Uvod
Zatvoreni u našemu malom dvorištu Hrvatsku poimamo uz pomoć obrazaca koji se sporo mijenjaju. Dok jedni ističu uspjehe poput gospodarskog rasta 2021.-2025., visoke zaposlenosti, niske nezaposlenosti, rasta plaća i korištenja izdašnih europskih sredstava, drugi ističu inflaciju, korupciju, nepotizam i općenito institucionalne slabosti. Na dubljoj društvenoj razini tinjaju sukobi koji vuku korijene iz starih podjela.
Rasprave o tome kako Hrvatska izgleda kada se promatra „izvana“, uglavnom se svode na analize i političke dokumente Europske komisije. Drugi akteri zainteresirani za Hrvatsku poput globalnih rejting agencija usredotočeni su na makroekonomske pokazatelje koji ne plijene pažnju izvan investicijske zajednice i Vlade. O Hrvatskoj u domaćim medijima rijetko progovaraju naši ljudi koji žive u inozemstvu i međunarodni investitori koji imaju stvarna životna iskustva s Hrvatskom zemljom, institucijama, poduzećima i ljudima.
Ova je analiza pokušaj osvježenja javne rasprave prikazom stavova o Hrvatskoj jednog segmenta naše dijaspore, a koji su prikupljeni u anketnom istraživanju na uzorku hrvatskih poslovnih ljudi iz inozemstva. Dva su razloga potaknula istraživanje. Prvo, Hrvatska se brzo transformira iz iseljeničke u useljeničku zemlju. To je povezano s gospodarskim rastom. Drugo, nakon velikih očekivanja od prekomorske dijaspore koja je imala važnu ulogu u vrijeme osamostaljenja i tijekom Domovinskog rata (na simboličnoj razini možemo spomenuti da je ratni ministar obrane Gojko Šušak bio povratnik iz Kanade), u mirnodopsko vrijeme nakon 1995. splasnuo je interes domaće javnosti za prekomorsku dijasporu. Stječe se dojam da je splasnuo i interes prekomorske dijaspore za Hrvatsku.
To je percepcija, a ne činjenica. Dojam treba provjeriti i produbiti jer je proteklih godina došlo do povećanog doseljavanja ljudi iz prekomorskih zemalja. Ta činjenica poziva na novu procjenu potencijala povratka. Analiza u nastavku ne omogućuje pouzdanu procjenu tog potencijala. Međutim, rezultati istraživanja prikupljeni na prigodnom uzorku hrvatskih iseljenika, većinom iz prekomorskih zemalja, mogu ponuditi prvi uvid i potaknuti daljnja istraživanja.
Tekst ima četiri dijela. U prvome kratko prikazujemo kako se Hrvatska mijenja iz iseljeničke u useljeničku zemlju. Pokazujemo kakvu ulogu u tome ima doseljavanje iz prekomorskih zemalja, koje je u porastu. U drugom dijelu opisujemo kako je provedeno anketno istraživanje na uzorku hrvatske poslovne dijaspore koji je uz europsku dijasporu obuhvatio i Hrvate u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i Novom Zelandu. U trećem dijelu prikazujemo rezultate, a u četvrtom raspravljamo o njima i izvodimo zaključke.
Cij je dvojak. S jedne strane, u rezultatima je moguće prepoznati ideje koje mogu potaknuti institucije koje se bave iseljeništvom na bolje razumijevanje problematike dijaspore i poboljšanje mjera s ciljem poticanja povratka ljudi u domovinu. S druge strane, kao što je na početku uvoda već rečeno, svjež pogled izvana može nam reći nešto o nama samima; nešto što eventualno još nismo dovoljno osvijestili, a na čemu bismo trebali ozbiljnije poraditi kako ne bismo zauvijek ostali tek daleka destinacija koja je privlačna za povremene turističke obilaske ili, u najboljem slučaju, zemlja za ulaganja u održavanje ili obnovu nekretnina naslijeđenih od predaka.
Hrvatska postaje useljenička zemlja: povratak i prekomorske zemlje
Početkom ovoga stoljeća više je ljudi doseljavalo u Hrvatsku nego iseljavalo iz nje. Uglavnom se radilo o doseljavanju iz zemalja bivše Jugoslavije, ponajprije Bosne i Hercegovine. Hrvatska je početkom 21. stoljeća bilježila gospodarski rast, što je bio jedan od važnijih faktora privlačnosti za doseljenike, ne samo iz država nastalih nakon raspada bivše SFRJ. U tom razdoblju zabilježen je pozitivan migracijski saldo odnosno neto povratak iz zemalja Sjeverne i Srednje Amerike (SAD te Kanada), Južne Amerike i Australije i Novog Zelanda. Međutim, utjecaj prekomorskih zemalja na ukupne migracije nije bio velik. Maksimalan udjel doseljavanja iz prekomorskih zemalja u ukupnom doseljavanju u Hrvatsku postignut je 2008. (svega 6,3%).
U razdoblju gospodarske krize 2009.-2014. došlo je do obrata trenda: pozitivan migracijski saldo s prekomorskim zemljama najprije je smanjen, a potom je postao negativan. Takvim je ostao do 2019. kada je započelo novo razdoblje neto doseljavanja (Slika 1).
Pozitivna promjena trenda proteklih godina podudara se s gospodarskim oporavkom; samo u 2024. godini iz prekomorskih zemalja doselile su 1763 osobe, što je uvjerljivo najviše u ovome stoljeću. Pozitivan migracijski saldo sa prekomorskim zemljama od 818 osoba 2024. treći je najveći od 2001. Na Slici 1 treba uočiti i porast važnosti doseljavanja iz Južne Amerike (zeleni dio stupaca) u proteklih nekoliko godina, što se nije događalo početkom 21. stoljeća. I ovu ćemo pojavu objasniti uz pomoć rezultata istraživanja.
*Migracijski saldo prikazan je zbirno za sve tri globalne regije. Pozitivan saldo znači da više ljudi doseljava u Hrvatsku nego što iseljava. Na slici je korištena kategorija Oceanija jer Državni zavod za statistiku u tablicama koristi tu kategoriju, no u naravi se s više od 95% udjela radi o Australiji. U nastavku ćemo usporedo koristiti dva naziva.
Izvor: DZS
Ubrzanje doseljavanja od 2021. naovamo ohrabruje, ali i nameće nekoliko pitanja: (1) tko doseljava (na primjer, moguće je da iz Južne Amerike dolaze i ljudi koji nisu hrvatskog podrijetla); (2) koji su motivi doseljavanja (i kolika je pri tome važnost ekonomskih motiva) i (3) hoće li se rastući trend sa Slike 1 nastaviti, odnosno što bi trebalo napraviti da se potakne veće doseljavanje iz prekomorskih zemalja? Ova pitanja potaknula su naše istraživanje.
Postoji još jedan motiv. Udjel doseljavanja iz prekomorskih zemalja veoma je malen u odnosu na ukupne migracije. S druge strane, prema službenim procjenama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koje obuhvaćaju iseljenike i njihove potomke, SAD je zemlja s najvećom hrvatskom dijasporom (1,2 milijuna ili 38% hrvatske dijaspore – Slika 2). Među zemljama s više od 100.000 Hrvata sve su zemlje Sjeverne Amerike, Južne Amerike te Australija i Novi Zeland. Od europskih zemalja u skupini velikih iseljeničkih država za Hrvate nalazi se samo Njemačka s procijenjenih pola milijuna Hrvata, što čini svega 16% ukupne dijaspore. Znači li to da je prekomorska dijaspora zauvijek otišla, izgubljena?
Izvor: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Potencijali za povratak ljudi koji su iselili u Njemačku u proteklih desetak godina u odnosu na pripadnike druge, treće ili čak četvrte generacije iseljeništva u prekomorskim zemljama nije jednak. Veze potonjih s domovinom možda su oslabile; kroz obrazovanje i usvajanje lokalnih kulturnih obrazaca dio novih generacija danas se dobrim dijelom više osjećaju Amerikancima, Argentincima ili Australcima, gdje su i rođeni, nego Hrvatima.
Unatoč tome, a s obzirom na brojke prikazane na Slici 2, uz priličnu dozu sigurnosti možemo pretpostaviti da u prekomorskim zemljama postoji značajan potencijal za veće doseljavanje. Naročito među ljudima koji osjećaju dublje emotivne veze s Hrvatskom kojih, kao što ćemo pokazati, nije mali broj. Ostvarenje toga potencijala u najvećoj će mjeri zavisiti o razvoju događaja u Hrvatskoj – o tome koliko će Hrvatska postati bolje mjesto za rad, poduzetništvo i život, a ne samo za odmor.
Ekonomist Velimir Šonje dugi niz godina ističe da ekonomski čimbenici pokreću migracije. Predvidio je preokret migracijskoga salda u pozitivnu zonu kada Hrvatska dostigne razinu razvoja od oko 80% prosjeka Europske unije. To se u međuvremenu i potvrdilo. Dodatno se potvrđuje kroz ranije prikazano ubrzanje doseljavanja iz prekomorskih zemalja od 2021. naovamo (Slika 1).
Sociolog Ivan Burić i Velimir Šonje (2024) objavili su na svojim portalima Ekonomski lab i Sociologija.hr analizu pod nazivom Počinje li povratak iseljenika i može li Hrvatskoj donijeti trajan gospodarski rast? Polazeći od presudne uloge gospodarskih čimbenika potiska (gospodarska situacija u zemljama gdje žive iseljenici) i privlačenja (rast i otvaranje radnih mjesta u zemlji), Burić i Šonje koristili su razlikovanje ukupnog migracijskog kontingenta, vjerojatnog migracijskog kontingenta i stvarnog migracijskog kontingenta te su na primjeru iseljeništva u europskim zemljama procijenili stvarni potencijal povratka na 10%, vjerojatni na 20%, a ukupni na 33%. Predviđanja iz tog istraživanja također se ostvaruju: prema podacima njemačkog državnog statističkog ureda Destatisa, započelo je značajno iseljavanje Hrvata iz Njemačke (vjerojatno u domovinu): njemački migracijski saldo za Hrvate bio je u minusu za oko 3 700 osoba 2023. i oko 9 000 osoba 2024. (Šonje, 2025). Ukupan broj Hrvata koji su iselili iz Njemačke 2023. i 2024. godine dosegnuo je velikih oko 48 000 (u isto vrijeme u Njemačku se doselio manji broj, oko 35 000 Hrvata).
Baveći se ekonomskim čimbenicima migracija krenuli smo korak dalje: Šonje (2023) promiče tezu da Hrvatska ima potencijal za masovnije doseljavanje ljudi s iskustvom rada u inozemstvu, osobnom štednjom, kapitalom, poduzetničkim duhom, znanjima i navikama stečenima u zemljama sa slobodnijim tržištima, boljim poslovnim organizacijama, naprednijim tehnologijama i drukčijim kulturnim normama. Povratak takvih ljudi mogao bi postati čimbenik pozitivnih promjena u Hrvatskoj. Tako nešto u proteklih pola stoljeća dogodio se u Irskoj, a u proteklih petnaestak godina u Poljskoj. Hrvatska je još uvijek daleko od pozitivnih iskustava ovih zemalja, stoga se pitanje privlačnosti Hrvatske ne svodi samo na to da iseljenici povratkom odgovore na lokalnu potražnju za radom, nego je glavno pitanje mogu li iseljenici – povratnici – svojim iskustvom, znanjem, kapitalom i usvojenim kulturnim navikama mijenjati Hrvatsku, nabolje; konkretno, može li Hrvatska u sljedećih desetak godina postati nova Irska ili Poljska?
Burić i Šonje (2024) u spomenutom istraživanju stavova hrvatskog iseljeništva u europskim zemljama naznačili su i nekoliko detalja koji su bitni za dublje razumijevanje kvalitativnih faktora migracija odnosno povratka u domovinu. Prvo, među faktorima potiska koji djeluju nije toliko bitan relativan uspjeh u zemlji useljenja (na primjer, položaj u tamošnjoj distribuciji dohotka i bogatstva), koliko je bitna usporedba materijalnog položaja u zemlji useljenja i hipotetičkog procijenjenog položaja koji bi iseljenik imao u slučaju povratka u Hrvatsku. Ovaj rezultat ukazuje na to da su objektivne informacije o gospodarskom stanju i prilikama u zemlji ključne za odluku o povratku.
Drugo, istraživanje je pokazalo da vjerojatnost povratka pada sa stupnjem obrazovanja iseljenika. To je vjerojatno povezano s još uvijek nedovoljnim brojem bolje plaćenih stručnih radnih mjesta koja se otvaraju u Hrvatskoj, što je povezano s tradicionalnom gospodarskom strukturom u kojoj ne nastaje dovoljno nove, više dodane vrijednosti. Rezultat poziva na pažnju kreatora politike ako je politički cilj poticati doseljavanje odnosno povratak stručnjaka, a ne samo radnika koji se mogu zaposliti u tradicionalnim djelatnostima kao što su građevinarstvo i turizam. I treće, relativna emotivna bliskost s Hrvatskom spram zemlje u koju su iselili također predstavlja bitan faktor povratka. Rezultati ovog istraživanja također će pokazati pokretačku ulogu emocionalnih čimbenika.
Prema tome, ako se ideja o gospodarskim uspjesima Hrvatske i informacije o lokalnim prilikama za posao i poduzetništvo na smislen način povežu sa emotivnim sponama s domovinom, val doseljavanja mogao bi ojačati.
Opisani konceptualni okvir za analizu migracija prirodno nas je usmjerio ka propitivanju najizazovnijeg segmenta hrvatske dijaspore – hrvatskih ljudi koji žive u prekomorskim zemljama. Povezali smo se s Antunom Krešimirom Buterinom, marketinškim stručnjakom i predsjednikom udruge Meeting G2 Croatia čija je misija povezivanje poslovnih ljudi hrvatskog podrijetla širom svijeta. MG2 se pokazala sjajnom platformom za prikupljanje anketnih podataka među ciljanom populacijom stručnjaka-profesionalaca, menadžera, poduzetnika i investitora hrvatskog podrijetla. Na osnovi ove suradnje provedeno je istraživanje čije je cilj bio istražiti kako hrvatski poslovni ljudi iz inozemstva, s naglaskom na one izvan Europe, gledaju na Hrvatsku, kakve su šanse za njihov eventualan trajni povratak, te kakvo je iskustvo s ulaganjima ili poslovanjem u Hrvatskoj. Također, istraživanjem smo željeli utvrditi interes za buduća ulaganja u Hrvatskoj, motive takvih ulaganja i ustanoviti njihovu percepciju barijera za ulaganja kao i preporuke za njihovo otklanjanje.
Metoda istraživanja i uzorak
Istraživanje je posredstvom online ankete provedeno u periodu od početka srpnja do početka listopada ove godine na prigodnom uzorku hrvatskih poslovnih ljudi iz iseljeništva: stručnjaka i profesionalaca, menadžera, poduzetnika i investitora. Potencijalni ispitanici kontaktirani su temeljem osobnih kontakata i uz pomoć mailing-lista udruge MG2 i drugih povezanih iseljeničkih udruga i komora. Upitniku je ukupno pristupilo 497 osoba, od kojih su 188 u potpunosti ispunile upitnik. Navedenih 188 ispitanika činili su uzorak na kojem je obavljena obrada podataka.
Od 188 ispunjenih upitnika 62,6% popunili su muškarci. 11,7% ispitanika ima završenu srednju školu, 34,6% ima završen sveučilišni ili drugi preddiplomski studij, 25,5% završilo je diplomski studij, a čak 26,4% ima završen poslijediplomski ili doktorski studiji. Malo više od jedne petine uzorka (22%) čine ispitanici koji trenutno žive u EU, 26% njih je iz Južne Amerike, 14% iz USA, 21% iz Kanade i 16% iz Australije i Novog Zelanda. Prosječna dob ispitanika je 52 godine.
U obuhvaćenom uzorku dominiraju poduzetnici – vlasnici poduzeća u kojem rade (42%). Prosječno su u poduzetništvu 22 godine. Oko 3% zaposleno je u obiteljskim tvrtkama. 21% ispitanika su menadžeri, a isto toliko je i visokoobrazovanih stručnjaka bez vlasničkih i upravljačkih prava. Relativno visok udjel od 30% ispitanika radi u velikim organizacijama s više od 250 zaposlenih. 37% radi u mikropoduzećima do 10 zaposlenih. Sektorska disperzija u uzorku je velika: najviše ispitanika je iz sektora poslovnih usluga (19%), trgovine (16%), građevinarstva (12%), financija (11%) i industrije (10%). Zanimljivo da je Europa najvažnije tržište za 29% ispitanika (što je više od udjela u uzorku), a što nije povezano s Hrvatskom koja je najvažnije tržište za svega 3% ispitanika. Poslovna povezanost s Europom uz mali fokus na Hrvatsku može se tumačiti i kao potencijal za povećanje poslovnog interesa za Hrvatsku ili ulaganja u Hrvatsku.
Premda Hrvatska nije najvažnije tržište za 97% ispitanika, čak 36% ispitanika odgovara potvrdno na pitanje jesu li do sada poduzimali poslovne aktivnosti u Hrvatskoj. Očekivano, u tome je najveći udjel (57%) među onima kojima je Europa najvažnije tržište. Visok udjel osoba s iskustvom poslovanja u Hrvatskoj (43%) postoji i među onima kojima je najvažnije tržište u Oceaniji (Australiji).
Bez obzira na ovakvu disperziju uzorka, ponovno valja napomenuti da se radi o prigodnom uzorku koji ne omogućuje pouzdano poopćavanje rezultata istraživanja na čitavu populaciju hrvatske poslovne dijaspore. Stoga se temeljem ovakvog uzorkovanja ne mogu izvoditi zaključci visoke razine pouzdanosti o investicijskim namjerama i broju potencijalnih ulagača u Hrvatsku, kao niti donositi precizne prognoze o intenzitetu mogućeg povratka pripadnika ovog segmenta iseljeništva u Hrvatsku.
Unatoč tome, smatramo da rezultati ovog istraživanja imaju eksploratornu vrijednost. Prvo, svakako naznačuju određene trendove koje bi valjalo dalje istraživati, tj. postavljaju pretpostavke o tome kako pripadnici hrvatske poslovne dijaspore doživljavaju hrvatsko društvo i ekonomiju. Drugo, shvaćanje stavova profesionalaca i poduzetnika iz dijaspore koji imaju visoku sklonost umrežavanju može nam posredno reći (bez oslanjanja na statističku značajnost) nešto i o stavovima opće iseljeničke populacije budući da su profesionalci i poduzetnici opinion makeri u svojim utjecajnim obiteljima i sredinama. Zbog toga njihovi stavovi o Hrvatskoj i njihove namjere imaju posebnu težinu koja će, nadamo se, privući pažnju kreatora javnih politika. Pogotovo s obzirom na činjenicu da visok postotak ispitanika, kao što ćemo vidjeti, razmatra mogućnost povratka u Hrvatsku.
Iskustvo s poslovanjem u Hrvatskoj
36% ispitanika već je poduzimalo određene poslovne aktivnosti u Hrvatskoj. To se ne svodi samo na poslove s nekretninama. Iskustvo u tom poslovnom segmentu u Hrvatskoj ima svega 16,5% ispitanika. Iskustva su raznolika: 13,8% pokretalo je poduzeće u Hrvatskoj, 2,7% kupilo je poduzeće u Hrvatskoj, 7,4% ulagalo je u vrijednosne papire u Hrvatskoj, a 5,9% radili su kao menadžeri podružnica poduzeća u Hrvatskoj.
Srednja ocjena koju ispitanici s poslovnim iskustvom u Hrvatskoj daju poslovanju u Hrvatskoj je 3,17 (ni dobro ni loše na skali 1-5; Slika 3). Malo više od jedne trećine njih (38%) iskustvo poslovanja ocjenjuje jako ili uglavnom lošim, dok s druge srane, gotovo identičan udio (35%) ima dobro ili izvrsno iskustvo. Ovo ukazuje na veliku polarizaciju individualnih iskustava. Najvišu prosječnu ocjenu od 3,71 daju ispitanici iz Južne Amerike, a najnižu (2,67) ispitanici iz Kanade. To ukazuje na važnost referentne točke – zemlje u kojoj su ljudi najviše poslovali – to jest odakle u poslovnom smislu potječu. Logično je da Hrvatska izgleda kao bolje poslovno okružje za nekoga tko dolazi iz Južne Amerike nego za nekoga tko potječe iz drugih zemalja obuhvaćenih istraživanjem.
Što je u Hrvatskoj bolje, a što lošije?
U sedam od devet dimenzija življenja sudionici istraživanja Hrvatsku ocjenjuju povoljnije nego zemlju u kojoj trenutno žive (1- U Hrvatskoj je puno lošije, 5 – U Hrvatskoj je puno bolje). Postoji gotovo apsolutni konsenzus o tome da je Hrvatska puno bolja po komponenti sigurnosti. Također, Hrvatska se boljom ocjenjuje po socijalnim komponentama kvalitete života (briga o djeci i obiteljima, međuljudski odnosi, društvena podrška, kvaliteta javnog školstva) ali i po troškovima stanovanja i troškovima hrane, prijevoza i ostalih potrepština. Lošije je ocjenjena po dostupnosti i kvaliteti javnih zdravstvenih usluga, prosječnom materijalnom standardu i po mogućnosti zarade (Slika 4).
Na Slici 5 prikazane su srednje ocjene usporedbe Hrvatske i zemlje u kojima ispitanici žive prema 9 kriterija. Općenito, ispitanici iz Južne Amerike daju relativno visoke ocjene Hrvatskoj u svim dimenzijama, osim za troškove stanovanja koji su očito niži u Južnoj Americi. Ispitanici iz drugih država odnosno područja daju najlošiju ocjenu Hrvatskoj u pogledu mogućnosti zarade. S druge strane, gotovo je postignut konsenzus u pogledu visoke ocjene za dimenziju sigurnosti od kriminala. Odgovori za ostale dimenzije razlikuju se na vrlo zanimljive načine. Ispitanici iz SAD-a, uz sigurnost, visoko ocjenjuju brigu o djeci i obitelji (4,4), međuljudske odnose i društvenu potporu (4,2), a solidne ocjene s njihove strane zaslužili su i javno obrazovanje (3,9), troškovi stanovanja (3,7) te nešto lošiju javno zdravstvo (3,4). Ispitanici iz Kanade najbolje vrednuju troškove stanovanja (4,0) i međuljudske odnose i društvenu podršku (3,8), dok za ostale dimenzije daju niže ocjene. To je vjerojatno posljedica višeg socijalnog standarda u Kanadi nego u SAD-u. Ispitanici iz Oceanije (Australije) i Europe daju u prosjeku niže ocjene, moguće iz sličnih razloga.
Ovi podaci upućuju na četiri preliminarna zaključka:
- Poboljšanje poslovne klime i poticanje ulaganja – odnosno, općenito, jačanje mogućnosti zarade i rast životnog standarda što su najlošije ocijenjene dimenzije života u Hrvatskoj – zaglavni je kamen koji nedostaje u mostu privlačnosti Hrvatske za visokoobrazovane iseljenike.
- Hrvatska je u svim promatranim dimenzijama života već postala privlačna za iseljenike iz Južne Amerike.
- Očuvanje dostignute razine sigurnosti od kriminala kao i socijalne sigurnosti ključne su za privlačnost Hrvatske. Ovi čimbenici već predstavljaju faktor privlačnosti za hrvatske iseljenike iz Sjeverne Amerike.
- U očima visokoobrazovanih iseljenika u Europi i Oceaniji (Australiji) Hrvatska nema osobitu privlačnost. Ovaj rezultat je u skladu s rezultatom našeg ranijeg istraživanja na uzorku iz iseljenika u europskim zemljama gdje je istaknuta razlika između privlačnosti Hrvatske za iseljenike nižeg stupnja obrazovanja (veća privlačnost) i za iseljenike višeg obrazovanja (manja privlačnost) koji dominiraju uzorkom u ovom istraživanju.
Namjere ulaganja u Hrvatsku
Nešto više od polovice uzorka (53%) navodi da razmišljaju da u skoro vrijeme, npr. u idućih godinu li dvije, investiraju u Hrvatsku. Pri tom nešto manje od jedne trećine uzorka (29%) navodi da postoji određena vjerojatnost da će to i učiniti: 20% smatra da je to osrednje vjerojatno, 6% da je to prilično sigurno, a 3% da će sigurno to učiniti. Ulaganju su najskloniji sudionici istraživanja iz Australije i Novog Zelanda te SAD-a.
Među onima koji su odgovorili na pitanje o iznosima ulaganja o kojima razmišljaju, 12,7% namjerava uložiti više od dva milijuna američkih dolara, a 26,6% razmišlja o značajnim ulaganjima između pola milijuna i dva milijuna američkih dolara.
Od onih koji barem ponekad razmišljaju o ulaganju u Hrvatsku, dio njih je već napravio i pojedine konkretne planove: 22% se informiralo o uvjetima poslovanja u Hrvatskoj, 18% ima plan poslovnih aktivnosti, 7% je osiguralo financijska sredstva, 6% je osnovalo poduzeće u Hrvatskoj, a isti je postotak onih koji su angažirali odvjetnički ured i/ili savjetnike. Kao što je ranije rečeno, zbog načina uzorkovanja iz ovih podataka nije moguće izvoditi ukupne procjene i prognoze, no odgovori ipak daju naznaku o potencijalnoj makroekonomskoj važnosti ulaganja dijaspore.
Stvari dodatno postaju zanimljive kada se analiziraju motivi ulaganja. U segmentu ispitanika koji iskazuju srednju ili visoku vjerojatnost ulaganja u Hrvatsku i bili su spremni nastaviti popunjavati upitnik (nešto više od ¼ ukupnog uzorka), svega 30,4% navodi da su, između ostalog, vođeni i motivom zarade (odgovor: „profitne stope više nego vani“). U puno većem broju istaknuti su obiteljski i društveni motivi: 94% kao motiv navodi češće kontakte s Hrvatskom, 92% doprinos razvoju Hrvatske, 86% povratak djece u Hrvatsku, a 85% očuvanje obiteljske tradicije[4].
Odgovori o razlozima odnosno motivima ulaganja dvojako su važni. Prvo, ukazuju na neiskorišten potencijal poboljšanja poslovne i investicijske klime. Jačanjem profitnog motiva Hrvatska bi mogla privući veći broj poduzetnika i investitora iz dijaspore koji bi uložili više kapitala nego što će biti uloženo ako iza odluke ne stoji dominantan profitni motiv. Drugo, ulaganja sada pokreću drugi – obiteljski i društveni motivi povezani s osnovnom potrebom očuvanja veza s domovinom. To ukazuje na potencijal politika i mjera povezanih s informiranjem, umrežavanjem i aktivnim privlačenjem ulagača iz dijaspore. Čak i bez promjene poslovne i investicijske klime radi povećanja povrata na ulaganja, „meke“ politike i mjere poput informiranja i umrežavanja mogu dati rezultate. No, povrh toga, ako bi reforma poslovne i investicijske klime osnažila profitne motive, „meki“ socio-psihološki čimbenici mogli bi djelovati kao dodatni akcelerator koji bi u tom slučaju uistinu mogao proizvesti spomenuti makroekonomski značaj ulaganja dijaspore o kojemu ovdje spekuliramo.
Snaga emotivne povezanosti s Hrvatskom
Prije detaljnog prikaza dijela analize o poslovnoj klimi ističemo ulogu emotivnih veza s domovinom. Osobe iz našeg prigodnog uzorka (78% ima i hrvatsko državljanstvo), a koje su snažno umrežene kroz profesionalne poslovne udruge i tako povezane s Hrvatskom, pokazuju i snažnu emotivnu privrženost Hrvatskoj. Naime, prosječna emocionalna povezanost ispitanika sa zemljom u kojoj trenutno žive na skali od 0 do 10 ocijenjena je s 5,90, a s Hrvatskom 8,02! Rezultat dobiva na još većoj težini s obzirom na vrlo malu varijaciju zbog generacijske distance prema Hrvatskoj. Prosječna snaga emocionalne povezanosti sa zemljom u kojoj iseljenici druge generacije, čiji su roditelji iselili, trenutačno žive, neznatno je manja (5,67) od povezanosti treće (i starijih) generacija čiji su djedovi i bake ili njihovi preci iselili iz Hrvatske (5,99). Razlika generacija u pogledu osjećaja emocionalne povezanosti s Hrvatskom vrlo je mala, a sama emotivna povezanost izrazito je visoka i za sve je veća od emocionalne povezanosti sa zemljom rođenja: generacija čiji su roditelji iselili ocjenjuje snagu emotivne veze s Hrvatskom na 8,22, a generacija čiji su djedovi i/ili bake ili njihovi preci iselili daje ocjenu od 7,93. Odnos je sličan bez obzira na zemlju u kojoj ispitanik živi.
Zanimljivo je da najveću povezanost sa zemljom u kojoj trenutačno žive osjećaju naši Južnoamerikanci (ocjena lokalne povezanosti 6,73), a najmanju Amerikanci (ocjena svega 4,96). S druge strane, natprosječnu snagu emotivne veze s Hrvatskom osjećaju naši iseljenici iz Kanade (8,41) i Australije (8,30).
Nema smisla ići predaleko u izvođenju zaključaka iz ovih rezultata. I ovdje moramo primijeniti upozorenje o selekcijskoj pristranosti: ljudi u našem uzorku možda imaju natprosječno razvijen osjećaj emotivne povezanosti s Hrvatskom – zbog toga su i duboko povezani kroz udruge i s drugim iseljenicima. 89% naših ispitanika odgovara da im je važno ili vrlo važno održavati obiteljske veze s Hrvatskom. (Obitelj je zasigurno temeljna tradicionalna vrijednost koja ih veže.). 81% naglašava i važnost prijateljskih veza, a na to se nadovezuje 62% ispitanika koji takav stupanj važnosti pridaju i poslovnim vezama s Hrvatskom.
Prema tome, iz neobično snažnog osjećaja emotivne povezanosti – koji crpi snagu iz vrednote obitelji – izrastaju želje održavanja prijateljskih i poslovnih veza kao svojevrsnih emocionalnih derivata. Ne samo da je osjećaj povezanosti s Hrvatskom dominantan pokretač njihovih odluka o ulaganjima; ulaganja i posao u Hrvatskoj možemo promatrati kao alat za održavanje i realizaciju duboke emotivne potrebe za povezanošću s domovinom. Možemo govoriti o svojevrsnoj čežnji koja se teži realizirati, što je povezano i s krajnjim ciljem – povratkom.
Treba li uskoro očekivati značajniji povratak hrvatskih poslovnih ljudi iz inozemstva?
Nešto manje od polovice, 49% svih sudionika istraživanja, izjavljuje da su razmišljali o povratku u Hrvatsku. 33,7% odgovara da je vrlo malo ili malo vjerojatno da će se u Hrvatsku doseliti 2026. ili 2027. 45% odgovara da je to donekle vjerojatno, 14% odgovara da je to jako vjerojatno, a 7% povratak smatra sigurnim. Ukoliko se ovi podaci projiciraju na ukupan uzorak, tada 6% ukupnog uzorka navodi da je jako vjerojatno da će se u iduće dvije godine doseliti u Hrvatsku, a 3% to smatra u potpunosti sigurnim. Najviše povrataka se može očekivati iz Europe, SAD-a i Južne Amerike, a tek zatim slijede Kanada i Australija.
Uglavnom se ne radi o povratcima u mirovinu; udjel mlađih ispitanika veći je među ispitanicima koji najavljuju povratak od njihovoga udjela u ukupnom uzorku. S obzirom da smo priču o ulaganjima i povratku povezali s dubokom snagom emocionalnih veza s domovinom možemo spekulirati o postojanju latentne energije povratka među hrvatskim iseljeništvom. Iseljenici bi se masovnije vraćali u domovinu kada bi i ekonomski, politički i institucionalni uvjeti, sve do „profanog“ profitnog motiva – dakle faktori koji su pretke potaknuli na iseljavanje – bili tako postavljeni da dodatno potiču ulaganja i povratak prije mirovine. Ekonomski faktori mogli bi pokrenuti i one iseljenike koji imaju manju razliku u snazi emocionalne povezanosti s Hrvatskom u odnosu na zemlju u kojoj žive. Zbog toga je od velike važnosti shvatiti kako naši iseljenici poimaju poslovnu i investicijsku klimu, te saslušati njihove preporuke za njeno poboljšanje. Kroz to se mogu filtrirati politike koje bi mogle potaknuti povratak, osobito studenata, radnika i poduzetnika prije mirovine.
Percepcija poslovne i investicijske klime u Hrvatskoj
Baterija pitanja čiji su odgovori prikazani u Tablici 1 odnosi se na istraživanje percepcije poslovnog okružja u Hrvatskoj među iseljeništvom. Kao i ranije, ispitanici su koristili ljestvicu u rasponu od 1 do 5.
Prije prikaza rezultata važno je naglasiti da ispitanici koji namjeravaju ulagati u Hrvatsku nisu pristrani ni u jednu ni u drugu stranu u odnosu na ostale ispitanike kada daju odgovore na pitanja o poslovnom okružju. Drugim riječima, njihova percepcija se ni po čemu ne razlikuje od percepcije ostalih ispitanika. Ocjene su, kao što ćemo vidjeti, relativno niske, a to znači da iseljenici koji namjeravaju ulagati u Hrvatsku to namjeravaju učiniti unatoč administrativnim preprekama kojih su očito svjesni. To je u skladu s ranijim nalazom o dominantno ne-profitnim (ne-poslovnim) motivima ulaganja u Hrvatsku. Snaga emotivnih i slabost ekonomskih odnosno financijskih motiva zasigurno umanjuje iznose i značaj ulaganja te ostavlja značajan dio potencijala ulaganja prekomorske dijaspore neiskorištenim.
Tablica 1. Percepcija poslovnog okružja
Pravna i institucionalna sigurnost | 2,56 |
Pravna regulativa u Hrvatskoj je pouzdana i predvidiva | 2,64 |
Pravosudni sustav rješava poslovne sporove pravedno i nepristrano | 2,50 |
Za dobivanje potrebnih dozvola u pravilu nije potrebna „veza” ili poznanstvo | 2,38 |
Državne institucije se učinkovitije bore protiv korupcije | 2,70 |
Sudovi učinkovito štite imovinu i investicije | 2,53 |
Korupcija nije problem za dugoročno poslovanje | 2,51 |
Digitalna i administrativna jednostavnost | 2,82 |
Digitalne usluge (e-Poslovanje, e-porezna, e-Građanin) jednostavne za korištenje | 3,00 |
Digitalizacija javne uprave je zadovoljavajuća | 3,00 |
Proces dobivanja dozvola i prijava poslovanja brz i jednostavan | 2,42 |
Zakoni koji reguliraju poslovanje jasni i razumljivi | 2,80 |
Infrastruktura i povoljno tržište rada | 2,68 |
Lako je pronaći radnike s odgovarajućim kvalifikacijama | 2,59 |
Kvaliteta infrastrukture podržava učinkovito poslovanje | 3,27 |
Hrvatska je konkurentna za privlačenje kvalificirane radne snage | 2,60 |
Birokratske procedure ne predstavljaju problem | 2,25 |
Troškovi i porezno opterećenje | 2,77 |
Porezna opterećenja nisu prevelika | 2,72 |
Troškovi rada sukladni produktivnosti | 2,81 |
Administrativni troškovi poslovanja nisu previsoki | 2,80 |
U dijelu pravne i institucionalne sigurnosti prosječna ocjena je 2,56; najniža je za ulogu osobnih poznanstava kod dobivanja raznih dozvola (2,38), a najviša za napore državnih institucija u borbi protiv korupcije (no, i ta ocjena nije pretjerano visoka – iznosi 2,70). Digitalna i administrativna jednostavnost zaslužuje najvišu ocjenu među četiri dimenzije (2,82) zahvaljujući vladinim digitalnim servisima poput e-građanina i e-Porezne (3,04), no (ponovo) najnižu ocjenu dobiva administrativni proces dobivanja dozvola i prijava poslovanja (2,42). Područje infrastrukture i tržišta rada ima nisku prosječnu ocjenu (2,68), no razlika između dva pod-područja veoma je velika budući da kvaliteta infrastrukture zaslužuje najvišu pojedinačnu ocjenu od 3,27. Najniže ocijenjene su birokratske procedure. Naposljetku, troškovi i porezno opterećenje ocijenjeni su s 2,77, s vrlo sličnim ocjenama za poreze, troškove rada i administrativna opterećenja.
Percepcija kakvoće poslovnog okružja generalno je vrlo slična, i samim time vrlo vjerojatno točna, u usporedbi s ocjenama i indeksima koje na temelju međunarodno verificiranih metodologija proizvode organizacije poput Svjetske banke, OECD-a, Europske komisije (Eurostata) i brojnih globalnih instituta (npr. IMD Svjetski centar za konkurentnost) kao i lokalnih gospodarskih udruga (FICC – Udruženje stranih investitora u Hrvatskoj i HUP).
Normalno, postavlja se pitanje kakva bi mogla biti uloga dijaspore u razvoju Hrvatske kada bi prosječne ocjene iz Tablice 1 bile bliže četvorkama i peticama umjesto aktualnim trojkama, odnosno, kada bi Hrvatska postala zemlja poslovne i investicijske klime al-pari SAD-u, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. U potpunosti egzaktan odgovor na to teško je pružiti, no vrlo je vjerojatno da bi poboljšanja poslovne klime povećala makroekonomsku važnost investicija iz dijaspore.
Izgledno je da intenziviranje ulaganja ne bi rezultiralo samo makroekonomskim već i pozitivnim demografsko-socijalnim učincima. Riječ je o tome da rezultati istraživanja pokazuju da su namjere ulaganja i namjere povratka povezane: postoji veza između vjerojatnosti ulaganja i vjerojatnosti povratka u Hrvatsku. Ispitanici koji su naveli da postoji osrednja i velika vjerojatnost ili da je gotovo sigurno da će ulagati u Hrvatsku, u 65% slučajeva navode i da su razmišljali da se u 2026. ili 2027. dosele u Hrvatsku (naspram 46% onih koji su rekli da nemaju namjeru ulaganja). Također, oni koji su izjavili da je vjerojatnije da će ulagati, te da su razmišljali o životu u Hrvatskoj, navode čak u 88% slučajeva da je donekle vjerojatno, jako vjerojatno ili u potpunosti sigurno da će se u 2026. ili 2027. doseliti u Hrvatsku. Iako je riječ o podacima prikupljenim na prigodnom uzorku, oni dosta snažno sugeriraju da bi intenziviranje ulaganja vjerojatno potaklo useljavanje obrazovanih, stručnih, poduzetnih i ambicioznih hrvatskih ljudi koji bi sa svojim znanjem, iskustvom i kulturnim kapitalom zasigurno doprinijeli mnogim aspektima, ne samo ekonomskog, veći i svekolikog društvenog razvoja.
Umjesto zaključka
Predstavljene rezultate istraživanja sumirat ćemo u osam točaka. Vjerujemo da se i usprkos ogradi o prigodnosti uzorka rezultati mogu barem donekle generalizirati na puno veći broj hrvatskih iseljenika. Uočili smo sljedeće:
- Hrvatska je u mnogim dimenzijama života, naročito u pogledu sigurnosti od kriminala, javnom obrazovanju, troškovima hrane i osnovnih životnih potrepština, međuljudskim odnosima i društvenoj potpori kao i brizi za djecu i obitelj – postala veoma privlačna za naše iseljenike, posebice za one iz Južne Amerike. To se odražava u rastućem udjelu doseljavanja iz Južne Amerike proteklih godina (Slika 1).
- Očuvanje dostignutih razina sigurnosti od kriminala kao i socijalne sigurnosti ključne su za privlačnost Hrvatske. Sigurnost je univerzalni faktor privlačnosti, a socijalna sigurnost predstavlja faktor privlačnosti i za hrvatske iseljenike – ispitanike iz Sjeverne Amerike.
- U očima visokoobrazovanih iseljenika u Europi i Australiji Hrvatska još uvijek nema posebno izraženu privlačnost. To tek treba postići dostizanjem usporedivih razina mogućnosti zarade i životnog standarda – gospodarskim rastom i razvojem.
- Ispitani hrvatski iseljenici pokazuju iznimno snažnu emocionalnu povezanost s Hrvatskom, znatno veću od emotivnih veza koje gaje spram zemalja u kojima žive. Emocionalna povezanost izrasta iz temeljne vrednote obitelji, na što se nadovezuju povezanosti putem prijateljskih i poslovnih veza.
- Ukorijenjenost poslovne povezanosti u dubokim individualnim osjećajima dovodi do toga da temeljne vrednote i stavovi – poput pomaganja razvoju Hrvatske, još dublje životne povezanosti ili poticanja djece na povratak – u nedostatku snažnijih autonomnih profitnih/poslovnih motiva motiviraju ljude na poslovna ulaganja u Hrvatsku.
- Na tom emocionalnom temelju, visok postotak ispitanika koji ulažu ili planiraju ulagati u Hrvatsku, ali i drugi koji nemaju planove i/ili mogućnosti za ulaganja, planiraju povratak tj. razmišljaju o povratku. Da ponovimo, oko 46% ispitanih navodi da razmišljaju o povratku u iduće dvije godine, a 3% izjavljuje da je povratak u potpunosti siguran (dodatnih 6% navodi da je „jako vjerojatan“).
- Ulagači i potencijalni ulagači u Hrvatsku potpuno su svjesni lokalnih administrativnih nedostataka, troškova i institucionalnih slabosti – područja kojima, kao i ispitanici koji nemaju namjeru ulagati, daju ocjene u prosjeku nešto niže od 3. To je još jedna potvrda dominantno ne-ekonomskih (emocionalnih) motiva ulaganja.
- Poboljšanje poslovne klime vjerojatno ne bi rezultiralo isključivo makroekonomskim već vrlo vjerojatno i maloprije opisanim demografsko-socijalnim koristima.
Kako vjerujemo da je scenarij prema kojem je intenzivnije investiranje, a posljedično tome i intenzivnije useljavanje istraživane populacije u doglednoj budućnosti itekako moguć, na kraju ćemo predstaviti i konkretne preporuke ispitanika o tome kako taj scenarij i realizirati. Držimo ih vrijednim iskazom stavova onih najupornijih i vjerojatno poslovno najiskusnijih i najpotentnijih, koji bi o temi poslovne i investicijske klime u svim okolnostima imali nešto za reći. Arhiv njihovih prijedloga dan je ispod tablice u kojoj smo istaknuli one za koje smo smatrali da se rijetko pojavljuju u drugim sličnim listama preporuka, još se ne provode (za razliku od olakšica u sustavu poreza na dohodak za povratnike koje se provode od početka ove godine), i nemamo informacija da se o njima javno raspravljalo.
Prema tome, tekst zaključujemo tablicom koja po našem mišljenju sadrži najzanimljivije preporuke, a ispod tablice je arhiv svih danih preporuka koje su upisane na kraju web-upitnika, i u koje nije intervenirano.
Nadamo se da će ovo istraživanje povećati pažnju javnosti i kreatora politike u odnosu na stavove hrvatskih iseljenika, osobito njihovoga poslovno najpotentnijega dijela.
Tablica 2. Najzanimljivije preporuke
Ugledati se na Irsku |
Povezati se s profesionalcima iz znanosti i akademskog sektora |
Stvoriti dugoročnu nacionalnu strategiju za privlačenje i zadržavanje talenata iz dijaspore |
Razviti programe suradnje s inozemnim sveučilištima |
Stipendirati djecu iz dijaspore za školovanje u Hrvatskoj |
Kreirati program povratka visokoobrazovanih stručnjaka iz dijaspore, olakšati priznavanje inozemnih diploma i stručnih kvalifikacija |
Subvencionirati troškove preseljenja iz velikih udaljenosti |
Stvoriti nacionalnu platformu za povezivanje dijaspore s hrvatskim poduzetnicima, investitorima i institucijama |
Stvoriti sustav “one stop shop” za sve usluge potrebne investitorima (osigurati brz pristup svim informacijama o porezima, potporama i propisima na jednome mjestu) |
Razviti digitalne alate koji bi pratili status prijava i dozvola za investitore |
Oglašavati se u poslovnim časopisima, sponzorirati poslovne događaje i privući ključne aktere (organizirati međunarodne investicijske forume i sajmove, jačati promociju Hrvatske kao investicijske destinacije, razviti mrežu poslovnih ambasadora iz dijaspore) |
Stvoriti jasne vodiče za investitore na više jezika uključujući engleski i španjolski |
Smanjiti troškove i složenost poreznog sustava za nova poduzeća |
Pokrenuti mentorski program u kojem uspješni povratnici mentoriraju nove povratnike |
Pokrenuti program administrativne i financijske podrške za startup projekte povratnika |
Arhiv svih pojedinačnih preporuka:
Porezi i financijski poticaji
- Povećati poticaje: proširiti porezne olakšice i potpore, posebno za tehnološki i sektor održivosti, uz jednostavnije prijave…
- Ugledati se na Irsku (maksimalno olakšati povratak, porezne olakšice, smanjiti birokraciju, podržati startupe).
- Ukidanje poreza po odbitku na dividende.
- Omogućiti pristup kapitalu u manjim iznosima (do 5.000.000 €) uz razumne uvjete.
- Poticaji za povratnike: porezne olakšice, jednostavnije osnivanje tvrtki i zapošljavanje lokalnih talenata.
- Uvesti porezne poticaje i subvencije za tvrtke koje zapošljavaju povratnike i članove dijaspore.
- Razviti transparentan i predvidiv sustav potpora i poreznih pogodnosti za povratnike.
- Razviti državna jamstva i povoljne kredite za povratnike i ulagače.
- Uvesti olakšice i programe potpore za mala i srednja poduzeća koja otvaraju povratnici iz dijaspore.
- Uvesti programe subvencija i poticaja za ulaganja u ruralna područja i manje razvijene regije.
- Stvoriti jasne vodiče za investitore na više jezika, uključujući engleski i španjolski.
- Olakšati pristup državnim potporama i fondovima EU povratnicima i ulagačima iz dijaspore.
- Uspostaviti posebne investicijske zone s povoljnim uvjetima za povratnike i strane ulagače.
- Uvesti povlaštene porezne stope za prvih nekoliko godina poslovanja povratničkih tvrtki.
- Razviti programe financijske i administrativne podrške za start-up projekte povratnika.
- Poticati ekološka i održiva ulaganja kroz posebne porezne poticaje.
- Osigurati konkurentne porezne stope u usporedbi s drugim zemljama EU.
- Osigurati pristup povoljnim kreditima i investicijskim fondovima za startupe dijaspore.
- Osigurati državne garancije za strateške investicije povratnika.
- Smanjiti troškove i složenost poreznog sustava za nova poduzeća.
- Osigurati posebne porezne povlastice za reinvestiranu dobit povratničkih tvrtki.
- Omogućiti financijske poticaje za povratnike koji žele započeti poljoprivrednu ili obrtničku djelatnost.
- Stvoriti dugoročnu nacionalnu strategiju za privlačenje i zadržavanje talenata iz dijaspore.
- Poticati održivo gospodarstvo i zelene tehnologije kroz subvencije i olakšice.
Birokracija i administracija
- Istražiti uvjete rada i stvoriti okruženje povoljno za investitore.
- Stvoriti više administrativnih olakšica za poslovanje u Hrvatskoj.
- Digitalizirati administraciju i smanjiti birokraciju.
- Osigurati stabilnu i predvidivu poreznu politiku koja se ne mijenja često i bez najave.
- Smanjiti parafiskalne namete i druge skrivene troškove poslovanja.
- Omogućiti besplatne ili subvencionirane pravne i računovodstvene savjete.
- Smanjiti troškove otvaranja tvrtke i registracije poslovanja.
- Digitalizirati porezni sustav i procedure.
- Uvesti programe edukacije i prekvalifikacije kako bi se zadovoljile potrebe tržišta rada.
- Ulagati u modernizaciju javne uprave i ubrzati digitalizaciju procesa.
- Organizirati online seminare i radionice za dijasporu.
- Osigurati stabilno financijsko okruženje i predvidiv tečaj.
- Ukloniti administrativne prepreke kod uvoza i izvoza.
- Smanjiti troškove i ubrzati procedure pri izdavanju građevinskih i drugih dozvola.
- Smanjiti administrativne troškove poslovanja i uvesti jedinstvene digitalne prijave.
- Ukloniti birokratske prepreke za dobivanje građevinskih dozvola i prostorno-planskih suglasnosti.
- Stvoriti sustav “one stop shop” za sve usluge potrebne investitorima.
- Stvoriti jasan plan za smanjenje administrativnih opterećenja i rokova rješavanja zahtjeva.
- Razviti digitalne alate koji bi pratili status prijava i dozvola za investitore.
Pravna sigurnost i borba protiv korupcije
- Iskustva povratnika: teško poslovanje i prisutna korupcija.
- Povećati stabilnost i boriti se protiv korupcije.
- Poboljšati pravnu sigurnost i zaštitu ulagača.
- Poticati partnerstva uz transparentnu dodjelu potpora i subvencija.
- Aktivno raditi na suzbijanju korupcije i klijentelizma.
- Stvoriti brze i pouzdane procedure za rješavanje poslovnih sporova.
- Poboljšati učinkovitost sudova i skratiti trajanje gospodarskih sporova.
- Ulagati u modernizaciju pravosuđa radi bržeg rješavanja sporova i veće pravne sigurnosti.
Promocija i međunarodna povezanost
- Oglašavati se u poslovnim časopisima, sponzorirati poslovne događaje i privući ključne aktere.
- Organizirati međunarodne investicijske forume i sajmove.
- Jačati promociju Hrvatske kao investicijske destinacije.
- Promovirati pozitivne priče o uspješnim povratnicima.
- Povezati hrvatske komore, udruge poduzetnika i start-up zajednice s dijasporom.
- Osigurati bolju prometnu povezanost Hrvatske s inozemstvom.
- Poticati veće uključivanje dijaspore u kreiranje ekonomskih i razvojnih politika.
- Promicati umrežavanje hrvatskih poduzetnika iz dijaspore kroz međunarodne sajmove i forume.
- Razviti mrežu poslovnih ambasadora iz dijaspore.
Povezivanje i podrška dijaspori
- Promovirati povratak profesionalaca i znanstvenika iz dijaspore kroz konkretne programe.
- Svi povratnici mogu pokrenuti posao ako se odluče i uz jasne i transparentne informacije.
- Povezati se s profesionalcima iz znanosti i akademskog sektora.
- Omogućiti putove do državljanstva za investitore i poduzetnike.
- Stvoriti nacionalnu platformu za povezivanje dijaspore s hrvatskim poduzetnicima, investitorima i institucijama.
- Povećati svijest o prilikama i aktivno informirati dijasporu.
- Kreirati program povratka visokoobrazovanih stručnjaka iz dijaspore.
- Olakšati priznavanje inozemnih diploma i stručnih kvalifikacija.
- Uvesti program mentorstva gdje uspješni poduzetnici iz dijaspore savjetuju povratnike.
- Osigurati jasne i jednostavne informacije o poslovanju putem digitalnih portala i savjetovališta.
- Poticati povratak mladih kroz subvencije za stanovanje i start-up potpore.
- Stvoriti nacionalnu platformu za povezivanje dijaspore s hrvatskim poduzetnicima, investitorima i institucijama.
- Omogućiti besplatne ili subvencionirane pravne i računovodstvene savjete za povratnike.
- Poticati inovacije i istraživanje uz uključivanje povratnika.
- Stvoriti jasne vodiče za investitore na više jezika i digitalne alate.
- Poticati povratak stručnjaka kroz porezne olakšice za ključne sektore.
- Osigurati pravnu pomoć i savjetovanje povratnicima pri kupnji nekretnina.
- Razviti nacionalnu bazu poslovnih prilika dostupnu dijaspori.
- Aktivno uključivati dijasporu u kreiranje investicijske politike putem savjetodavnih tijela.
Infrastruktura i logistika
- Argentina je skupa zemlja, udaljenost povećava troškove prijevoza.
- Smanjiti troškove otvaranja tvrtke (logistički i administrativni aspekt).
- Razviti sustave potpore izvoznicima i internacionalizaciji hrvatskih tvrtki.
- Osigurati bolju prometnu povezanost Hrvatske s dijasporom.
- Osigurati pravnu pomoć i savjetovanje pri kupnji nekretnina (infrastrukturni aspekt).
- Ulagati u prometnu i digitalnu infrastrukturu radi bolje povezanosti i lakšeg poslovanja.
Inovacije, startupi i istraživanje
- Podržati startupe kroz financijske i mentorske programe.
- Stvoriti fond rizičnog kapitala uz podršku države i međunarodnih partnera.
- Poticati inovacije i istraživanje kroz potpore i porezne olakšice.
- Poticati razvoj poduzetničkih inkubatora i akceleratora u suradnji s dijasporom.
- Osigurati administrativnu i financijsku podršku za start-up projekte povratnika.
- Osigurati transparentno i brzo rješavanje zemljišnoknjižnih pitanja.
- Omogućiti povratnicima korištenje potpora za istraživanje i razvoj.
- Jačati brend Hrvatske kao zemlje inovacija i znanja.
Obrazovanje i radna snaga
- Olakšati priznavanje inozemnih diploma i stručnih kvalifikacija.
- Uvesti programe suradnje s inozemnim sveučilištima.
- Uvesti programe edukacije i prekvalifikacije kako bi se zadovoljile potrebe tržišta rada.
- Jačati borbu protiv sive ekonomije i nelojalne konkurencije.
- Suradnja s hrvatskim studentima u inozemstvu kako bi se lakše vratili i investirali.
- Stipendiranje djece iz dijaspore za školovanje u Hrvatskoj.
Životni uvjeti i integracija povratnika
- Promovirati povratak profesionalaca i znanstvenika uz potporu socijalne integracije.
- Svi povratnici mogu pokrenuti posao ako se odluče i uz pomoć jasnih informacija.
- Aktivno informirati i pomagati pri povratku (smjernice, administrativna podrška).
- Poticati povratak mladih kroz subvencije za stanovanje i lakše zapošljavanje.
- Sufinancirati plaće i troškove selidbe povratnika.
- Osigurati potporu povratnicima pri integraciji u lokalne zajednice i poslovnu kulturu.
- Promovirati kvalitetu života, sigurnost i prirodne ljepote Hrvatske.
Specifični sektori
- Povoljni uvjeti za ulaganje u poljoprivredu i prehrambenu industriju.
- Promovirati Hrvatsku kao logističko čvorište za jugoistočnu Europu.
- Promicati uspješne projekte povratnika kroz medije i državne kampanje.
- Posebni programi potpore za žensko poduzetništvo iz dijaspore.
- Poticati javno-privatna partnerstva s investitorima iz dijaspore.
- Osigurati brz pristup svim informacijama o porezima, potporama i propisima na jednome mjestu.
- Promovirati Hrvatsku kao destinaciju za zdravstveni turizam i ulaganja povezana s dijasporom.
- Ulagati u istraživačke centre i razvojne zone kako bi se privukli inovatori i poduzetnici iz dijaspore.
[1] Velimir Šonje je ekonomski analitičar i poduzetnik, urednik portala Ekonomski lab.
[2] Ivan Burić je sociolog, profesor na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i pokretač i urednik znanstvenog portala sociologija.hr
[3] Antun Krešimir Buterin je novinar i urednik, marketinški stručnjak, kao volonter aktivan u Zakladi Ana Rukavina te u udruzi Meeting G2, čiji je predsjednik, koja već 11 godina poslovno povezuje domovinsku i iseljenu Hrvatsku.
[4] Ispitanici u mogli navesti više razloga, stoga je zbroj odgovora viši od 100%.