Što donosi novo izvješće Europske komisije za Hrvatsku: vlada nikako da pomete pred svojim vratima

Foto: Jorisvo / Dreamstime

Dubinski izvještaj Europske komisije o Hrvatskoj dokument je čiji je sadržaj doveo do izlaska Hrvatske iz najslabije kategorije prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Neravnoteže su i dalje prisutne, ali više nisu prekomjerne. Međutim, strukturni problemi – svi vezani uz javni sektor, ostaju

Ad

Europska komisija objavila je novo izvješće za Hrvatsku. Tzv. Country Report Croatia 2019 procjenjuje napredak u provedbi strukturnih reformi i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža za 2018. godinu.

Europska komisija je u 2018. godini dala Hrvatskoj 4 specifične preporuke za provedbu reformi (tzv. Country Specific Recommendations) koje su pretočene u preporuke Vijeća EU. U ovom izvješću ocjenjuje napredak u njihovoj provedbi:

Preporuka 1. Značajan napredak ostvaren je u jačanju fiskalnog okvira, ali nema napretka kod uvođenja poreza na nekretnine.

Preporuka 2. Značajan napredak ostvaren je u provedbi mirovinske reforme, a ograničeni napredak u reformi obrazovnog sustava i konsolidaciji socijalnih naknada.

Preporuka 3. Ograničeni napredak ostvaren je u provedbi reforme javne uprave.

Preporuka 4. Ograničeni napredak ostvaren je u provedbi administrativnih rasterećenja poduzetnika, poticanju tržišne konkurencije za regulirane profesije i reforme pravosuđa.

Sljedeća slika pokazuje mišljenje Komisije o tome kako se Hrvatska do sada odnosila prema preporukama Vijeća:

Makroekonomske prognoze

Izvještaj započinje makroekonomskim okvirom. Očekuje se blago usporavanje rasta BDP-a s 2,8% 2018. na 2,6% 2020., uz istovremeno povećanje stope potencijalnog rasta BDP-a s 1,8% 2018. na 2,4% 2020. Inflacija bi mogla porasti zbog povećanja cijena energenata, ali se zato nastavlja rast plaća. Jučerašnja objava BDP-a (2,6% za 2018.) pokazala je da je Komisija sa svojim prognozama nagnuta na optimističnu stranu.

Kamatne stope nastavljaju padati zbog poboljšanog profila zemlje kad su rizici u pitanju. Snižavaju se kamatne stope za stanovništvo i poduzetnike, pogotovo kod kredita u eurima. Nastavlja se smanjivati zaduženost privatnog sektora. U rujnu 2018. dug poslovnog sektora bio je 63% BDP-a (20%-tnih bodova niže nego 2010.) i 34% kod kućanstava (8%-tnih bodova niže nego 2010.). Prema ovim pokazateljima, stanovništvo je nisko zaduženo, dok u sektoru poduzeća još uvijek postoji rizik prezaduženosti nekih poduzeća. U sprezi sa smanjenjem fiskalnog deficita, javnog i vanjskog duga, ovaj podatak je glavni razlog za izlazak Hrvatske iz kategorije prekomjernih neravnoteža.

Javne financije

Proračun opće države uravnotežen je zbog rasta prihoda (od poreza) i obuzdavanja rashoda. Povećala se održivost javnog duga (uslijed smanjenja udjela u BDP-u na očekivanih 70,1% krajem 2019.). Stoga je kreditni rejting (samo) korak do investicijskog rejtinga, s pozitivnim izgledom za ulazak u investicijski rejting. Ipak, javni dug ostaje izložen riziku promjene kamatnih stopa.

Obuzdavanje udjela rashoda države u BDP-u događa se zbog rezanja javnih investicija i ušteda na kamatama (financijski rashodi). Proračun je 2017. postigao mali suficit kroz kombinaciju rasta prihoda (od poreza) i malim smanjenjem rashoda u nominalnom pogledu unatoč povećanju mase plaća za javni sektor. Javne investicije smanjene su za više od 12% i našle su se na rekordno niskih 2,7% BDP-a, dok su uštede na troškovima kamata bile skoro 10% u odnosu na 2016. Dugo odgađane mjere jačanja fiskalne odgovornosti, poštivanja preporuka državne revizije i neovisnosti Fiskalnog vijeća usvojene su kroz novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti 2018.

Udio poreza u BDP-u mogao bi se sniziti s 38% 2018. na 37% 2020. Plaćanje poreza na dobit, rad i dodanu vrijednost ostaje veliki teret i oduzima mnogo vremena. Daljnja digitalizacija Porezne uprave mogla bi smanjiti broj poreznih plaćanja i prosječan broj sati potreban za ispunjavanje poreznih obveza. Uvedene su porezne olakšice za istraživanje i razvoj. 100%-tna je porezna olakšica za osnovna istraživanja, 50% za industrijska istraživanja i studije izvedivosti te 25% za eksperimentalni razvoj.



Stanovništvo je nisko zaduženo, dok u sektoru poduzeća još uvijek postoji rizik prezaduženosti nekih poduzeća. U sprezi sa smanjenjem fiskalnog deficita, javnog i vanjskog duga, ovaj podatak je glavni razlog za izlazak Hrvatske iz kategorije prekomjernih neravnoteža.


Zdravstvo

I dalje samo oko trećine osiguranika plaća punu premiju obveznog zdravstvenog osiguranja, što govori o niskoj stopi zaposlenosti. Osiguranje za osobe koje ne plaćaju doprinose (oko 42% svih osiguranika) pokriveno je transferima iz državnog proračuna, koji su i dalje ispod razine potrebne za punu pokrivenost osiguranjem. To doprinosi akumulaciji duga u zdravstvu. U rujnu 2018. zdravstveni dug bio je 4% veći nego prethodne godine. U isto vrijeme, udjel izdataka za javno zdravstvo u BDP-u znatno je manji od europskog prosjeka (5,6% vs 7,9%). Viša premija osiguranja poboljšala bi financijsku situaciju u zdravstvenom sustavu. U siječnju 2019. zdravstveni doprinos povećan je za 1,5%-tni bod, čime je povećana ovisnost sustava o financiranju od strane radnog dijela stanovništva. Procjenjuje se rast ukupnih prihoda HZZO-a za oko 6% po toj osnovi. Zasad nisu predviđene mjere za proširenje baze korisnika-uplatitelja zdravstvenog sustava.

Ishodi zdravstvenog sustava ispod su EU prosjeka. Očekivana životna dob (78 godina) kraća je nego u EU (81 godina). Očekivanje zdravog života nakon 65. godine je svega 5 godina, što je među najlošijim brojkama u EU. Konzumacija duhana i alkohola je iznad EU prosjeka, što se vidi kroz visoku smrtnost od kardiovaskularnih bolesti i raka, koji čine oko 75% uzročnika smrti u zemlji.

U pogledu pristupa zdravstvenoj skrbi, Hrvatska je bolja od mnogih država članica EU-a. Ipak, u odnosu na EU prosjek, zabrinjavajući problem je nedostupnost zdravstvene skrbi s obzirom na udaljenost osiguranika od zdravstvenih institucija. S druge strane, kapaciteti nekih bolnica su iznad potreba stanovništva.

Ograničenja troškova bolnica nisu prilagođena vrsti i uslugama svake od njih. Plan razvoja bolnica usvojen je u rujnu 2018. i uređuje funkcionalnu integraciju kao jedno od temeljnih načela modernizacije i restrukturiranja bolnica, kao i poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi. Funkcionalna integracija bolnica sporo napreduje od 2017., a nastavlja se bez definiranog roka provedbe i bez koordinacije s inicijativom za jačanje izvanbolničke zdravstvene skrbi. Planira se i jačanje primarne zdravstvene zaštite. Rješenja u području e-zdravstva imaju potencijal poboljšanja efikasnosti zdravstvenog sustava, kao primjerice e-recepti. E-zdravstvene usluge mogu se poboljšati kroz ulaganja u opremu.



Konzumacija duhana i alkohola je iznad EU prosjeka, što se vidi kroz visoku smrtnost od kardiovaskularnih bolesti i raka, koji čine oko 75% uzročnika smrti u zemlji. Udjel izdataka za javno zdravstvo znatno je niži od EU prosjeka.


Mirovine i tržište rada

Mirovinska reforma ima za cilj poboljšati adekvatnost mirovina i osigurati dugoročnu održivost sustava. Krajem 2018. usvojen je paket mirovinske reforme koji je stupio na snagu početkom 2019. Reforma uključuje ubrzanje povećanja dobi umirovljenja na 67 godina do 2033. umjesto kao ranije do 2038., uz ubrzanje izjednačavanja dobi umirovljenja muškaraca i žena od 2027., povećanje penalizacije prijevremenih umirovljenja i bonifikaciju kasnijih umirovljenja, omogućavanje mirovinskim fondovima da ograničeno ulažu u infrastrukturne projekte i druge mjere.

Snižen je rizik siromaštva s 34% zahvaćene populacije 2013. na 25% 2018. zbog socijalnih naknada, a bez računanja mirovina. Stopa aktivnosti (u dobnoj skupini 20-64g.) ostaje niska sa 71% 2017. u odnosu na 78% u EU. Stopa zaposlenosti (20-64) povećana je s 57% 2013. na 65% 2018. i Hrvatska je u tom pogledu postigla cilj iz agende Europa 2020. Stopa dugoročne (strukturne) nezaposlenosti snižena je s 11% 2013. na 3,7% 2018. Stopa nezaposlenosti mladih (15-24) snižena je s 50% 2013. na 24% 2018. Udio privremeno zaposlenih (s ugovorima na određeno) sa 17,5% ostaje iznad EU prosjeka od 11,3%. Radno stanovništvo (15-64) smanjeno je za 5 postotnih bodova od 2010. do 2017. zbog starenja i emigracije stanovništva. Angažiranost radne snage i dalje je niska, unatoč određenim pozitivnim rezultatima na tržištu rada.

Ukupna produktivnost faktora proizvodnje ostaje niža u odnosu na gospodarstva Srednje i Istočne Europe, što je posljedica niske alokativne efikasnosti tržišta, slabog upravljanja javnim sektorom i velike prisutnosti državnih poduzeća u gospodarstvu. Premda se potencijalni rast postupno povećava, isti ostaje premali za zemlju koja treba konvergirati (kako bi prestizala druge zemlje prema ekonomskom standardu).

Obrazovanje

Provedba kurikularne reforme „Škola za život“ je u pilot fazi u 74 škole. U jesen 2019. kurikularna reforma se proširuje na sve škole (njih 1.311). Potrebna su ulaganja u vještine nastavnika i privlačnost učiteljske profesije. Hrvatska je među najlošijima u EU glede digitalnih vještina, unatoč određenim poboljšanjima i inicijativama.

Ilustracija: Tsung-lin Wu / Dreamstime

Fragmentacija i manjak transparentnosti otežavaju efikasnost sustava visokog obrazovanja. Unatoč naporima koji su učinjeni kroz Hrvatski kvalifikacijski okvir, veza između potreba tržišta rada i visokog obrazovanja ostaje slaba. Zakonodavni okvir koji jamči upise jamči i autonomiju sveučilišta, koja stoga imaju poticaj na držanje visokih upisnih kvota jer mogu zarađivati od upisnina. Fakulteti i sveučilišta nemaju obvezu objave svojih financija, što državi smanjuje mogućnost usmjeravanja ulaganja u visoko obrazovanje, odnosno smanjuje efikasnost sustava.

Strukovno obrazovanje također nije sukladno potrebama tržišta rada. Stopa zaposlenosti osoba sa završenim strukovnim obrazovanjem snizila se sa 70% 2016. na 59% 2017., unatoč općem poboljšanju rezultata tržišta rada u tom razdoblju. To ukazuje na važnost modernizacije strukovnog obrazovanja. Udio učenika koji je prolazio kroz programe naukovanja na radu bio je 27% 2016. u odnosu na EU prosjek od 44%. Stoga je u ožujku 2018. izmijenjen zakonodavni okvir za strukovno obrazovanje, na način da je uspostavljen novi modularni kurikulum usmjeren na ishode i veću autonomiju strukovnih škola u dizajniranju kurikuluma. Uspostavljena su 25 sektorska odbora za podršku Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, kako bi se razvili novi kvalifikacijski standardi za zanimanja, povezani s potrebama tržišta rada. Uspostavljeni su regionalni centri kompetencija (njih 25), koji će doprinijeti jačanju cjeloživotnog, formalnog i informalnog obrazovanja. Pokrenut je i pilot projekt dualnog obrazovanja u 11 strukovnih škola diljem zemlje.

Kvaliteta i pristup obrazovanju odraslih ostaje izazov. Hrvatska je u tom području ispod EU prosjeka, kada se gleda stopa participacije od svega 2% 2017., u odnosu na EU prosjek koji iznosi 11%. Pogotovo je niska stopa participacije niskokvalificiranih osoba od 0,6% i nezaposlenih od 1,5%. Sukladno EU preporukama, Hrvatska treba uspostaviti okvir za procjenu usklađenosti vještina s tržištem rada, te redefinirati odgovornosti među institucijama koje se bave obrazovanjem i tržištem rada. Usvajanje zakonodavnog okvira za obrazovanje odraslih, koje bi adresiralo neke od navedenih izazova, dodatno je odgođeno. Predviđeno je da se kroz zakonodavne promjene uvede vanjska evaluacija ustanova za obrazovanje odraslih, sustav profesionalnog licenciranja nastavnog osoblja i razvoj programa obrazovanja odraslih u skladu s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom te programi neformalnog i informalnog obrazovanja. Za jačanje produktivnosti i dugoročnog rasta Hrvatske nužna su ulaganja u vještine, kako bi se potaknuli zapošljivost i socijalna uključivost, odnosno smanjio rizik od siromaštva i povećala jednakost prilika, pogotovo kod djece.


U Hrvatskoj se 2% odraslih obrazuje dok je EU prosjek 11%


Poslovna klima

Produktivnost rada u profesionalnim, informacijsko-komunikacijskim i financijskim uslugama je generalno kao u usporedivim zemljama, premda ispod EU prosjeka. Veliko zaostajanje u produktivnosti rada prisutno je u prerađivačkoj industriji. Produktivni resursi su koncentrirani u relativno niže produktivnim sektorima, što utječe na nisku efikasnost rada. Stoga bi se produktivnost rada mogla potaknuti rastom produktivnosti u manje produktivnim sektorima kao i premještanjem radne snage u produktivnije sektore. Strukturne zapreke realokaciji proizvodnih resursa su tržišni nedostaci odgovarajućih vještina, velika prisutnost države u gospodarstvu i rigidna regulacija.

Hrvatska zaostaje u pogledu konkurentnosti u odnosu na usporedive zemlje. Poslovna klima otežava privlačenje ulaganja. Kada se gleda sub-nacionalna razina Doing Business izvješća za Hrvatsku, postoje razlike o regulatornim okvirima u pet analiziranih gradova (Zagreb, Rijeka, Split, Varaždin i Osijek). I unutar zemlje postoje dobre prakse koje bi trebalo širiti.

Temeljem Standard Cost Model-a izmjereno administrativno opterećenje gospodarstva iznosi 3% BDP-a. Stoga se nastavljaju provoditi administrativna rasterećenja poduzetnika, kao dio aktivnosti za poboljšanje uvjeta poslovanja. Komisija navodi zastoj u provedbi smanjenja parafiskalnih naknada i spominje problem slabosti javne administracije i pravosuđa, što utječe na poslovnu klimu.

Negativnu ocjenu dobila je sporost u provedbi reformi javne administracije, ujednačavanje politike plaća u najšire definiranom javnom sektoru, fragmentacija teritorijalne organizacije zemlje i izostanak reformi u dijelu upravljanja državnim i javnim poduzećima. Novi zakonski akt vezan uz upravljanje državnim poduzećima usvojen je u lipnju 2018. Ipak, veliko odgađanje njegovog usvajanja dovelo je do odgode mjera koje bi ubrzale aktiviranje državne imovine i privatizaciju manjinskih udjela države. U 2018. prodaja državne imovine se nastavila kroz standardne postupke javne nabave, s malim brojem uspješno ispunjenih poziva i niskim prihodima u odnosu na prethodnu godinu.

Popis državnih poduzeća koja nisu za privatizaciju se smanjio, pa tako sada postoji 39 pravnih osoba od posebnog interesa. Mnoge od njih nastavljaju zadržavati snažnu prisutnost, pa i dominantni položaj u svojim sektorima. Primjerice, državna poduzeća potpuno dominiraju željezničkim sektorom, gdje postoji veliki prostor za poboljšanje efikasnosti, produktivnosti i kvalitete usluga. Broj državnih poduzeća koja se mogu privatizirati raste, ali nema jasne privatizacijske strategije, što je rezultiralo privatizacijama poduzeća samo kao posljednje mjere u slučajevima financijskih poteškoća i potrebe za dokapitalizacijom.

Mjere za poboljšanje upravljanja državnim poduzećima općenito sporo napreduju. Novi kodeks usvojen je u većini poduzeća u kojima država ima većinski udio, a srednjoročno planiranje i izvještavanje o rezultatima postalo je obvezno. Potrebna je veća predanost poboljšanju upravljanja državnim poduzećima, s obzirom na njihove slabe rezultate.

Umjereni napredak ostvaren je u liberalizaciji profesija. Određene restrikcije kod reguliranja profesija nedavno su uklonjene: olakšanje marketinga odvjetnika, uklanjanje ekskluzivnih prava arhitekata, liberalizacija taksi usluga, uklanjanje restrikcija poreznim savjetnicima, promjena Zakona o računovodstvu kojime je prvotno bilo uvedeno obvezatno licenciranje za računovođe itd. Komisija navodi se pripremaju dva nacionalna plana koji će obuhvaćati 20 reguliranih profesija kako bi se rješavao problem velikih restrikcija koje još uvijek postoje.


Nema jasne privatizacijske strategije, što je rezultiralo privatizacijama poduzeća samo kao posljednje mjere u slučajevima financijskih poteškoća i potrebe za dokapitalizacijom.


Inovacije

Prekomjerna fragmentiranost znanstvene baze i nedostatne javne politike utječu na kvalitetu istraživanja. Mali je udio znanstvenih publikacija iz Hrvatske koja su među 10% najcitiranijih svjetskih publikacija – 4% u odnosu na EU prosjek od 11%. Nedostaju koordinacija i upravljanje javnim politikama poticanja istraživanja i razvoja. Reforme javnih istraživačkih instituta i sveučilišta ostaju nedovršene. Svaki fakultet ima odvojeni pravni status, što otežava razvoj jedinstvene vizije i strateškog usmjerenja sveučilišta. Kruta administrativna pravila otežavaju internacionalizaciju (rezultata istraživanja). Unatoč tome postoje izolirani primjeri kao što su FER, Institut Ruđer Bošković, partnerstvo firme Ericsson-Nikola Tesla sa Sveučilištem u Zagrebu i dr.

Hrvatska je usvojila strategiju pametne specijalizacije, ali centri kompetencija i izvrsnosti još ne isporučuju jasne rezultate, a trebali bi potaknuti povezivanje akademske i poslovne zajednice. Ulaganja u istraživanje i razvoj su 2017. iznosila 0,9% BDP-a, jednako od strane javnog i privatnog sektora. Zbog rješavanja navedenog problema uspostavljeno je Nacionalno inovacijsko vijeće. Postavljen je cilj da navedena ulaganja dosegnu 1,4% BDP-a do 2020. Stoga su 2018. uvedene porezne olakšice s ciljem poticanja poslovnih ulaganja u razvoj inovacija.

Energija, okoliš, promet i infrastruktura

Regulacija cijena energije ukinuta je kroz liberalizaciju. Unatoč tome, regulacija cijena plina za potrošače u planu je do 2021. Postoji daljnji prostor za povećanje tržišne konkurencije i izbora potrošača kod prodaje električne energije i plina. Tržište ostaje visoko koncentrirano, pogotovo u sektoru električne energije (što se odnosi na ulogu HEP-a), gdje je mnogo novih igrača već izašlo s tog tržišta zbog manjka pristupa kapacitetima generacije, praksama koje otežavaju tržišno natjecanje i lošeg investicijskog okruženja.

Komisija navodi kako je LNG projekt bitan zbog sigurnosti opskrbe.

Samo 21% otpada se reciklira u odnosu na EU prosjek 46%. Stoga postoji rizik od nepostizanja 50% do 2020., a postavlja se i pitanje postizanja ambicioznijeg cilja od 65% do 2035., što zahtijeva značajna ulaganja u gospodarenje otpadom. Kasni provedba plana gospodarenja otpadom.

Transportna mreža nije uravnotežena, obzirom da željeznička infrastruktura značajno zaostaje za EU prosjekom što utječe na nisku konkurentnost, nisku kvalitetu usluga i davanje prednosti ostalim vrstama prijevoza, pogotovo cestovnom. Najviše zaostaju ulaganja u koridor Zagreb-Rijeka, zagrebački čvor i Dugo Selo–Novska. S druge strane, kvaliteta cestovne infrastrukture je općenito dobra zbog intenzivnih ulaganja koja su rezultirala gustom mrežom visoke kvalitete.

68% kućanstava je 2018. imalo brzi širokopojasni internet, što je poboljšanje u odnosu na 60% 2017., dok je EU prosjek 80%. Glavni faktori su niska razina korištenja interneta (u određenim područjima) i visoke cijene širokopojasnog interneta. Ulaganja u 5G mrežu mogla bi poboljšati povezanost ruralnih i odvojenih područja.

Oko 86% stanovništva spojeno na javnu vodoopskrbnu mrežu, ali zabrinjavajuća je visoka stopa gubitka vode u transportu – 44% u odnosu na EU prosjek 23%. Vodoopskrbna mreža je relativno razvijena, ali postoji sanitarni problem: u nekim područjima voda ne zadovoljava zahtjeve kvalitete, primjerice u Istočnoj Slavoniji.

Javna uprava, pravosuđe i EU fondovi

Foto: Oleg Dudko / Dreamstime

Velika fragmentiranost u efikasnosti javne uprave posljedica je regionalnih razlika. Mnoge lokalne uprave nemaju dovoljno razvijene kompetencije i odgovornosti za pružanje javnih usluga. Stoga se javljaju velike razlike između financijski i administrativno jakih odnosno slabih lokalnih jedinica (što ukazuje na važnost njihovog spajanja). Trenutni teritorijalni ustroj povećava troškove i smanjuje kvalitetu javnih usluga. Uredi državne uprave u županijama se s nizom svojih ispostava spajaju sa županijama.

Pružanje javnih usluga poboljšalo se daljnjim razvojem sustava e-Građani preko kojega je dostupno 50 e-usluga, a primjenjuje se i eIDAS sustav elektroničke identifikacije, autentifikacije i usluga povjerenja. Razvija se Centar dijeljenih usluga (koji će omogućiti elektroničko povezivanje 50 institucija). Elektronička javna nabava se razvija i pruža dobru osnovu za razvoj transparentnosti i integraciju s drugim e-uslugama.

Za razdoblje 2014.-2020. Hrvatskoj je alocirano ukupno 10,7 milijardi eura sredstava iz EU proračuna, što čini 3% BDP-a na godišnjoj razini. Kada se uzme nacionalno sufinanciranje od oko 2 milijarde eura, u navedenom razdoblju Hrvatska može uložiti ukupno 12,6 milijardi eura kroz razne EU projekte. Do kraja 2018. bilo je ugovoreno 6,6 milijardi eura za razne EU projekte u Hrvatskoj, odnosno 62% alociranih sredstava iz EU proračuna tako da će u preostalom periodu povlačenja (do kraja 2023.) značajna EU sredstva prispjeti u Hrvatsku.

Kvaliteta i efikasnost pravosuđa još se trebaju poboljšati, unatoč napretku u smanjenju broja neriješenih sudskih predmeta, pogotovo starijih od 10 godina. Trajanje sudskih postupaka je među najvećima u EU prema EU Justice Scoreboard Europske komisije. Ovo je zanimljiv podatak, s obzirom da visoki predstavnici hrvatskog sudstva izjavljuju da je trajanje u Hrvatskoj prosječno.

Svi trgovački sudovi opremljeni su za e-komunikaciju. Sudske pristojbe moći će se plaćati elektroničkim putem uz 50% nižu naknadu. Racionalizira se mreža sudova kroz međusobna spajanja.

Uredu državnog odvjetnika i dalje nedostaje kapaciteta za borbu protiv gospodarskog i financijskog kriminala. I dalje ostaje zabrinutost glede neovisnosti pravosuđa, a takva je i javna percepcija. Loša percepcija javnosti je i kod pitanja korupcije, pogotovo vezano uz razinu jedinica lokalne uprave i lokalnih poduzeća, gdje postoje diskrecijske ovlasti. Konkurentska prednost na lokalnoj razini uglavnom se postiže kroz političke veze, umjesto kroz kompetencije.

Zaključno

Izvješće Europske komisije realno oslikava neravnomjeran napredak Hrvatske u različitim područjima društvenog i gospodarskog života. S gledišta makroekonomske stabilizacijske politike, Hrvatske je ostvarila napredak koji ju je 2017. prvo izmaknuo iz procedure prekomjernog deficita, a sada i iz procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Kontrola zaduženosti svih sektora, rast koji ne izaziva velike neravnoteže i oporavak tržišta rada dovoljni su razlozi za spomenuto izmicanje procedurama u okviru Eurosemestra.

Međutim, strukturne slabosti ostaju i jasno su locirane u javnoj administraciji, pravosuđu, teritorijalnoj organizaciji, zdravstvu, obrazovanju, znanstvenoj i inovacijskoj politici, prometu i zbrinjavanju otpada, te zadnje ali ne i najmanje važno, u sustavu upravljanja i odgođenim privatizacijama javnih i državnih poduzeća. U tim sektorima kriju se i temeljne slabosti koje hrvatski rast drže anemičnim, a poticaj za emigraciju vrlo snažnim. Drugim riječima, vlada nikako da pomete pred svojim vratima.