U uvjetima kada se sve trese (a trese se), treba jako pažljivo tumačiti svaki podatak kako biste razlučili šum od signala. Inače ćete šum interpretirati kao signal i izvući pogrešan zaključak.
Nakon što je US Bureau of Labour Statistics (BLS) jučer objavio preliminarnu procjenu o padu realnog BDP-a SAD-a u prvom kvartalu za 0,3%, krenulo je medijsko natjecanje. Trump je reagirao očekivano: „Kriv je Biden!“, i dodao da treba gledati podatke o investicijama koji pokazuju snažan uzlet u prvom kvartalu: „Carine daju rezultate!“, zaključio je američki predsjednik.
Niti je kriv Biden, niti je na djelu investicijski boom koji bi se mogao objasniti carinama.
Hladan pogled na podatke pokazuje da se još ništa bitno nije dogodilo, osim što su poduzetnici u očekivanju carina uvozili kao ludi prije nego što ih zahvate najavljene carine. To je oborilo BDP budući da neto izvoz (izvoz minus uvoz) obračunski uvećava BDP, pa ga jednokratni rast uvoza jednokratno smanjuje. No, takvi su efekti, kao što sama riječ „jednokratno“ kazuje, prolazni. Isto se odnosi na investicije.
Prvo što treba imati na umu je da Amerikanci izvještavaju o BDP-u tako da promjenu u odnosu na prošli kvartal (u ovom slučaju, prvi kvartal ove u odnosu na zadnji kvartal prošle godine) prvo statistički obrade tako da isključe sezonske utjecaje i zatim tako dobivenu kvartalnu stopu podignu na godišnju razinu. BLS-ova slika u nastavku pokazuje pad podataka o BDP-u za 0,3% na godišnjoj razini u prvom stupcu, dok ostali stupci s desne strane mjere doprinose toj stopi u postotnim bodovima. Cjelokupan negativni doprinos došao je iz uvoza, dok se izvoz i državna potrošnja nisu bitno mijenjali, ali su osobna potrošnja i naročito investicije dali znatan doprinos rastu u prvom tromjesečju.
Problem s ovom vrstom prikaza je u tome što prenaglašava važnost zadnje promjene u kojoj se može skrivati važan dio takozvane iregularne komponente (čitaj: šum = nema spoznajni značaj), do čega može doći zbog iznimnih događaja, problema s otklanjanjem sezonske komponente, i slično.
Za razliku od SAD-a, u EU (i u Hrvatskoj) najčešće se izvještava o promjeni u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine. To je također samo pola priče. Takav način izvještavanja naglašava utjecaj prošlosti (cijele prethodne godine), a podcjenjuje važnost recentne promjene. Stoga u interpretaciji europskih podataka često naglašavam da takozvanu promjenu „year-on-year“ treba nadopuniti pogledom na „quarter-on-quarter“ (kao što to čine Amerikanci), a u američkom slučaju treba upozoriti da „Qoq“ treba nadopuniti pogledom „Yoy“, kako bi se dobila šira slika. A evo kako Yoy slika izgleda u njihovom slučaju:
- Američki BDP je rastao po godišnjoj stopi od 2,0%, što je najniža stopa od zadnjeg tromjesečja 2022. (kada je iznosila 1,3%), no blago usporavanje američkog gospodarstva bilo je očekivano već neko vrijeme, i prije dolaska Donalda Trumpa (i prije nego što su se znali njegovi “planovi” s carinama).
- Osobna potrošnja je rasla po stopi od 3,1%, što je jednaka stopa kao u zadnjem tromjesečju 2024. i najviša stopa od prvog tromjesečja 2022.
- Bruto investicije su rasle po stopi od 5,9%, što je najviša stopa rasta investicija od drugog tromjesečja 2022. (kada je iznosila 10,0%).
- Ukupan izvoz je rastao po stopi od 3,0% što približno odgovara prosječnoj stopi unazad dvije godine, no uvoz je rastao po stopi od 13,4% što je najviša stopa još od post-lockdown oporavka u drugom tromjesečju 2021.
Prema tome, grozničavi uvoz, kako bi se preduhitrilo plaćanje carina, glavni je razlog (blagog) usporavanja rasta BDP-a (Yoy) i taj će se efekt vjerojatno nastaviti i u ovom tromjesečju. No, kako uvoz intermedijarnih i potrošačkih dobara bilda zalihe, a uvezeni strojevi malo dulje čekaju da budu instalirani jer se sada uvoze prije planiranih rokova, u drugoj polovici ove godine uvoz će vrlo vjerojatno padati, što će pak, obratno u odnosu na prvu polovicu godine, ublažavati pad BDP-a. Do pada BDP-a može doći samo ako aktualni rast osobne potrošnje i investicija zastane, što ne treba isključiti zbog prevladavajuće neizvjesnosti.
Prema tome, sve se trese, pa tako i podaci, i zbog toga ćemo se naslušati raznih interpretacija koje će, kao i sami podaci, biti puni buke (šuma). Signali će se teško očitavati sve dok Trump ne zaključi većinu bitnih trgovačkih sporazuma (očekuje se do 1.7., no nikad se ne zna), i dok se ne vidi njihov utjecaj kroz drugu polovicu godine.
A u kratkom roku, tj. u ovom i idućem tromjesečju, o BDP-u će odlučiti američki potrošači koji u rukama kroz odluke o osobnoj potrošnji drže oko 70% odrednica BDP-a. Njihovo je pouzdanje ozbiljno erodirano te bi, uz povećan uvoz, moglo dodatno usporiti američki BDP u drugom tromjesečju. Tako se može dogoditi da ćemo u prva dva kvartala ove godine imati dva kvartala stagnacije ili čak pada realnog BDP-a, ali da pri tome nikome neće biti potpuno jasno treba li to nazvati recesijom, ili ne.
Dionička tržišta su uglavnom ignorirala objavu podatka, no tržišta sirove nafte su reagirala (daljnjim padom cijena, i to za više od 3%). Dio promjene odražava strah od očekivanog daljnjeg usporavanja gospodarske aktivnosti u SAD-u i smanjenja međunarodne razmjene, no dio promjene odražava i u pogledu tajminga neobično šuškanje na tržištu da su Saudijci (da li opet na Trumpov poticaj?) odlučili snažno pritisnuti OPEC+ u pogledu daljnjeg povećanja proizvodnje. To je jako zanimljiv razvoj događaja koji smo već komentirali u nekoliko navrata jer WTI je, dok ovo pišem, na oko 58 dolara za barel, Brent na 61, što znači da se tržište približava razinama cijena uz koje manji broj država, prvenstveno Saudijska Arabija, može i dalje ozbiljno zarađivati na ekstrakciji i distribuciji sirove nafte.
Prema tome, iza podataka o BDP-u valja se još jedna važna priča, ona o Trumpovoj namjeri da niskim cijenama goriva primiri svaku pomisao na buđenje inflacije zbog carina. Već smo pisali o tome da je cijena sirove nafte pala puno više od maloprodajne cijene u SAD-u u zadnjih 60 – 90 dana. Isto vrijedi i u proteklih godinu dana, no pad cijene sirovine je toliki (-35%) da se morao preliti na maloprodajno tržište (-14%), a treba imati u vidu da galon primjerice u Texasu košta oko 2,8 dolara ili 2,5 eura, što je oko 65 eurocenti po litri ili više nego dva puta manje nego u EU, ali i troše više nego Europljani jer se više voze automobilima koji puno više troše od automobila koji su u uporabi u EU, tako da Trump ispravno računa da padom cijena goriva može odobrovoljiti Amerikance. Ono s čime ne može računati je da će ga veliki energetski biznis kojem je puno toga obećao dugo podržavati: stagnacija BDP-a i tržišna cijena sirove nafte ispod 60 dolara nije nešto u čemu će američki naftaši baš uživati.
Ukupno gledano, jedino što zasad možemo reći je da će podatak o BDP-u kao i zadnja relativno mirna očitanja inflacije vjerojatno ohrabriti FED na spuštanje kamatnih stopa. Ako ni zbog čega drugog, zbog privremenog primirja s Trumpom. Koji je bio svom silinom navalio na FED, pa stao kad je shvatio da bi od toga mogao imati više štete nego koristi.
No, sve to koristi Europskoj uniji koja uvozi najveći dio energenata. Sutra čitajte detaljnije o Eurostatovoj preliminarnoj procjeni BDP-a za EU: 1,4% u odnosu na prvo tromjesečje 2024. odnosno 0,3% u odnosu na zadnji kvartal 2024. bolje je od očekivanja. Ali pazite, Eurostat ovu stopu ne podiže na godišnju razinu, tako da je 0,3% samo kvartalna stopa rasta, a u Europi je dodatan problem Irska čije promjene BDP-a zbog nekih specifičnosti (dobiti i izdaci za istraživanja i razvoj međunarodnih korporacija koje tamo imaju svoja sjedišta) mogu biti toliko divlje, da bi Irsku trebalo isključiti iz obračuna BDP-a europodručja i EU. Svatko svoje (statističko) breme nosi.