Opsežne predizborne i poslijeizborne ankete koje od 1990. godine provodi Fakultet političkih znanosti u Zagrebu godinama potvrđuju kako je za biračko ponašanje i stranačke preferencije u Hrvatskoj ključan sociokulturni rascjep koji se temelji na različitim pogledima na Crkvu, identitet, Domovinski i Drugi svjetski rat te iskustvo socijalističke Jugoslavije. Uz to, hrvatsko društvo i stranačka scena dugo su vremena odisali gotovo unisonom potporom članstvu u Europskoj uniji, s time da se pod tim članstvom uvijek podrazumijevalo i ulaženje u sustav zajedničkog granično-prometnog prostora (Schengen), kao i u sustav zajedničke europske valute (eurozona). Vlada Andreja Plenkovića kao jedan od svojih prioriteta zacrtala si je upravo stvaranje preduvjeta za uvođenje eura u Hrvatskoj.
Međutim, upravo je najava uvođenja eura na zemljovid stavila jasne podjele i suprotstavljene pozicije, kako među političarima, tako i među ekonomistima i drugim društvenim znanstvenicima, između zagovornika uvođenja eura i protivnika prelaska s kune na zajedničku europsku valutu. Ovaj rascjep uvelike se poklapa s još jednim rascjepom, onim između zagovornika otvorene države i gospodarstva i onih koji žele zatvorenu državu i gospodarstvo, o čemu se već bilo pisalo na stranicama Ekonomskog laba. Drugim riječima, radi se o prijeporu ekonomskih internacionalista i ekonomskih nacionalista, odnosno zagovornika supranacionalnog multilateralizma te pristaša suverenističkog unilateralizma.
Šonjina knjiga o euru dolazi stoga u pravi čas, kao pravo otrježnjenje uslijed kakofonije različitih površnih, parcijalnih i paušalnih ocjena i komentara o zajedničkoj europskoj valuti koje se može čuti i pročitati u dobrom dijelu domaćih medija. Autor ne skriva svoj afirmativni stav prema (brzom) uvođenju eura u Hrvatskoj, no nudi jasne argumente za svoju poziciju, precizno ocrtava prijepore koje euro otvara te vješto polemizira s kritičarima s druge strane politekonomskog rascjepa.
Knjiga Euro u Hrvatskoj: Za i protivu sedam poglavlja na nešto manje od tristo stranica otvara uvid u kompleksna pitanja monetarne politike, monetarnog suvereniteta, uloge tečaja, uloge središnje banke, monetarne komponente projekta europskih integracija te specifičnosti hrvatske monetarne situacije koje izviru kako iz naslijeđa socijalističke Jugoslavije i ekonomske tranzicije 1990-ih, tako i iz činjenice da se radi o maloj, otvorenoj ekonomiji.
Kliknite za link na Lab Shop gdje možete naručiti knjigu. Kupnjom knjige potičete rad Ekonomskog laba na kojem su svi sadržaji dostupni bez naknadeU uvodnom dijelu knjige, sugestivnog naslova „Nitko nije otok“, autor postavlja scenu za svoju argumentaciju, koja se kreće od mikro-razine prema makro-razini, te osnovnu priču o zajedničkoj europskoj valuti upotpunjuje i nadograđuje naracijom o tečaju i tečajnim mehanizmima, kao i o odnosu monetarne politike i makroekonomskih okvira djelovanja.
Prvo poglavlje, koje minuciozno prati povijest tečaja u Hrvatskoj od obaranja (hiper)inflacije 1993. godine do danas, za mlađe čitatelje bit će instruktivno te bi mnogima moglo otvoriti oči, a za starije će biti važan i poticajan podsjetnik na put koje je prešla hrvatska ekonomija u posljednjih nekoliko desetljeća. Posebna pažnja dana je preciznoj periodizaciji unutar promatranog razdoblja kako bi se razlučila kretanja tečaja kune naspram eura u kontekstu izbijanja globalne ekonomske krize 2008. godine.
Ono što ovoj knjizi ne daje samo znanstvenopopularni, već i istinski stručni karakter, svakako je drugo poglavlje koje raspravu o euru smješta u širi kontekst ekonomske teorije te jasno razlaže tezu o tome da standardni model ne može objasniti hrvatsku makroekonomsku situaciju niti stoga može biti primjenjiv u vaganju prednosti i nedostataka prelaska na zajedničku europsku valutu. Iz perspektive čitatelja politologa, svakako me se dojmio dio ovog poglavlja koji na plastičan način dočarava geopolitičku dimenziju rasprave o valutama i njihovim relativnim ulogama i dosezima utjecaja. Uz to, svakome tko cijeni važnost ekonomske povijesti, zasigurno će se svidjeti i potpoglavlje posvećeno povijesti valutnih integracija u Europi, primjerice Latinske monetarne unije koja je u različitim oblicima obuhvaćala niz europskih zemalja u razdoblju od 1865. do 1927. godine te svakako može poslužiti kao poučno sredstvo u suvremenim promišljanjima oko eura.
Okosnicu trećeg poglavlja čini komparacija europskog i sjevernoameričkog slučaja, odnosno valutnih područja i njihove optimizacije na primjeru Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Na ovom mjestu autor također otvara i raspravu o tome podrazumijeva li (uspješna) monetarna unija nužno i fiskalnu uniju.
Četvrto poglavlje, jednostavno naslovljeno „1993.“, posebice je zanimljivo, budući da ga autor piše iz svojeg neposrednog iskustva svjedoka vremena i kreatora događaja. Naime, Šonje u njemu opisuje politički, ekonomski i društveni, pa i masovnopsihološki kontekst antiinflacijskog programa u čijem osmišljavanju i provođenju je i sâm bio sudjelovao, zajedno s nekolicinom drugih ekonomista svoje generacije. Iskustvo obaranja (hiper)inflacije te ratne 1993. godine prema autoru je presudno oblikovalo daljnji razvoj makroekonomske i monetarne situacije u Hrvatskoj te trasirao put prema uvođenju eura. Međutim, Šonje također jasno i uvjerljivo pokazuje koliko su u krivu oni kritičari uloge Hrvatske narodne banke i njene tečajne politike, kao i spomenutog antiinflacijskog programa, koji godinama uporno tvrde kako je tečaj „previsok“ i „nerealan“ te stoga „štetan“ po hrvatsko gospodarstvo, posebice po izvoznike.
Peto poglavlje oslikava povijest nastanka zajedničke europske valute, kao i okruženje u kojemu je eurozona dočekala prvo veliku ekonomsku, a potom i dužničku krizu, kao i razvoj eura nakon i na temelju iskustava ovih kriza. Posebna pažnja posvećena je razlikovanju monetarnih politika Europske središnje banke i američkih Federalnih rezervi te objašnjavanju različitog manevarskog prostora obiju institucija te različitog strukturnog konteksta u kojima one djeluju, posebice u smislu uporabe instrumenata takozvanog kvantitativnog popuštanja. Dakako, dobar dio teksta u ovom dijelu knjige odnosi se na dužničku krizu u Grčkoj te na pouke koje su iz nje izvedene na razini eurosustava. Na to se nastavlja autorov zorni prikaz novog institucionalnog okvira europodručja koji je razvijen kako bi se spriječile pojave budućih dužničkih kriza i neravnoteža koje bi mogle naštetiti eurozoni u budućnosti.
Šesto poglavlje bavi se pristupom hrvatske vlade uvođenju eura te službenom Eurostrategijomkoju su nedavno bile predstavile Vlada i Hrvatska narodna banka. Autor daje ključan doprinos razumijevanju razotkrivanjem nečega o čemu se do sada malo ili nikako progovaralo u javnosti, a to je takozvani „kovčežić s blagom“, odnosno (devizne) rezerve i viškovi likvidnosti kojima bi HNB nakon uvođenja mogao upravljati na različite načine, a zasigurno će se naći na udaru monetarnih suverenista koji će htjeti narušiti neovisnost središnje banke te ju primorati da ta sredstva koristi za raznolike intervencije u nacionalnom gospodarstvu upitne koristi.
U završnom poglavlju Šonje sumira svoje glavne teze u prilog uvođenja eura te još jednom podcrtava zaostajanje našeg gospodarstva za nacionalnim ekonomijama drugih novih članica Europske unije, posebice za postkomunističkim članicama eurozone.
Šonjina knjiga čita se lako i s guštom, premda obiluje mnoštvom podataka i primjera, tablica i grafikona koji ne bi trebali ostaviti ravnodušnima ni ekonomiste niti neekonomiste. Ovo djelo svakako bi trebalo tutnuti u ruke svakom novinaru koji se bavi ekonomskim pitanjima, kao i svakom saborskom zastupniku, ali i svakom drugom čitatelju-dobronamjerniku, našem sugrađaninu koji želi otvorenog uma pristupiti složenom, no ipak dokučivom i razvidnom pitanju uvođenja eura, koje je trenutno te će idućih godina biti jedno od ključnih političkih i ekonomskih pitanja u Hrvatskoj. Ova knjiga ustaje u obranu stručnosti naspram banalnosti, otvorenosti naspram zatvorenosti te optimizma naspram pesimizma te ju stoga treba preporučiti svakome tko se usudi slobodno misliti.
doc. dr. Višeslav Raos radi na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu