Sidrene cijene gađaju dio inflacije usluga koji već usporava

Više objava

Od 17. studenoga 2026. pružatelji usluga potrošačima, od frizera i automehaničara do ugostitelja, uz tekuću cijenu moraju isticati i cijenu od 10. rujna 2026., a oni koji imaju mrežne stranice ondje moraju objavljivati i cjenike. Obveza je trebala početi 1. listopada, ali ju je Vlada krajem rujna odgodila i najavila pravilnike kojima će se detaljnije urediti isticanje cijena i objava cjenika, pa konačna pravila još nisu poznata.

Sidrena cijena usmjerena je na privatne pružatelje usluga, iako službeni podaci upućuju na to da pritisci na cijene usluga sve više dolaze i iz drugih izvora. Naime, premda je inflacija usluga u Hrvatskoj i dalje dvostruko viša nego u europodručju, tržišno određene cijene usluga od početka 2023. postupno usporavaju. U 2026. brže rastu ponajprije cijene koje određuje javni sektor, a ondje gdje tržišne cijene i dalje brzo rastu plaće rastu brže od prosjeka. Sidrena cijena ne djeluje ni na jedno ni na drugo.

Usluge drže Hrvatsku iznad europodručja

Raščlamba inflacije na četiri glavne komponente, hranu, energiju, industrijske proizvode bez energije i usluge, pokazuje da se Hrvatska od europodručja ponajprije razlikuje po kretanju cijena usluga. Godišnja stopa rasta cijena hrane i industrijskih proizvoda bez energije u Hrvatskoj trenutačno je niža nego u europodručju, a stopa rasta cijena energije približno je jednaka. Cijene usluga, od osobnih i ugostiteljskih usluga do najamnina i komunalnih usluga, rastu dvostruko brže. U rujnu 2026. njihova je godišnja stopa rasta iznosila 6,7%, a u europodručju 3,2% (Slika 1). Riječ je o postojanoj razlici. Od sredine 2022. godišnja stopa rasta cijena usluga u Hrvatskoj približno je dvostruko viša nego u europodručju, a od 2024. razlika se ne smanjuje.

Slika 1. Godišnja stopa rasta cijena po skupinama, Hrvatska i europodručje, HIPC, %

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr); I. 2021. do IX. 2026., rujan 2026. prva procjena

Zbog toga su usluge od 2024. u većini mjeseci najveći pojedinačni izvor inflacije u Hrvatskoj. U 28 od 32 mjeseca njihov je doprinos činio više od polovice ukupne godišnje stope inflacije (Slika 2). Iznimka je kolovoz 2026., kada je doprinos energije, zbog snažnog rasta njezinih cijena, bio približno jednak doprinosu usluga.

Slika 2. Doprinosi skupina proizvoda i usluga godišnjoj stopi inflacije u Hrvatskoj, HIPC, % i postotni bodovi

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw); I. 2021. do VIII. 2026.

Dio razlike prema europodručju ima strukturno objašnjenje. Kako dohodak i plaće rastu, cijene usluga, koje se uglavnom ne mogu uvoziti, postupno se približavaju razini razvijenijih zemalja. Taj se proces naziva konvergencijom razine cijena. Cijene usluga za potrošače u Hrvatskoj 2024. bile su na 61,5% razine europodručja, znatno niže nego cijene proizvoda (79,9%), dok su se cijene u restoranima i hotelima gotovo izjednačile s europodručjem (Slika 3). Od 2021. razina cijena usluga porasla je s 50,7% na 61,5% razine europodručja, što je najbrže sustizanje od 2005.

Dio više inflacije usluga zato je strukturni proces sustizanja, a ne poremećaj, pa na njega mjere izravne kontrole cijena ne mogu niti bi trebale djelovati. Konvergencija ipak objašnjava samo dio razlike. Za ocjenu učinkovitosti sidrene cijene potrebno je stoga utvrditi koje usluge poskupljuju i tko odlučuje o njihovim cijenama.

Slika 3. Razina cijena u Hrvatskoj u odnosu na europodručje, europodručje = 100

Izvor: Eurostat (prc_ppp_ind); 2005. do 2024.

Tržište usporava, javni sektor ubrzava

Usluge se mogu podijeliti u dvije skupine prema tome tko određuje cijenu. Većinu cijena određuje tržište, primjerice cijenu kave, šišanja ili noćenja. Za otprilike četvrtinu usluga cijenu određuje ili odobrava javna vlast, primjerice za tehnički pregled, odvoz otpada, vrtić ili gradski stan. Statistika ih naziva administrativno reguliranim cijenama.

HNB je u lipnju pokazao da se te dvije skupine kreću u suprotnim smjerovima (Makroekonomska kretanja i prognoze br. 20, Okvir 2). Podaci zaključno sa srpnjem 2026. upućuju na to da se razlika u kretanju tih dviju skupina dodatno povećala. Godišnja stopa rasta tržišno određenih cijena usluga od početka 2023. postupno se smanjuje, uz povremene zastoje, s 13,4% u siječnju 2023. na 4,9% u kolovozu 2026. Godišnja stopa rasta administrativno reguliranih cijena kretala se u suprotnom smjeru. Od siječnja 2026. viša je od stope rasta tržišno određenih cijena, a u srpnju je dosegnula 11,0% (Slika 4). U kolovozu se spustila na 7,7%, jer je iz godišnje usporedbe izašao jednokratan porast najamnina u gradskim stanovima iz kolovoza 2025., o kojem je više riječi u nastavku.

Slika 4. Godišnja stopa rasta tržišno određenih i administrativno reguliranih cijena usluga, HIPC, %

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw, prc_hicp_admp); I. 2021. do VIII. 2026.

Koliko neka skupina podiže ukupnu inflaciju usluga ne ovisi samo o tome koliko brzo poskupljuje, nego i o tome koliko kućanstva na nju troše. Dio ukupne stope koji otpada na pojedinu skupinu naziva se doprinosom i izražava u postotnim bodovima, a doprinosi svih skupina zajedno daju ukupnu stopu. Administrativno regulirane cijene čine približno četvrtinu košarice usluga, a u srpnju 2026. njihov je doprinos iznosio 2,7 postotnih bodova, odnosno 40% godišnje stope inflacije usluga (Slika 5).

Slika 5. Doprinosi tržišno određenih i administrativno reguliranih cijena inflaciji usluga, HIPC, % i postotni bodovi

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw, prc_hicp_admp); I. 2023. do VIII. 2026.

Rast reguliranih cijena nije posljedica postupnog poskupljenja mnogo usluga, nego nekoliko pojedinačnih odluka. U kolovozu 2025. naglo su porasle najamnine u gradskim stanovima, a u siječnju 2026. tehnički pregledi i vozački ispiti, za gotovo četvrtinu. Slika 6 pokazuje koliko je svaka od tih odluka podigla inflaciju usluga.

Uz najamnine i tehničke preglede raste i treća skupina, komunalne usluge poput odvoza otpada i odvodnje. Njihov doprinos inflaciji usluga od prosinca 2025. do srpnja 2026. povećao se više od četiri puta. O tim cijenama ne odlučuje Vlada, nego gradovi i njihova komunalna poduzeća.

Slika 6. Doprinosi pojedinih skupina administrativno reguliranih cijena inflaciji usluga, HIPC, % i postotni bodovi

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw, prc_hicp_admp); I. 2024. do VIII. 2026.

Indeks najamnina više mjeri subvenciju nego najam

U kolovozu 2025. indeks najamnina porastao je za 35% u samo jednom mjesecu (Slika 7). Povod je odluka Grada Zagreba. Od srpnja 2025. najmoprimci u gradskim stanovima koji ispunjavaju kriterije priuštivog stanovanja više ne plaćaju najamninu prema veličini stana, nego prema prihodima kućanstva. Kućanstva s višim prihodima tako plaćaju više, a socijalno ugroženima najamnina se nije promijenila.

Zašto jedna gradska odluka toliko pomiče indeks za cijelu Hrvatsku? Odgovor je u načinu na koji se indeks sastavlja. Prema odgovoru Državnog zavoda za statistiku (DZS) na upit, indeks obuhvaća dvije vrste najma. Prve su socijalne najamnine u gradskim stanovima, koje DZS dobiva od 9 gradova. Druge su tržišne najamnine, koje podstanari plaćaju privatnim stanodavcima i koje DZS prikuplja s oglasnih portala. U indeksu veću težinu imaju socijalne najamnine, iako ih plaća manji dio kućanstava u najmu. Kad one naglo porastu, poraste i cijeli indeks.

Porast od 35% zato ne znači da je najam stana u Hrvatskoj odjednom poskupio za trećinu. Većim dijelom odražava to što su kućanstva s višim prihodima u gradskim stanovima izgubila dio subvencije. Koliko se mijenja najam koji plaća većina podstanara, iz službenog indeksa danas se ne može iščitati. Eurostat s državama članicama radi na tome da se dvije vrste najma ubuduće prikazuju odvojeno.

Slika 7. Indeks stvarnih najamnina, Hrvatska, HIPC, 2025. = 100

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr); I. 2023. do VIII. 2026.

Moratorij i bazni učinak

Vlada je krajem svibnja 2026. uvela moratorij na promjene administrativnih cijena koje određuju tijela državne uprave i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu, do prvog tromjesečja 2027. Zaključkom je 80 proračunskih i izvanproračunskih korisnika, od ministarstava i javnih agencija do pravnih osoba od posebnog državnog interesa, upućeno da odgode promjene cijena, naknada i pristojbi. Promjene tih cijena od lipnja prati međuresorna radna skupina, koja prema najavi Ministarstva financija mora prethodno analizirati svaku promjenu. Gradovima i županijama samo je preporučeno da slijede taj primjer. HNB u lipanjskim Makroekonomskim kretanjima i prognozama očekuje da će se rast reguliranih cijena nakon zamrzavanja smanjiti. Scenariji u nastavku pokazuju kada bi se to moglo dogoditi.

Slika 8 prikazuje dva scenarija. Godišnja stopa uspoređuje cijenu s cijenom prije godinu dana, pa poskupljenje iz siječnja 2026. podiže stopu sve do siječnja 2027., kada ispada iz usporedbe. Taj se pad stope bez sniženja cijena naziva baznim učinkom. U scenariju A nijedna regulirana cijena nakon kolovoza 2026. više se ne mijenja, ni državna ni lokalna, pa se zbog baznog učinka stopa u siječnju 2027. spušta sa 7,8% na 3,4%, a do ožujka na 2,7%. U scenariju B jedina je razlika da socijalne najamnine u siječnju 2027. porastu za 3,4%, koliko je indeks najamnina porastao u siječnju 2026., kada su se najamnine prvi put preračunale prema prihodima. U tom je scenariju stopa u siječnju 2027. 3,8%, a u ožujku 3,1%.

U oba scenarija stopa rasta reguliranih cijena do kraja 2026. ostaje blizu 8%, iako ništa ne poskupljuje, jer su siječanjska poskupljenja tehničkih pregleda i komunalnih usluga još u usporedbi. Na nulu u siječnju 2027. ne pada jer poskupljenja provedena od veljače do kolovoza 2026. u usporedbi ostaju dulje. Zamrzavanje dakle ne smanjuje stopu odmah, nego sprječava da nova poskupljenja ponište pad koji donosi bazni učinak.

Pretpostavka da ni gradovi ne mijenjaju cijene nije zajamčena. Moratorij ne obuhvaća velik dio reguliranih cijena. Odvoz otpada, odvodnju, vrtiće i gradske stanove određuju gradovi i njihova komunalna poduzeća, za koje nije obvezan. Neke promjene propisuje i zakon. Od 1. srpnja 2026. isporučitelji vodnih usluga moraju imati jedinstvenu cijenu na cijelom uslužnom području, pa je indeks cijena odvodnje u srpnju porastao za 12%. Stvarna stopa rasta reguliranih cijena u 2027. zato bi mogla biti viša nego u scenarijima.

Postoji i rizik za 2027. Ako se odgođena poskupljenja provedu odjednom kad moratorij istekne, regulirane cijene mogle bi ponovno naglo porasti.

Slika 8. Godišnja stopa rasta administrativno reguliranih cijena usluga, ostvarenje i scenariji do ožujka 2027., HIPC, %

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw, prc_hicp_admp); izračun i mehanička projekcija autorice; I. 2025. do III. 2027.

Tržišne usluge i troškovi rada

Tržišne usluge i dalje čine većinu potrošnje na usluge, ali poskupljuju sve sporije. Najviše su usporile usluge vezane uz turizam (Slika 9). Godišnja stopa rasta cijena u restoranima i kafićima smanjila se s 21,9% u siječnju 2023. na 6,7% u kolovozu 2026. Smještaj je u kolovozu 2026. bio tek 2% skuplji nego godinu ranije.

Slika 9. Doprinosi pojedinih skupina tržišno određenih cijena inflaciji usluga, Hrvatska, HIPC, % i postotni bodovi

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, prc_hicp_iw, prc_hicp_admp); I. 2023. do VIII. 2026.

Visoka godišnja stopa rasta cijena i dalje se bilježi kod usluga s velikim udjelom rada u ukupnim troškovima, poput frizerskih usluga te održavanja i popravka stanova i vozila. U kolovozu 2026. cijene tih usluga rasle su po stopama od 9,3% do 10,2%, dva do tri puta bržim nego u europodručju (Slika 10). Istodobno je trošak plaća po satu rada u ostalim uslužnim djelatnostima, kojima pripadaju frizerske i druge osobne usluge, u drugom tromjesečju 2026. porastao za 10,8%, a u cijelom gospodarstvu za 8,7%. HNB kao izvor preostalih inflacijskih pritisaka u uslužnom sektoru navodi ponajprije rast plaća i domaću potražnju za uslugama.

Dio rasta plaća mogao bi biti posljedica otežanog zapošljavanja. Prema anketama Europske komisije, uslužna poduzeća u Hrvatskoj nedostatak radne snage kao ograničenje poslovanja navode češće nego poduzeća u EU-u, u prosjeku 28% prema 22% u razdoblju od prvog tromjesečja 2025. do trećeg tromjesečja 2026. Razlika ipak nije velika i mijenja se iz tromjesečja u tromjesečje. Na rast plaća djeluju i drugi čimbenici, primjerice povećanja minimalne plaće i opći rast plaća u gospodarstvu.

Isticanje cijene od 10. rujna ne utječe na troškove rada, pa na cijene tih usluga ne može izravno djelovati.

Slika 10. Cijene i troškovi rada u uslugama s velikim udjelom rada

Izvor: Eurostat (prc_hicp_minr, lc_lci_r2_q, ei_bsse_q_r2)

Zaključak

Inflacija usluga u Hrvatskoj i dalje je visoka, a tržišno određene cijene, unatoč usporavanju, i dalje čine većinu njezina rasta. U kolovozu 2026. donijele su 3,7 od 5,6 postotnih bodova, a prema prvoj procjeni inflacija usluga u rujnu ponovno je porasla na 6,7%. Pritom je i sama stopa rasta tržišno određenih cijena usluga, 4,9% u kolovozu, viša od ukupne inflacije usluga u europodručju, koja je iznosila 3,0%.

Postojanost inflacije usluga upućuje na to da je ponajprije riječ o trima izvorima. Prvi je rast plaća u uslugama s velikim udjelom rada. U tim uslugama produktivnost u pravilu raste sporo, pa se viši troškovi rada gotovo izravno prelijevaju u cijene. Drugi je snažna domaća potražnja, koju podupiru rast realnih plaća, povećanja plaća u javnom sektoru, rast mirovina i minimalne plaće. HNB upravo rast plaća i domaću potražnju navodi kao glavne preostale izvore inflacijskih pritisaka u uslugama. Treći je konvergencija razine cijena prema europodručju, koja se od 2021. ubrzala. Taj dio razlike nijedna mjera kontrole cijena ne bi trebala ni mogla ukloniti, a prema HNB-u njegov bi učinak trebao postupno slabjeti, jer se razina cijena ugostiteljskih usluga i usluga smještaja već znatno približila prosjeku europodručja.

Na te izvore sidrena cijena ne djeluje. Ona je usmjerena na tržišne usluge, čije cijene od 2023. postupno usporavaju. Ubrzanje rasta administrativno reguliranih cijena u 2026. posljedica je odluka središnje države, gradova i javnih poduzeća, na koje se ova obveza ne odnosi. U segmentima tržišnih usluga u kojima cijene i dalje rastu brzo, ponajprije u uslugama s velikim udjelom rada, plaće rastu brže od prosjeka gospodarstva, a na troškove rada isticanje prethodne cijene ne djeluje.

Na izvore postojane inflacije usluga mogu djelovati fiskalna politika, politika plaća u javnom sektoru te mjere koje povećavaju produktivnost i ponudu rada. Kada fiskalna politika istodobno potiče potražnju, a administrativne mjere pokušavaju zadržati cijene, ekonomska politika djeluje u suprotnim smjerovima. Velimir Šonje to je početkom 2025., kada se razmatralo proširenje ograničenja cijena prehrambenih proizvoda, slikovito opisao riječima da „Ekonomska politika tako postaje nalik psu koji lovi vlastiti rep.” Sidrena cijena za usluge taj pristup proširuje na područje u kojem su pritisci na cijene ponajprije posljedica troškova rada i potražnje.

Kod administrativno reguliranih cijena ključno pitanje nije njihov rast sam po sebi, nego način na koji se usklađuju. Dio povećanja ekonomski je opravdan, primjerice ukidanje dijela subvencije kućanstvima s višim prihodima u gradskim stanovima, ali se povećanja provode skokovito i dosad bez javno dostupne procjene učinka na inflaciju. Moratorij privremeno odgađa daljnja povećanja na razini središnje države, ali ne obvezuje gradove ni komunalna poduzeća. Predvidljiv okvir usklađivanja, s promjenama jednom godišnje prema unaprijed poznatoj formuli i postupnim izlaskom iz moratorija, vjerojatno bi više pridonio stabilnosti cijena od zamrzavanja.

Cilj transparentnosti cijena svakako je opravdan, no može se ostvariti bez dodatnog administrativnog opterećenja pojedinačnih pružatelja usluga. Trgovački lanci već svakodnevno javno objavljuju cjenike, koje javne institucije mogu automatizirano prikupljati, a DZS, prema odgovoru na upit, cijene tržišnog najma prikuplja s oglasnih portala. Budući da je prikupljanje podataka o cijenama zadaća javnih institucija, koje se financiraju i iz poreza samih pružatelja usluga, možda bi ipak bilo primjerenije da se ono provodi središnje.


dr. sc. Leonarda Srdelić zaposlena je na Katedri za ekonomiju i matematiku Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, a u tekstu iznosi osobne stavove koji nisu službeni stavovi institucije na kojoj radi


Napomena o podacima

Analiza se temelji na mjesečnim indeksima HIPC-a prema klasifikaciji ECOICOP ver. 2 (Eurostat, prc_hicp_minr), godišnjim ponderima kategorija (prc_hicp_iw) i godišnjem razvrstavanju kategorija na administrativno regulirane cijene koje dostavlja DZS (prc_hicp_admp), od 2017. do kolovoza 2026. Kategorija se smatra reguliranom ako je za tu godinu razvrstana kao potpuno ili pretežno administrativno regulirana. Doprinosi su izračunati Ribeovom metodom za ulančani indeks s prosincem prethodne godine kao poveznicom. Zbroj doprinosa reproducira objavljenu godišnju stopu rasta cijena usluga uz najveće odstupanje od 0,05 postotnih bodova.

Rezultati za 2025. i 2026. podudaraju se s HNB-ovima unutar 0,2 postotna boda. Veća razlika za siječanj 2023. (13,4% prema 14,3% za tržišne cijene) proizlazi iz klasifikacije, jer su serije prema ECOICOP ver. 2 za razdoblje prije 2026. izračunate unatrag. Scenariji u dijelu o moratoriju su mehanički i ne predviđaju buduće odluke. Ponderi za 2027. jednaki su ponderima za 2026.

Ankete o ograničenjima poslovanja (Europska komisija, ei_bsse_q_r2) obuhvaćaju sve uslužne djelatnosti zajedno, a ne posebno osobne usluge i popravke. Stopa slobodnih radnih mjesta ne upućuje na izraženiji nedostatak radnika nego u europodručju, pa je zaključak o tržištu rada u tekstu namjerno oprezan. U ostalim uslužnim djelatnostima (NKD S) iznosila je u četvrtom tromjesečju 2025. 1,6%, a u europodručju 2,3% (Eurostat, jvs_q_nace2).

Razina cijena (Slika 3) mjeri se Eurostatovim indeksima razine cijena iz programa pariteta kupovne moći (prc_ppp_ind), koji se temelje na klasifikaciji COICOP 1999. Kategorija usluga za potrošače uključuje i restorane i hotele. Najnoviji dostupni podaci odnose se na 2024., a os Slike 3 počinje od 40.

Izvori