Mjesec dana na tržištima: netko ima ideju kako zaraditi u kaosu

Objavljeno

Objava nominacije Jerome Powella za guvernera FED-a. Foto: Wikimedia Commons

Trgovinski rat s Kinom i obračun Bijele kuće s monetarnim vlastima, događaji koji se međusobno višestruko isprepliću, obilježili su svjetska financijska tržišta u kolovozu, nudeći sve više argumenata pesimistima koji se spremaju za nadolazeću recesiju, no povijest nas uči kako se i u takvim uvjetima može – zaraditi …

Ad
Ad

Kaos je vjerojatno riječ koja najbolje opisuje zbivanja na financijskim tržištima, a čak će i površni promatrači vjerojatno otprve identificirati glavnog krivca za takav razvoj događaja. Riječ je, naravno, o aktualnom američkom predsjedniku, čije se (česte) provale raspoloženja redovito ažuriraju na Twitteru i figuriraju kao najvažniji okidač aktivnosti investitora. Pritom podatak o (podnošljivih) 1,8% minusa za S&P 500 indeks ne može ni približno dočarati dramu (ponajprije na Wall Streetu, a potom i u ostatku svijeta) kojoj smo svjedočili tijekom rujna. Slika, ili u ovom slučaju grafikon, doista govori tisuću riječi i puno bolje oslikava kolebanja ulagača uvjetovanih Trumpovim glasnim razmišljanjem (koje će mnogi spremno pretočiti u instant-dijagnozu). Fascinantan emocionalni roller-coaster zabilježen u relativno kratkom vremenskom razdoblju od mjesec dana povukao je za sobom i VIX indeks straha, koji na neki način kvantificira razinu stresa na američkom tržištu kapitala i zorno oslikava povišene tenzije investitora.

Živopisni grafički prikazi ilustriraju višekratno vrludanje od očaja do olakšanja (mjesta euforiji ipak nije bilo), ali najvažniju činjenicu u ovoj priči ipak valja oblikovati riječima. Naime, S&P 500 niti u jednom trenutku tijekom kolovoza nije promolio nosom na pozitivan teritorij (na najnižoj je razini indeks tavorio u minusu od 4,7%), ne ostavljajući mjesta nikakvim dvojbama: Trumpov lov na vještice definitivno nije po ukusu (većine) investitora. Da stvar bude još zanimljivija, brojne verbalne provale u prvoj polovici mandata navode na zaključak kako Trump upravo tržište kapitala doživljava kao mjerilo vlastite uspješnosti, te je sveopću konfuziju na Wall Streetu moguće promatrati kao dio nekonvencionalne medijske strategije. Njome Trump, prisnažujući slogan „Make America Great Again“, agresivnom retorikom pokušava osigurati čvrstu potporu ruralnih sredina i glasova koje je establishment do njegove pojave zaboravio (ili mahom ignorirao), nastojeći pritom zadržati naklonost Wall Streeta, stečenu ekspanzivnom fiskalnom politikom i izdašnim poreznim olakšicama.

Ovo potonje je, naravno, puno teže, jer ono što prve rajca, populizam oblikovan konfrontacijom s vanjskim neprijateljem, istodobno ugrožava principe slobodne trgovine, do kojih je akterima na Wall Streetu (blago rečeno) jako stalo. Mnogi će spremno ustvrditi kako je uspjeh na oba fronta zapravo nemoguća misija, no Trumpu paradoksa očito nikad dosta, pa je sve dodatno začinio opetovanim verbalnim napadima na prvog čovjeka FED-a. „Moje pitanje jest: tko je veći neprijatelj, Jay Powel ili predsjednik Xi?” Tragična razina pismenosti i notorno nepoznavanje elementarnih činjenica koje obilježava Trumpove provale na Twitteru od samog starta (Jay Powel je Jerome Powell, isti onaj kojeg je upravo Trump postavio na čelo FED-a), kao i napad na neovisnost središnje banke, možda dobro prolaze na Staten Islandu, ali na Manhattanu baš i ne. Povod je bio još jedan javni nastup u kojem se Powell, unatoč očekivanjima Bijele kuće (i Wall Streeta), ponovo odbio decidirano izjasniti o budućim potezima središnje banke, izrazivši zadovoljstvo ekonomskom aktivnošću i solidnom krvnom slikom domaćeg gospodarstva, unatoč prijetnji nemilosrdnog trgovinskog rata kojeg potencira predsjednik Trump, pokušavajući time isprovocirati primjenu stimulativnije monetarne politike tek nešto više od godinu dana prije idućih predsjedničkih izbora. Rezultat te kakofonije verbalnih intervencija, u čijoj je pozadini sukob Bijele kuće i monetarnih vlasti, a tome onda treba pridodati i najavu novog udara na kineski izvor, je začarani krug erozije vrijednosti burzovnih indeksa, nove ofenzive dolara i inverzije kamatnih stopa, koja ozbiljno najavljuje mogućnost skore recesije.

Tržište je gotovo jednoglasno (ili na to barem ukazuje kretanje terminskih ugovora na kamatne stope) u ocjeni kako će predstojeći sastanak FED-a sredinom rujna iznjedriti novo smanjenje kamatnih stopa (trenutni ciljani raspon kamatne stope na federalne fondove je 2,0% – 2,25%), ali uz suzdržanost guvernera, dolar i dalje nezadrživo raste u odnosu na svoje rivale. Među istaknutijim žrtvama je svakako euro, koji je prvi puta ove godine skliznuo ispod 1,10 dolara, u skladu sa naoko nevjerojatnim scenarijem koji predviđa paritet dvaju valuta. No najviše je prašine podiglo posrtanje kineskog yuana, nakon što se dolar, po prvi puta još od krizne 2008. godine, našao iznad razine od 7 yuana. Izravna je to posljedica najava nove runde uvoznih naknada na proizvode iz Kine, a simbolika u ovom slučaju ide puno dalje od okruglih brojki. Naime, analitičari vjeruju kako su kineske vlasti, pokušavajući spriječiti eskalaciju sukoba, odlučno branile navedenu razinu, te se kapitulacija može smatrati kao znak da Peking gubi strpljenje s Bijelom kućom. Minorna devalvacija yuana iz 2015. godine, koja je tada isprovocirala kaos na svjetskim financijskim tržištima, očito je bila lekcija iz koje su kineske vlasti izvukle pouku. Štoviše, tijekom 2016. godine kineska središnja banka je spržila stotine milijardi dolara kako bi obranila tečaj od sedam yuana za dolar i izbjegla reprizu kaosa iz prethodne godine. Sada ih pak strpljenje evidentno izdaje, jer je kineski predsjednik Xi Jinping posve svjestan mogućih posljedica. Ali možda Bijela kuća nije, jer takav razvoj događaja može izazvati lančanu reakciju širom regije, potičući seriju kompetitivnih devalvacija azijskih valuta kako bi se zaštitio krhki izvozni sektor. Za sada je situacija uglavnom stabilna, a ovogodišnja dominacija dolara u pravilu se manifestira tek jednoznamenkastim rastom, ali stvari lako mogu izbjeći kontroli (pored deviznog tržišta, za očekivati je da negativnih reperkusija neće biti pošteđeni ni regionalni burzovni indeksi).

S druge strane Pacifika, apetiti za rizik investitora drastično opadaju. Kao prikladno mjerilo može poslužiti kretanje cijene zlata, ali i krivulja dugoročnih kamatnih stopa koja, uslijed rastuće potražnje za (sigurnijim) obveznicama, uporno pada sve niže. Tako su prinosi na desetogodišnje američke državne obveznice tijekom kolovoza skliznuli na najnižu razinu još od predsjedničkih izbora početkom studenog 2016. godine. Za to vrijeme stopa prinosa na 30-godišnje državne obveznice nadmašila je dividendni prinos na američke dionice. Sličan se fenomen od Sporazuma u Bretton Woodsu 1944. godine dogodio samo jednom, i to pri kraju Velike recesije iz prošlog desetljeća. Ali tome je tada prethodila intenzivna korekcija cijena dionica, dok je sada situacija bitno drukčija, jer tempo diktira negativan trend dugoročnih kamatnih stopa. Na djelu je bull flattener, relativno rijetka pojava obilježena kompresijom kamatnih stopa na udaljenijem kraku krivulje prinosa. Naime, FED je još početkom godine odustao od kampanje podizanja kratkoročnih kamatnih stopa (do tada je bio aktualan bear flattener), no spread se svejedno smanjuje i poprima inverzni oblik.

Po svemu sudeći, investitori se nervozno pripremaju za novu recesiju, a na to upućuje i model središnje banke, prema kojem vjerojatnost recesije u idućih 12 mjeseci drastično raste, i nema presedana u posljednjih 50 godina u kojem je, uz ovako visoku vjerojatnost recesija izostala. Pa ipak, stvari nipošto ne treba promatrati crno-bijelo. Naime, kalkulacije koje je objavio UBS pokazuju kako je vrijednost S&P 500 indeksa u iščekivanju recesije, a nakon signala u obliku inverzne krivulje prinosa, u prosjeku rasla za oko 30%. Bio bi to zadnji, ali prilično potentan trzaj dugoročno pozitivnog trenda na izdisaju.

Mark Mobius preferira – zlato

Posljednji puta smo spominjali zlato početkom srpnja, u kontekstu potrage za „sigurnim“ zaklonom, ili barem hedginga i diversifikacije portfelja, istaknuvši kako je cijena plemenitog metala, po prvi puta nakon šest godina, na krilima rastuće potražnje preskočila razinu od 1.400 dolara po unci. Dva mjeseca kasnije, kupci niti ne pomišljaju na predah, i u međuvremenu su uspješno preskočili i iduću okruglu barijeru, izguravši cijenu iznad 1.500 dolara. Okidač veće potražnje, naravno, jest očekivani nastavak negativnog trenda kamatnih stopa na globalnoj razini, uslijed razbuktavanja trgovinskog rata između SAD i Kine (koji korporativni sektor nipošto neće ostaviti neokrznutim).

Stvari su zapravo okrenute naglavce, jer činjenica da zlato ne nosi nikakav prinos, koja u očima investitora djeluje poput utega na cijenu, sada se doima vrlo poticajnom, u usporedbi s ogromnom masom (relativno sigurnih) državnih obveznica koje nose – negativan prinos. Mark Mobius, ugledni fond manager (i istaknuti štićenik još uglednijeg Johna Templetona), koji je ranije ove godine točno predvidio uzlet cijene zlata, ne misli da će se pozitivan trend tako lako zaustaviti. „Vjerujem kako će se fenomen nižih kamatnih stopa i grozničavog tiskanja novca manifestirati na globalnoj razini“, ističe Mobius, navodeći kako alokacija 10% portfelja u smjeru zlata uopće nije primjerena. Štoviše, njegov savjet je vrlo jednostavan i lako se može sažeti jednostavnom porukom – „kupujte zlato bez obzira na cijenu“.