Uzroci zaostajanja odnosno sporog razvoja neke zemlje uvijek su višedimenzionalni. Hrvatska, u tom smislu, nije iznimka te su uzroci gospodarskog zaostajanja RH za usporedivim članicama EU zasigurno brojni. Ipak, ako bismo morali odabrati jednu konkretnu stvar zbog koje je hrvatsko gospodarstvo nisko konkurentno, koja bi to bila?
Previsoki porezi, nepregledni broj parafiskalnih nameta, silna birokracija i neefikasna javna uprava, preveliki udio državne potrošnje u BDP-u, neoptimalno upravljanje i brojnost poduzeća u državnom vlasništvu, hipertrofirani regulativni okvir itd. – kandidata je, očito, mnoštvo. Za svaku od nabrojanih stvari mogli bismo izvesti jako dobru argumentaciju zašto i na koji točno način predstavljaju uteg bržem i dinamičnijem gospodarskom razvitku RH. No, možda bi se najuvjerljivije moglo argumentirati kako je za nisku konkurentnost i letargični rast hrvatske ekonomije, pojedinačno gledano, ipak najodgovornije – pravosuđe.
Primjerice, prema Indeksu globalne konkurentnosti za 2019., Hrvatska se nalazi na 63. mjestu od 141 analiziranih gospodarstava svijeta. Netko bi mogao reći kako sredina ljestvice i nije toliko loš rezultat, dok će pažljiviji primijetiti kako 63. mjesto ujedno znači da zauzimamo posljednje mjesto među članicama Europske unije. Međutim, kada među stotinjak pokazatelja na temelju kojih se konstruira ukupni indeks pogledamo pokazatelje koji se tiču pravosuđa i vladavine prava, mjesta za različitu interpretaciju nestaje jer je očito kako se nalazimo na katastrofalno niskom mjestu na ljestvici. Tako smo po pokazatelju prava vlasništva na 111. mjestu, po pitanju neovisnosti sudstva na 126. mjestu, po efikasnosti pravnog okvira u osporavanju propisa na 138. mjestu, po efikasnosti pravnog sustava u rješavanju sporova na predzadnjem, 140. mjestu itd.
Da je stanje u hrvatskom pravosuđu daleko od optimalnog, može se zaključiti i iz Pregleda stanja u području pravosuđa u EU-u (eng. EU Justice Scoreboard) kojega već osmu godinu zaredom objavljuje Europska Komisija. Pregledom stanja pružaju se sastavnice za ocjenu kvalitete, neovisnosti i učinkovitosti nacionalnih pravosudnih sustava, a time se nastoji pomoći državama članicama u poboljšanju učinkovitosti njihovih pravosudnih sustava. Odavno je utvrđeno, argumentira se u Pregledu, kako učinkoviti pravosudni sustavi kojima se čuva vladavina prava imaju pozitivan učinak na gospodarstvo: kada pravosudni sustavi jamče izvršenje prava, vjerovnici su spremniji posuđivati, poduzeća nisu sklona oportunističkom ponašanju, transakcijski su troškovi niži, inovativna poduzeća spremnija su na ulaganja itd.
Pogledajmo stoga nekoliko važnijih grafikona iz najnovijeg Pregleda (EU Justice Scoreboard 2020) kako bismo vidjeli kako stoji hrvatski pravosudni sustav u usporedbi s onima u ostalim članicama EU.
Na slici 1 prikazano je vrijeme potrebno za donošenje prvostupanjske odluke u građanskim i trgovačkim parničnim predmetima. Trajanje postupaka prikazuje procijenjeno vrijeme (u danima) potrebno za rješavanje predmeta na sudu, odnosno vrijeme koje je potrebno sudu da donese prvostupanjsku odluku. Hrvatsko pravosuđe, s potrebnih gotovo 400 dana za prvostupanjsku odluku, jedno je od najgorih u EU po tom pitanju. Usporedimo to sa sudovima u Litvi, Luksemburgu, Nizozemskoj, Austriji, Estoniji ili Češkoj gdje je za prvostupanjsku odluku potrebno tek 3-5 mjeseci.
Slika 1. Vrijeme potrebno za donošenje odluke u građanskim i trgovačkim parničnim predmetima (*) (prvi stupanj/u danima) (izvor: studija CEPEJ-a[1])
(*) Na temelju metodologije CEPEJ-a građanski/trgovački parnični predmeti odnose se na sporove između stranaka, npr. sporove u vezi s ugovorima. Izvanparnični građanski/trgovački predmeti odnose se na neosporavane postupke, npr. neosporavane platne naloge. Metodologija je izmijenjena u EL i SK. Predmeti u postupku uključuju sudove svih stupnjeva u CZ te, do 2016., u SK. Podaci za NL uključuju izvanparnične predmete.
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Jedan od razloga tako dugog vremena potrebnog za donošenje odluke je velik broj predmeta u postupku (broj predmeta u postupku odnosi se na broj predmeta koji su ostali neriješeni na kraju određene godine). Hrvatska je po ovom pitanju, poslije Italije, najgora u EU (slika 2). Jedino pozitivno je da je broj predmeta u postupku iz godine u godinu ipak sve manji.
Slika 2. Broj građanskih, trgovačkih, upravnih i ostalih predmeta u postupku (*) (prvi stupanj/na 100 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Kako bi se pravosuđe približilo građanima, informacije o pravosudnom sustavu trebaju biti lako dostupne, ali i predstavljene u obliku prilagođenom posebnim skupinama u društvu koje inače ne bi mogle lako pristupiti tim informacijama. Na slici 3 prikazana je dostupnost informacija na internetu o posebnim aspektima pravosudnog sustava i za posebne skupine u društvu. Kao što vidimo, hrvatsko pravosuđe nije u stanju omogućiti dostupnima informacije o pravosudnom sustavu na internetu osobama koji nisu izvorni govornici ili pak osobama s oštećenje sluha ili vida, a da ne govorimo o interaktivnim alatima za učenje o zakonskim pravima i sl.
Slika 3. Dostupnost javnosti informacija o pravosudnom sustavu na internetu (*) (izvor: Europska komisija)
(*) DE: u svakoj saveznoj pokrajini i na saveznoj razini odlučuje se koje će informacije biti dostupne na internetu.
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Ni po pitanju dostupnosti presuda objavljenih na internetu nemamo se s čim pohvaliti, dapače – iako se zna da osiguravanje dostupnosti presuda na internetu povećava transparentnost pravosudnih sustava, pomaže građanima i poduzećima da razumiju svoja prava te može pridonijeti dosljednosti sudske prakse.
Slika 4. Dostupnost javnosti presuda objavljenih na internetu (*) (građanski/trgovački, upravni i kazneni predmeti, svi stupnjevi) (izvor: Europska komisija)
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Nadalje, za dobro funkcioniranje pravosudnog sustava nužni su dostatni resursi, uključujući potrebna ulaganja u fizičku i tehničku infrastrukturu i kvalificirano, obučeno osoblje svih kategorija koje prima primjerenu naknadu. Stoga se nameće pitanje nije li možda kvaka u tome da hrvatska država ne izdvaja dovoljno financijskih sredstava za rad pravosudnog sustava?
Slika 5 daje jasan odgovor. Relativna izdvajanja države za rad pravosudnog sustava, iskazana kao udio u bruto društvenom proizvodu (BDP), u Hrvatskoj su jedna od najviših u EU!
Slika 5. Ukupni rashodi opće države za sudove(*) (kao postotak BDP-a) (izvor: Eurostat)
(*) Države članice raspoređene su prema rashodima u 2018. (od najvećih do najmanjih). Podaci za 2018. za ES, FR, HR, PT i SK privremeni su.
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Ako kvaka nije u nedovoljnim financijskim sredstvima, možda je u nedostatku kadrova; možda nam kronično nedostaje sudaca pa se zbog toga sporo donose presude itd.?
I tu je odgovor više nego jasan: Hrvatska, uz Sloveniju, ima uvjerljivo najveći broj sudaca po glavi stanovnika (slila 6)! Problem očito nije u kvantiteti, već u kvaliteti i produktivnosti rada hrvatskih sudaca.
Slika 6. Broj sudaca (*) (na 100 000 stanovnika) (izvor: studija CEPEJ-a)
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Što se tiče percepcije javnosti o neovisnosti sudova i sudaca, ona je zabrinjavajuće niska u Hrvatskoj.
Neovisnošću sudstva osigurava se pravičnost, predvidljivost i sigurnost pravnog sustava, a to su važni elementi vladavine prava i privlačnog okruženja za ulaganja; u Pregledu se ističe kako je percepcija neovisnosti sudstva zaista čimbenik kojim se potiče rast, baš kao što percepcija nedostatka neovisnosti može odvraćati od ulaganja.
Slika 7. Percepcija javnosti o neovisnosti sudova i sudaca (*) (izvor: Eurobarometar – svijetle boje: 2016., 2018. i 2019., tamne boje: 2020.)
(*) Države članice poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo dobar ili dobar (ukupno dobar); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih ocjena, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca loš ili vrlo loš (ukupno loš); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih i loših ocjena, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo dobar; ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih, ukupno loših i ukupno vrlo dobrih odgovora, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo loš.
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Na slici 8 prikazani su glavni razlozi zbog kojih ispitanici smatraju da sudovima i sucima nedostaje neovisnosti. Ispitanici iz šire javnosti koji su ocijenili neovisnost pravosudnog sustava kao „lošu” ili „vrlo lošu” mogli su birati među trima razlozima kojima objašnjavaju svoju ocjenu: i) status i položaj sudaca nisu dovoljno jamstvo njihove neovisnosti, ii) upletanje ili pritisak gospodarskih ili drugih posebnih interesa, iii) upletanje ili pritisak vlade i političara. Hrvatska je, vidimo, neslavni pobjednik u sve tri kategorije.
Slika 8. Glavni razlozi zbog kojih javnost smatra da nedostaje neovisnosti (udio svih ispitanika – viša vrijednost ukazuje na veći utjecaj) (izvor: Eurobarometar)
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Percepcija neovisnosti sudova i sudaca među poduzećima tek je nešto drukčija od onog među stanovništvom. Slaba je utjeha što nismo na samom začelju odnosno percepcija neovisnosti pravosuđa za dlaku je gora među poduzećima u Slovačkoj nego što je među poduzećima u Hrvatskoj.
Slika 9. Percepcija neovisnosti sudova i sudaca među poduzećima (*) (izvor: Eurobarometar ( ) – svijetle boje: 2017., 2018. i 2019., tamne boje: 2020.
(*) Države članice poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo dobar ili dobar (ukupno dobar); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih ocjena, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca loš ili vrlo loš (ukupno loš); ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih i ukupno loših odgovora, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo dobar. ako neke države članice imaju isti postotak ukupno dobrih, ukupno loših i ukupno vrlo dobrih odgovora, poredane su po postotku odgovora u kojima stoji da je pravosudni sustav u odnosu na neovisnost sudova i sudaca vrlo loš.
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Gotovo identične rezultate pokazuju i istraživanja Svjetskog gospodarskog foruma: percepcija poduzeća o neovisnosti sudstva kontinuirano je niska u RH.
Slika 10. Svjetski gospodarski forum (WEF): Percepcija poduzeća o neovisnosti sudstva (percepcija – viša vrijednost znači bolja percepcija)
Izvor: EU Justice Scoreboard 2020
Zaključno
Kao što vidimo, hrvatski pravosudni sustav ima ozbiljnih problema i objektivni je uteg bržem razvoju hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini. To, pak, ne znači da je pravosuđe jedini pa niti prvi na listi prioriteta kojemu se treba preusmjeriti sva pažnja; fokus i davanje prioriteta nekim drugim problemima (primjerice, rezanje poreza, nameta i nepotrebne birokracije kako bi gospodarstvo što prije „prodisalo“) mogu dati brže i veće učinke u kratkom roku i gurnuti nas u pravom smjeru. Ipak, za dugoročni rast i razvoj hrvatskog društva i ekonomije, pravosudni se sustav mora osjetno popraviti, da ne kažemo – reformirati.
[1]CEPEJ – European Commission for the Efficiency of Justiceili Komisija Vijeća Europe za ocjenu učinkovitosti pravosuđa