Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o tri teme:
- Izvršenje državnog proračuna u prvih 6 mjeseci 2026.
- HNB-ove nove jesenske prognoze
- Dizel skuplji nego ikad, iako je cijena sirove nafte znatno ispod rekordnih razina
Prihodi državnog proračuna porasli brže od rashoda, ali novac iz EU-a nosi polovicu rasta prihoda
Vlada je na sjednici održanoj u četvrtak predstavila Prijedlog polugodišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna za 2026. godinu. Podaci na prvi pogled djeluju relativno povoljno: ukupni prihodi u prvih šest mjeseci dosegnuli su 17,3 milijarde eura i porasli su za 2,3 mlrd. eura (+15,5 posto) u odnosu na isto razdoblje lani, dok su rashodi porasli na 19 milijardi eura, što je povećanje od 2,1 mlrd. eura ili 12,2 posto. Kako su prihodi rasli brže od rashoda, manjak državnog proračuna smanjen je s 1,9 na 1,6 milijardi eura. Iskazan prema nacionalnoj metodologiji, manjak je smanjen s 2,0 na 1,6 posto BDP-a.
Snažan rast prihoda ipak nije moguće pripisati samo većoj gospodarskoj aktivnosti. Hrvatski BDP u prvom je polugodištu realno porastao 1,9 posto, jednako kao i promet u trgovini na malo, dok je prosječna stopa inflacije iznosila 4,6 posto. Znatan dio nominalnog povećanja proračunskih prihoda stoga proizlazi iz viših cijena i plaća, a kako ćemo vidjeti u nastavku, još važniju ulogu imao je gotovo dvostruko veći priljev sredstava iz fondova Europske unije.
Porezni prihodi iznosili su 9,2 milijarde eura. Najvažniji prihod, PDV, donio je 6,1 milijardu eura, odnosno 11,8 posto više nego lani. Ministarstvo financija taj rast povezuje s osobnom, investicijskom i turističkom potrošnjom, uključujući inflacijske učinke. Prihodi od poreza na dobit povećani su za znatno skromnijih 1,9 posto, dok su posebni porezi i trošarine porasli samo 0,9 posto. Unutar njih prihodi od trošarina na energente pali su 7,8 posto, ponajprije zbog mjera kojima se ublažava rast cijena energije.
Doprinosi su dosegnuli 3,1 milijardu eura i porasli 10,9 posto zahvaljujući rastu zaposlenosti i plaća. Ipak, najveće ubrzanje došlo je od prihoda od pomoći, ponajprije iz fondova EU-a i NPOO-a. Oni su gotovo udvostručeni, s 1,2 na 2,4 milijarde eura. Samo ta stavka zaslužna je za približno polovicu ukupnog povećanja proračunskih prihoda. Prihodi zdravstvenih ustanova od HZZO-a porasli su za 12 posto, na 1,7 milijardi eura.
Tablica 1
Na rashodnoj strani najveću pojedinačnu stavku čine mirovine, za koje je izdvojeno 4,9 milijardi eura – 13 posto više nego godinu ranije. To je povećanje od 561,7 milijuna eura, ponajprije zbog usklađivanja mirovina i pune primjene novog mirovinskog zakona. Rashodi za zaposlene, uključujući škole, povećani su 6,4 posto, na 4,4 milijarde eura. Materijalni rashodi porasli su 14,3 posto, ponajprije zbog većih izdataka za usluge, energiju, lijekove i medicinski materijal.
Ukupno povećanje rashoda iznosilo je 2,1 milijardu eura. Gotovo dvije trećine tog povećanja otpada na tri stavke: mirovine (562 milijuna eura), rashode evidentirane na izvorima financiranja iz EU-a (491 milijun eura) te plaće zaposlenih, uključujući škole (262 milijuna eura). Snažno su rasli i izdaci za socijalne naknade, roditeljske potpore, energente te modernizaciju vojske.
Zaključno možemo reći kako je polugodišnji rezultat bolji nego lani: prihodi rastu brže od rashoda, a manjak je smanjen za oko 270 milijuna eura. Međutim, struktura tog poboljšanja poziva na oprez. Prihodnu stranu snažno su poduprla europska sredstva, dok istodobno rastu trajne obveze poput mirovina, plaća i socijalnih prava. Zato će za konačnu ocjenu fiskalne pozicije biti presudno može li se slična dinamika prihoda zadržati i nakon završetka ove najintenzivnije faze korištenja sredstava NPOO-a.
HNB zadržao prognozu rasta, ali osjetno snizio očekivanu inflaciju
Hrvatsko gospodarstvo ove bi godine trebalo porasti 2,4 posto, pokazuje nova jesenska projekcija HNB-a. Procjena rasta nije promijenjena u odnosu na lipanj, ali predstavlja vidljivo usporavanje u odnosu na 3,4 posto iz 2025. HNB nakon vrlo slabog prvog polugodišta očekuje jačanje aktivnosti u drugom dijelu godine, na što upućuju srpanjski podaci o trgovini i industrijskoj proizvodnji, nastavak rasta dohodaka te ubrzano korištenje europskih sredstava.
Struktura rasta ipak se mijenja. Doprinos domaće potražnje nešto je slabiji nego što se ranije očekivalo, dok je doprinos neto izvoza povoljniji. Osobna potrošnja trebala bi porasti 2,2 posto, a investicije 3,6 posto. Rast BDP-a u 2027. mogao bi ostati na 2,4 posto, prije usporavanja na 2,2 posto u 2028. Pritom bi investicije već sljedeće godine mogle naglo usporiti zbog završetka Mehanizma za oporavak i otpornost.
Najveća promjena odnosi se na inflaciju. HNB je prognozu inflacije mjerene harmoniziranim indeksom za 2026. smanjio s lipanjskih 4,9 na 4,1 posto. Inflacija prema nacionalnom IPC-u, koji bolje odražava potrošačku košaricu hrvatskih građana, trebala bi iznositi 4,3 posto, umjesto ranije očekivanih 5 posto. Zanimljivo je da HNB takvu prognozu daje unatoč očekivanom rastu cijena energije od čak 12,3 posto. Inflaciju bi trebali ublažavati slabija domaća potražnja, usporavanje rasta plaća, slabiji pritisci iz turizma te niže uvozne cijene hrane. HIPC bi potom mogao pasti na 3 posto u 2027. i 2,8 posto u 2028.
Tržište rada ostaje snažno, kažu u HNB-u, ali i ono postupno gubi zamah. Zaposlenost bi ove godine trebala porasti 0,8 posto, nominalne bruto plaće 8,3 posto, a realne približno 3,9 posto. Dakle, u HNB-u očekuju nastavak razmjerno solidnog rasta uz postupno popuštanje inflacije. Međutim, rizici ostaju izrazito asimetrični: eskalacija sukoba na Bliskom istoku i novi rast cijena energenata mogli bi istodobno donijeti slabiji gospodarski rast i osjetno višu inflaciju.
Dizel skuplji nego ikad, iako je cijena sirove nafte znatno ispod rekordnih razina
Cijena nafte tipa Brent snažno je rasla u prvoj polovici prošloga tjedna pa se, nakon napada na saudijski naftovod istok – zapad, nakratko približila razini od 110 dolara za barel. U drugom dijelu tjedna strah od većeg poremećaja opskrbe ipak se ublažio pa se cijena korigirala. Terminski ugovor na Brent za isporuku u studenome u petak je zaključio trgovanje na 103,87 dolara za barel, čime je na tjednoj razini pao za 0,7 posto. Trenutačna cijena je osjetno manja od 126,41 dolara, koliko je najaktivniji ugovor nakratko dosegnuo krajem travnja, ali i od vrhunaca iz ožujka i lipnja 2022., kada je Brent prelazio 120 dolara.
Pa ipak, na benzinskim postajama slika je obrnuta: prosječna cijena dizela u Europskoj uniji i SAD-u nominalno je viša nego na vrhuncu 2022. godine. Razlog je taj što je prerada sirove nafte postala usko grlo tržišta. Zbog smanjene aktivnosti rafinerija u Rusiji, ponuda srednjih destilata – dizela, loživog ulja i mlaznog goriva – ne prati potražnju, pa rafinerijske marže rastu znatno brže od cijene same nafte.
U tom pogledu osobito je važna Rusija, donedavno jedan od najvećih svjetskih izvoznika dizela. Prema IEA-i, ruske rafinerije imaju oko 6,5 milijuna barela dnevnog instaliranog kapaciteta, ali je prerada u lipnju pala na samo 3,8 milijuna barela dnevno — najnižu razinu u više od 20 godina i oko 30 posto manje nego godinu ranije. Procjenjuje se da je proizvodnja dizela pala gotovo 30 posto. Ukrajinski napadi na rafinerije nisu jedini uzrok globalne nestašice, ali su važan dio objašnjenja zašto destilati poskupljuju znatno više od sirove nafte.
Slika 1 pokazuje kretanje cijene dizela u zadnjih 5 godina u EU i Hrvatskoj. Prema podacima Weekly Oil Bulletina Europske komisije, prosječna cijena dizela u EU na dan 14.9. dosegnula je rekordnih 2,16 eura po litri, nadmašivši 2,03 eura s vrhunca 2022. U Hrvatskoj je pak iznosila 1,92 eura, tri centa manje od vrhunca iz srpnja 2022. (1,95 eura). Taj je vrhunac, međutim, u međuvremenu već nadmašen: hrvatski je dizel bio najskuplji 13. travnja ove godine, kada je dosegnuo 1,99 eura, a jednako visoko bio je i krajem kolovoza. Najave za idući utorak govore da bi regulirana cijena osnovnog eurodizela mogla porasti, pa će i cijene dizela u Hrvatskoj biti blizu ili iznad rekordnih razina.
Slika 1
Drugi grafikon pokazuje kako Vlada RH utječe na konačnu cijenu dizela kroz korigiranje trošarina. Standardna trošarina na dizel iznosila je nešto više od 40 centi po litri do proljeća 2022. Kada bi cijene nafte snažno porasle, Vlada bi smanjila trošarine, a nakon smirivanja tržišta ponovno ih postupno povećala. U posljednjem valu intervencija trošarina je spuštena na 26 centi, najnižu razinu u zadnjih pet godina. PDV se, za razliku od trošarine, nije mijenjao: stopa je cijelo vrijeme iznosila 25 posto. Budući da se obračunava na osnovicu koja uključuje i trošarinu, PDV u konačnoj maloprodajnoj cijeni uvijek čini 20 posto. Pri konačnoj maloprodajnoj cijeni dizela od 1,92 eura, trošarina iznosi 26, a PDV oko 38 centi. Država tako po litri uzme ukupno 64 centa, odnosno 33,5 posto ukupne cijene.
Slika 2
Sljedeći grafikon možda bolje pokazuje kako se i koliko taj udio mijenja: u razdobljima jeftinije nafte, trošarina i PDV zajedno su činili gotovo polovinu maloprodajne cijene, dok danas čine „samo“ trećinu.
Ipak, kada cijena goriva poraste, raste i iznos PDV-a jer se PDV obračunava na tu višu osnovicu. Zbog toga veći prihod od PDV-a u dobroj mjeri nadoknađuje gubitak prihoda od smanjene trošarine. Konkretno, od kraja prosinca 2025. do sredine rujna 2026. trošarina je snižena s 41 na 26 centi, dakle za 15 centi, ali je ukupni namet po litri pao samo sa 68 na 64 centa — jer je u međuvremenu skuplji dizel donio i veći PDV. Drugim riječima, ne treba državu „žaliti“ kada spušta trošarine; dapače, ona treba to raditi, pogotovo u ovakvim uvjetima naglog rasta cijena nafte.
Slika 3
Sličan rast cijene dizela vidimo i na američkim pumpama. Prosječna cijena dizela u SAD-u 14. rujna dosegnula je 6,285 dolara po galonu, odnosno 1,66 dolara po litri, što je najviša cijena ikada. U Kaliforniji, koja ima najviše ukupno porezno opterećenje goriva, ali i skuplju specifikaciju te dodatne klimatske namete, cijena dizela istoga je dana bila 8,04 dolara po galonu, a do petka je narasla na oko 8,40 dolara.
Slika 4
Nakon preračunavanja po aktualnom tečaju, prosječna cijena dizela u SAD-u iznosi oko 1,45 eura po litri – trećinu manje od prosjeka EU-a. Ta razlika gotovo u cijelosti proizlazi iz poreza: prosječno američko porezno opterećenje dizela iznosi oko 60 centi po galonu, odnosno tek približno 14 eurocenti po litri, naspram 84 centa u prosjeku EU-a.
Zaključno, vidimo da cijena dizela ne ovisi samo o cijeni sirove nafte. Naime, na istu snažno utječu i ograničeni rafinerijski kapaciteti te posljedično visoke marže na dizel i druge destilate, kao i porezi. Zato je gorivo na benzinskim postajama trenutačno skuplje nego na vrhuncu prijašnjih energetskih kriza (u proljeće ove godine ili sredinom 2022.), iako je sama cijena sirove nafte niža nego što je tada bila. A potrošačima i gospodarstvu bitne su isključivo cijene goriva na benzinskim postajama, a ne svjetske cijene neprerađene nafte.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu: