Ivica Brkljača je neovisni ekonomski analitičar, a primarni fokus rada mu je na makroekonomskim temama i temama iz područja investiranja na tržištu kapitala.
U ovotjednom pregledu o dvije teme:
- Jazu plaća (wage gap) između zaposlenih muškaraca i žena u Hrvatskoj
- Novoj Eurostatovoj publikaciji o demografskim kretanjima
Jaz plaća između žena i muškaraca
DZS je u petak objavio podatke o prosječnim plaćama zaposlenih prema spolu za prvo tromjesečje 2026. Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih žena u prvom tromjesečju 2026. iznosila 1.501 euro, dok je prosječna neto plaća muškaraca iznosila 1.556 eura. Drugim riječima, žene su u prosjeku primale 3,5 posto ili 55 eura manju neto plaću od muškaraca.
Međutim, tzv. jaz plaća (wage gap) između muškaraca i žena metodološki je ispravnije računati na temelju bruto plaće po satu, a ne mjesečne neto plaće. Naime, prosječna mjesečna neto plaća ne ovisi samo o cijeni rada, nego i o broju radnih sati, prekovremenom radu, izostancima te poreznom tretmanu. Bruto satnica stoga bolje pokazuje prosječnu razliku u cijeni rada između muškaraca i žena.
Formula za izračun jaza plaća je: (bruto satnica muškaraca − bruto satnica žena) / bruto satnica muškaraca × 100. Pozitivan predznak znači da je bruto satnica žena niža od bruto satnice muškaraca, a negativan da je bruto satnica žena viša. Prema spomenutim DZS podacima, prosječna bruto plaća po satu u prvom tromjesečju 2026. iznosila je 12,17 eura za žene i 12,58 eura za muškarce. Dakle, žene u Hrvatskoj u prvom ovogodišnjem tromjesečju imale su u prosjeku 3,3% nižu bruto satnicu od muškaraca.
Važno je naglasiti kako ovaj pokazatelj ne znači da su žene za isti posao bile plaćene 3,3% manje od muškaraca. Naime, riječ je o neprilagođenom prosjeku koji ne uzima u obzir razlike u zanimanjima, djelatnostima, obrazovanju, stažu, radnom iskustvu, vrsti ugovora, razini odgovornosti ili drugim obilježjima radnog mjesta. Za dobivanje stvarnog jaza bilo bi potrebno napraviti prilagodbu izračuna na temelju detaljnijih mikro-podataka, no to je posao za neku puno ozbiljniju analizu.
Pogledajmo sad i po NKD djelatnostima kolike su prosječne bruto satnice i kolika je razlika u isplaćenim plaćama muškaraca i žena.
Tablica 1.
Najveći neprilagođeni jaz u bruto satnicama između muškaraca i žena vidi se u financijskim djelatnostima i osiguranju: žene u prosjeku imaju 15,6 eura po satu, a muškarci 20,2 eura, što daje razliku od 22,5%. Osim što su obje satnice osjetno iznad ukupnog prosjeka gospodarstva, i jaz između plaća žena i muškaraca je najveći. Najvjerojatniji uzrok je taj što su žene u financijama češće koncentrirane u manje složenim i slabije plaćenim poslovima, primjerice na šalterima ili u administraciji, dok su muškarci zastupljeniji u bolje plaćenim upravljačkim, investicijskim, IT, analitičkim i brokerskim poslovima.
Slično vrijedi i za zdravstvo i socijalnu skrb, gdje je jaz oko 20,8%. Žene su brojnije u niže plaćenim zanimanjima, primjerice među njegovateljicama, medicinskim sestrama, administrativnim osobljem i zaposlenima u socijalnoj skrbi, dok su muškarci češće zastupljeni među liječnicima, specijalistima i rukovodećim kadrom. Tako i sektor u kojemu po brojnosti dominiraju žene, može imati veliki jaz u plaćama u korist muškaraca.
Visok jaz vidi se i u trgovini, gdje žene imaju bruto satnicu od 10,3 eura, a muškarci 12,3 eura, odnosno razliku od oko 16,6%. I ovdje je vjerojatno riječ o strukturi poslova: žene su češće zaposlene kao prodavačice, blagajnice i administrativna podrška, dok su muškarci razmjerno češći u bolje plaćenim poslovima logistike, veleprodaje, komercijale, terenske prodaje ili menadžmenta.
Na drugoj strani ljestvice nalaze se djelatnosti u kojima žene imaju višu prosječnu bruto satnicu od muškaraca. Najizraženiji je primjer građevinarstvo, gdje žene imaju 11,3 eura po satu, a muškarci 9,9 eura. Opet, to ne znači da su žene na gradilištu bolje plaćene od muškaraca za isti fizički posao, već sugerira da su žene u građevinarstvu češće zaposlene u kvalificiranijim uredskim i stručnim poslovima: kao arhitektice, inženjerke ili projektantice. Žene u građevinarstvu uglavnom „ne miješaju maltu”, dok je veliki broj muškaraca zaposlen upravo u tim slabije plaćenim fizičkim poslovima pa jaz u plaćama ide u korist žena.
Iz svega gore prikazanog možemo zaključiti kako je neprilagođeni jaz plaća u Hrvatskoj na agregatnoj razini relativno nizak, no razlike po djelatnostima su značajne. To pak ne znači da su i te spomenute razlike rezultat nekakve diskriminacijske politike („različita plaća za isti posao“), već se objašnjenje u najvećoj mjeri krije u strukturi zaposlenosti i raspodjeli muškaraca/žena po bolje/slabije plaćenim poslovima unutar pojedinih djelatnosti.
Demografska kretanja u EU
Eurostat je objavio interaktivnu publikaciju „Demografija Europe“ za 2026. Možete je pregledati ovdje, a u nastavku iznosim samo nekoliko zanimljivih podataka.
Primjerice, na dan 1. siječnja 2025. u Europskoj uniji (EU) živjelo je 451 milijun ljudi, što predstavlja otprilike milijun ljudi više nego prethodne godine. Najnaseljenije zemlje EU su:
- Njemačka (84 milijuna, 19% ukupne EU populacije)
- Francuska (69 milijuna, 15%)
- Italija (59 milijuna, 13%)
- Španjolska (49 milijuna, 11%)
- Poljska (36 milijuna, 8%)
Ukupno je ovih 5 zemalja činilo 66% stanovništva EU-a. Na drugom kraju raspona, najmanje naseljene zemlje EU bile su Malta (574 000 ljudi, što odgovara 0,1% ukupnog broja stanovnika EU), Luksemburg (682 000, 0,2%) i Cipar (983 000, 0,2%).
Tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, od 2005. do 2025., ukupno stanovništvo EU-a poraslo je s 435 milijuna na 451 milijun, što je rast od 4%. Rezultat je to uglavnom veće imigracije od emigracije, jer prirodni prirast (razlika između živorođene djece i umrlih) je negativan od 2012. godine. U zadnjih dvadeset godina, 19 zemalja EU zabilježilo je porast stanovništva, a 8 smanjenje. Najveća relativna smanjenja zabilježena su u Latviji (−17%), Bugarskoj (−16%), Litvi (−14%), Rumunjskoj (−11%) i Hrvatskoj (−10%).
Zanimljivo je kako je u Europskoj uniji 4,2% više žena nego muškaraca: na dan 1. siječnja 2025. u EU je bilo 230 milijuna žena i 221 milijun muškaraca. U svim zemljama EU-a bilo je više žena nego muškaraca, osim na Malti, Sloveniji, Švedskoj i Luksemburgu. U Hrvatskoj je 4,8% više žena nego muškaraca. Zanimljivo je i kako su zemlje koje najviše odskaču „prema gore“, odnosno one u kojima je znatno više žena od muškaraca, u pravilu slabije razvijene, dok je u zemljama višeg životnog standarda omjer žena i muškaraca ujednačeniji.
Slika 1.
Pitao sam AI za objašnjenje gornjeg fenomena i rekao bih da je jako dobro pogodio:
„Višak žena u slabije razvijenim zemljama uglavnom nije posljedica toga da se ondje rađa više djevojčica, nego kombinacije kraćeg životnog vijeka muškaraca, veće muške smrtnosti i migracija. U većini zemalja rađa se nešto više dječaka nego djevojčica, ali žene u prosjeku žive dulje, pa u starijim dobnim skupinama postaju brojnije. U istočnoj i jugoistočnoj Europi ta je razlika često veća zbog slabijih zdravstvenih ishoda muškaraca, više smrtnosti povezane s kardiovaskularnim bolestima, alkoholom, pušenjem, nesrećama i težim radnim uvjetima, ali i zbog iseljavanja muškaraca radne dobi. U razvijenijim zemljama omjer je ujednačeniji jer su razlike u životnom vijeku muškaraca i žena manje, zdravstveni ishodi bolji, a radne migracije često povećavaju broj muškaraca u aktivnoj dobi.“
EU stanovništvo ubrzano stari: medijalna dob stanovništva u 2025. iznosila je visokih 44,9 godina. U zadnja dva desetljeća medijalna dob porasla je za 5,3 godina. Najviša srednja dob zabilježena je u Italiji (49,1 godina), slijede Bugarska i Portugal (47,3 godine) te Grčka (47,2 godine), dok je najniža zabilježena u Irskoj (39,6 godina), Luksemburgu (39,8 godina) i Malti (40,0 godina). Medijalna dob u Hrvatskoj iznosi 45,5 godina i među višima je u EU.
Slika 2.
Jedan od razloga starenja stanovništva u EU je povećanje očekivanog životnog vijeka (stanovništvo živi sve duže). U 2024. očekivani životni vijek pri rođenju u EU procijenjen je na 81,5 godina. Španjolska (84,0), Švedska (83,8) i Italija (83,7) zabilježile su najviši očekivani životni vijek pri rođenju, a najniži je bio u Bugarskoj (75,8), Latviji (76,4) i Rumunjskoj (76,5). Uspoređujući 2004. s 2024., očekivani životni vijek pri rođenju povećao se u svim zemljama EU, i to u prosjeku za 3,2 godine.
Slika 3.
Ostala demografska kretanja poput udjela mladih ili starih u ukupnoj populaciji, imigraciji, emigraciji, broju sklopljenih brakova, razvoda, stope fertiliteta itd., možete vidjeti u spomenutoj interaktivnoj publikaciji.
_____________________
Ako ste propustili, prošli tjedan na Ekonomskom labu:
- Građevinske dozvole: kompresija, korekcija ili regulacija? (Velimir Šonje)
- Genius AI Lab: Rizik — parametar koji treba razumjeti (ICDWM i Ekonomski lab)
- Gdje je javni sektor pretjerao? Analiza strukture javnih rashoda (Velimir Šonje)
- Inflacija i kolebanja cijena: stabilizacijska uloga obnovljivih izvora i energetske tranzicije (Velimir Šonje)
