do 19.900 eura. Za razred od 19.900 do 30.600 eura doprinosi bi porasli na 3.709,97 eura, za razred od 30.600 do 40.000 eura na 3.928,20 eura, za razred od 40.000 do 50.000 eura na 4.146,44 eura, a za najviši razred na 4.364,67 eura. U odnosu na sadašnje stanje, najveće povećanje doprinosa iznosilo bi 872,93 eura godišnje, odnosno 25 posto.
Predloženo povećanje će pogoditi 40 posto od oko 100 tisuća paušalnih obrtnika, odnosno cca 40 tisuća obrtnika. Vlada se očito trudi ovaj jedan od rijetkih administrativno jednostavnih i dobrih modela, koji je omogućio razvoj mikro poduzetništva, samozapošljavanje i ostanak stručnih ljudi u Hrvatskoj, učiniti što manje poticajnim. A zašto? Zato što nije uspjela riješiti problem zloupotreba u slučajevima prikrivenog zapošljavanja, pa je rješenje oplesti po svima? I naravno, ni ovo se nikako ne može smatrati antiinflacijskom mjerom, dapače.
Dolazimo do posljednje odnosno prve mjere, C1 koja kaže: uvođenje poreza na prekomjerne profitne marže bruto dobiti (definirana kao dobit prije oporezivanja/prihod). Porez bi se odnosio na dio dobiti u 2026. koji proizlazi iz „prekomjernog“ povećanja marže bruto dobiti u odnosu na prosječnu maržu u prethodne tri godine. Dopušteno odstupanje od tog prosjeka bit će 15 posto, a sve preko toga bit će oporezivano poreznom stopom od 50 posto. Obuhvaćeni bi bili srednji i veliki poduzetnici, uz isključenje onih koji više od 50% prihoda ostvaruju izvan Hrvatske.
Drugim riječima, ako je neko poduzeće imalo prosječnu bruto profitnu maržu od 10% u zadnje tri godine, svaku dobit koja pređe 11,5% bruto marže oporezovat će se stopom od 50%. Osim što je ovo kazna za najuspješnija poduzeća koja kontinuirano ulažu u podizanje produktivnosti, kako će točno djelovati antiinflacijski? Nadalje, prekomjernom maržom ovom se mjerom smatra samo porast u odnosnu na trogodišnji prosjek, odnosno nema neke granice ispod koje se neće primjenjivati. Znači li to da ako je neko poduzeće bilo na rubu profitabilnosti zadnje 3 godine i poslovalo s npr. 1% marže, a ove godine uspije doći do 2% marže – taj je ekstra profiter i država će mu uzeti pola dobiti? Štetna i nedorečena mjera kojoj je stvarni cilj kratkoročno bolje napuniti proračun.
Sve skupa, prilično loše.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Genius AI Lab: zašto algoritam donosi bolje investicijske odluke od „običnog ulagača“ (ICDWM i Ekonomski lab)
- Marine inflacije za travanj: baka kroz ovu inflaciju zasad prolazi bolje od ministrice (Velimir Šonje)
- Genius AI Lab: između pasivnog i aktivnog — postoji li treći put? (ICDWM i Ekonomski lab)
