Ekspanzija građevinarstva: ima li prostora za daljnji rast?

Objavljeno

Ilustracija: projekt Gutenberg, java domena

Ad
Ad

Građevinarstvo je jedna od vrlo važnih grana svakog gospodarstva pa tako i hrvatskoga. Prošle je godine građevinarstvo sudjelovalo s oko 5,3 posto udjela u hrvatskom bruto društvenom proizvodu, dok je udio broja zaposlenih u građevinarstvu u ukupnom broju zaposlenih iznosio još većih 8 posto. Već ovi podaci ukazuju kako je važno s posebnom pozornošću pratiti što se događa u ovoj grani gospodarstva.

Značaj građevinarstva u ukupnoj gospodarskoj strukturi Hrvatske u posljednjih se 20 godina značajno mijenjala, a možemo je podijeliti u tri razdoblja: faza velike ekspanzije od 2000. do 2008., faza recesije od 2009. do 2014., te faza stabilizacije i početak novog ciklusa rasta koji traje od 2015. do danas, a kojega ni pandemija novog koronavirusa nije prekinula (tek ga je, i to samo kratkotrajno, usporila).

Navedeno se jasno vidi na slici 1. U razdoblju od 2000. do 2008. građevinarstvo u Hrvatskoj imalo je fazu ogromne ekspanzije, a udjel građevinarstva u BDP-u porastao je s 4 posto u 2000. na 7,2 posto u 2008. To je razdoblje gradnje velikih infrastrukturnih projekata u području cestogradnje, ali i buma na tržištu stambenih nekretnina, što je sve skupa rezultiralo snažnim rastom građevinske aktivnosti koje je u značajnoj mjeri guralo i ukupni gospodarski rast u zemlji. Nažalost, te su aktivnosti mahom bile financirane skupim zaduživanjem u inozemstvu, a kada je izbijanjem Velike svjetske krize 2008. „pipa presahnula“, nastupila je duga šestogodišnja faza kontrakcije. U tom su razdoblju mnoge građevinske kompanije u Hrvatskoj propale, a 2014. udio građevinarstva u BDP-u ponovno je iznosio tek 4,1 posto, slično kao i 2000. Nakon šest godina kontrakcije, konačno kreće postepeni oporavak, a od 2018. rast se i dodatno ubrzao pa ponovno možemo pričati o uzletu građevinarstva.

Slika 1.

Izvor: Eurostat

Primijetimo i kako se građevinski sektor na razini EU-27 članica kretao donekle sličnim smjerom, ali se ipak pokazao mnogo stabilnijim odnosno nije imao izražene „boom and bust“ faze kao građevinarstvo u Hrvatskoj. To se jasnije vidi na sljedećoj slici koja prikazuje obujam građevinskih radova u Hrvatskoj i EU u posljednjih 15 godina.

Slika 2.

Izvor: Eurostat

Recentni razvoj događaja posebno je zanimljiv. Na grafikonu se vidi kako je obujam građevinskih radova u EU u drugom kvartalu ove godine bio na otprilike istoj razini kao prije dvije godine, što će reći da su pandemijske okolnosti u značajnoj mjeri poremetile građevinski sektor u EU (vidi se izražen pad u drugom kvartalu 2020., razdoblju strogih lockdown-a u Europi). U Hrvatskoj, pak, sasvim druga priča: osim kratkog zastoja za vrijeme lockdown-a u proljeće prošle godine, obujam građevinskih radova nastavio je svoju putanju rasta i u drugom kvartalu 2021. bio je na 17% višoj razini u odnosu na drugi kvartal 2019.

Što se tiče broja zaposlenih u građevinskom sektoru, u fazi velike ekspanzije 2000.-2008. broj zaposlenih porastao je sa 110 na 160 tisuća odnosno za gotovo 50 posto. U fazi koja je uslijedila (2009.-2014.) u 6 godina izgubljeno je 60 tisuća radnih mjesta u građevinarstvu, odnosno u 2014. bilo je manje zaposlenih građevinskih radnika nego na početku milenija. Ne čudi što je zbog takvog razvoja događaja tj. nemogućnosti pronalaska posla, veliki broj građevinskih radnika iselio iz zemlje kada su se otvorile granice pristupanjem Hrvatske u Europsku uniju. Od 2015. pak ponovno raste broj zaposlenih i u 2020. radilo je 34% više građevinskih radnika nego što je to bio slučaj 2014. No, zbog prethodnog razvoja događaja, već dulje se vrijeme u ovom sektoru osjeća kronični nedostatak radnika, a što se do sada nekako rješavalo uvozom radne snage. S rastom plaća i većom pregovaračkom moći radnika očito se i dio domaćih radnika koji je ranije emigrirao počeo vraćati iz inozemstva, no nemamo pouzdanih istraživanja koja bi nam kazala u kojoj je mjeri to slučaj.

Slika 3.

Izvor: Eurostat  

Odakle dolazi aktualni rast građevinarstva u Hrvatskoj?

U prethodnom ciklusu rasta, građevinski sektor započeo je snažnu ekspanziju ponajprije u sektoru cestogradnje i ostalih infrastrukturnih projekata pa je od sredine 2000. do sredine 2004. podindeks obujma građevinskih radova „Ostale građevine“ narastao za velikih 70 posto. To je razdoblje najintenzivnije gradnje autocesta u hrvatskoj povijesti kada se mreža autocesta u Hrvatskoj gotovo udvostručila (s 541 kilometar u 2000. na 943 kilometra u 2004.). Nakon toga palicu preuzima primarno stambena, ali i nestambena gradnja zgrada (velike sportske dvorane i ostalo) koja doživljava pravi bum sve do početka 2009., nakon čega počinje višegodišnja faza potpunog ispuhivanja balona koji se prethodno stvorio.

Aktualni, pak, rast građevine započeo je i još uvijek je primarno pogonjen u dijelu zgradarstva, a ne ostalih građevina. Štoviše, podindeks ostalih građevina negativno je doprinosio ukupnom rastu građevine sve do prvog kvartala 2018., a što se jasno vidi na slici 4.

Slika 4.

Izvor: DZS

Ovo nam također sugerira i da novi ciklus građevinske ekspanzije nije započeo samo „zbog EU fondova“ kako se u javnosti često može čuti. Sredstva iz EU fondova su, barem do nedavno, samo zamijenila državni proračun (javne investicije i subvencije u RH više ne financiraju isključivo hrvatski porezni obveznici već europski), a tek sad počinje ogroman priljev europskih sredstava koji će u dobroj mjeri proći kroz građevinski sektor.

Dosad je, dakle, glavni generator aktualnog rasta građevine bio privatni sektor, i to primarno u stambenoj gradnji. Nakon višegodišnje niske potražnje na tržištu stambenih nekretnina, oporavak gospodarstva (što se prelilo na rast plaća i zaposlenosti), niske kamatne stope, subvencije za mlade i ostali faktori donijeli su postepeni rast potražnje za nekretninama od 2015. Na slici 5 vidimo da je u 2020. završeno gotovo 12 tisuća stanova, što je 53 posto više nego u 2014.

Slika 5.

Izvor: DZS

No, to je i dalje, vidimo, više nego dvostruko manje završenih stanova nego što je to bilo 2007. ili 2008. Drugim riječima, zvono za uzbunu, u strahu od stvaranja novog balona na tržištu stambenih nekretnina, još uvijek ne treba stiskati.

Unatoč tome što ponuda pokušava odgovoriti na povećanu potražnju odnosno na tržište se pušta sve više stanova, cijene novih stanova u zadnjih 5 godina rastu. Na slici 6 vidimo kako su cijene novih stanova, nakon godina stagnacije ili blagog pada, od 2016. do danas narasla za preko 33 posto. S obzirom na to da se trend rasta cijena nije pokolebao niti za vrijeme pandemije, očito je da je potražnja i dalje postojana pa je za očekivati da i ponuda (gradnja novih stanova) neće tako skoro posustati.

Slika 6.

Izvor: DZS

Izgledi za daljnji rast građevinarstva

U dosadašnjoj fazi rasta građevinarstva, doprinos očekivane obnove prošlogodišnjim razornim potresima pogođenih Zagreba i Petrinje bio je vrlo mali. Obnova je, kao što je poznato, do sada išla sporo, a štete su velike (samo iz europskog Fonda solidarnosti dobit ćemo oko milijardu eura bespovratne pomoći koje se u relativno kratkom roku moraju utrošiti). Kada tomu dodamo milijarde eura koje ćemo iz prethodnog i aktualnog višegodišnjeg okvira kao i novoosnovanoga „EU iduća generacija“ dobiti u narednim godinama za izgradnju infrastrukture, sva je sila prilika da se nalazimo tek na početku pravog uzleta građevinarstva.

Za sada nema straha od pregrijavanja ovog sektora. S 5,3 posto udjela građevinarstva u BDP-u, Hrvatska se nalazi na sredini ljestvice EU zemalja.

Slika 7.

Izvor: Eurostat

Po pitanju broja zaposlenih, s udjelom od 8 posto zaposlenih nalazimo se u gornjem dijelu ljestvice EU poretka odnosno u rangu smo Mađarske, Estonije ili Poljske.

Slika 8.

Izvor: Eurostat

Najslabija točka hrvatskog građevinskog sektora svakako je produktivnost rada. S bruto dodanom vrijednosti od 19 tisuća eura po zaposlenom, samo tri EU zemlje bilježe slabiju produktivnost. Iako su plaće zaposlenih u građevinarstvu porasle posljednjih godina, nedostatak radne snage vršit će pritisak na njihov daljnji rast, a u postojećim okolnostima tj. s trenutnom kapitalnom opremljenošću građevinskih firmi u Hrvatskoj, tehnologijom i cijenama gradnje, kao što vidimo na slici 9, nema velikog prostora za takvo što.

Slika 9.

Izvor: Eurostat

Produktivnost rada morat će se dizati, a kako će do toga doći odnosno u kojoj mjeri će biti rezultat tržišnog rasta cijena građevinskih radova, a koliko kapitalnih ulaganja (kupnje novih, većih i boljih strojeva), usvajanja naprednijih tehnoloških procesa ili pak efikasnije organizacije rada, ostaje za vidjeti. U svakom slučaju, u narednim bi godinama posla za građevinski sektor u Hrvatskoj trebalo biti na pretek i sve upućuje na to da je pred ovom granom gospodarstva novo doba prosperiteta.