Na slici vidimo prognoze Vlade RH za 2024., 2025. i naredne godine. Brojke su iz ključnih dokumenata ekonomske politike koji su doneseni pred nekoliko mjeseci. Možemo ih usporediti sa stvarnim brojkama za 2024. koje su objavljene prošli tjedan.
Vladina očekivanja i prognoze
Izvor: Vlada RH
Omjer javnog duga izašao je malo veći od očekivanja (57,6% vs. 57,4% BDP-a), a fiskalni deficit još malo veći (2,4% vs. 2,1% BDP-a). Na pitanje radi li se o uobičajenoj statističkoj pogrešci ili se iza brda valja nešto ozbiljnije, u svjetlu planiranog daljnjeg povećanja deficita odgovor je nedvosmislen: Houston, we have a problem!
Dva razdoblja Andreja Plenkovića
S obzirom na visok stupanj personalizacije hrvatske politike, jednoga dana ćemo možda govoriti o vladavini dva Andreja Plenkovića. Prvi će biti mladi i fiskalno odgovorni premijer koji je naslijedio popriličan fiskalni kaos, ali je uspio stabilizirati javne financije, izvući Hrvatsku iz procedure prekomjernog deficita (2017.) i kreditnog rejtinga „smeće“ (2019.), te osigurati rast kreditnog rejtinga u kontekstu priključenja Hrvatske europskom tečajnom mehanizmu, bankovnoj uniji (2020.) i euru (2023.), i sve to uz povijesno gledano visoke stope gospodarskoga rasta. Drugi će biti stariji premijer Plenković koji je naslijeđe madoga od 2023. nadalje koristio za rast rashoda države iznad putanje dugoročno održivih javnih prihoda.
U nastavku nekoliko brojki koje ilustriraju priču o dva razdoblja:
- Suština se najbolje vidi kroz putanju deficita. Nakon dugog razdoblja velikih deficita, tandem Plenković-Marić uveo je Hrvatsku u zonu fiskalnog suficita 2017.-2019. provodeći uz to skromna, ali ipak zabilježena smanjenja nekih poreznih stopa i osnovica. Lockdown-šok 2020.-2021. prekinuo je trend izazvavši veliko produbljivanje deficita koje ne možemo pripisati hrvatskoj politici. Na slici se vidi da je pandemijska rupa 2020.-2021. bila prolazna: proračun se vratio u ravnotežu 2022. Međutim, domaćoj fiskalnoj politici treba pripisati produbljivanje deficita 2023.-2024. koje se dogodilo u razdoblju snažnog gospodarskog rasta kada se tako nešto ne bi smjelo dogoditi jer rast prirodnim putem puni proračun i omogućava ekspanziju rashoda bez povećanja deficita. Promjena strukturnog karaktera hrvatske fiskalne politike do punog će izražaja doći ove godine, kada će se deficit po svemu sudeći dodatno produbiti.
Izvor: Eurostat
- Omjer ukupnih rashoda opće države i BDP-a vratio se 2024. na 48% BDP-a nakon kratkotrajnog usporavanja 2022. zbog neuobičajeno visoke inflacije (zbog nje su javni rashodi nakratko rasli sporije od nominalnog BDP-a u nazivniku). No, omjer će ove godine dalje rasti. Očekujem ga oko 49%, što je za oko 3% BDP-a više nego u zadnjoj dobroj fiskalnoj i normalnoj gospodarskoj godini, 2019. Tih 3% BDP-a dobra je mjera strukturne promjene hrvatske fiskalne pozicije (ujedno i mjera takozvanog strukturnog deficita koji je, vjerojatno, i malo veći od 3% BDP-a). 3% možemo tumačiti kao mjeru propuštenih prilika za smanjenje deficita i/ili porezna rasterećenja. Treba primijetiti koliko važnu ulogu u tome imaju plaće državnih službenika i namještenika koje su dosegnule 13% BDP-a. Kratki vrhunac u vrijeme lockdowna treba ignorirati kao izvanredni, iznuđeni omjer, pa se 13% u tako korigiranoj usporedbi bez pandemijskog šoka pokazuje kao povijesni maksimum. Druga slika niže pokazuje da se Hrvatska prema omjeru troška rada u sektoru opće države i BDP-a od 13% nalazi na četvrtome mjestu u EU. Iako valja naglasiti da se problem prevelikih državnih rashoda ne može svesti samo na plaće, također valja naglasiti da će spomenuti omjer troška rada ove godine dalje rasti i doći blizu 14%. Hrvatska će se naći na samom vrhu EU s Danskom i Finskom, ali i s puno slabijim institucijama i javnim uslugama od nordijskih zemalja.
Izvor: Eurostat
Izvor: Eurostat
Zašto nitko nije previše zabrinut
Za razliku od ranijih fiskalnih deficita i rasta omjera javnog duga i BDP-a do 2014. kada je cijelo društvo dijelilo veliku zabrinutost zbog prezaduženosti koja je naočigled gušila gospodarski oporavak, sada nitko nije previše zabrinut. Gospodarstvo raste, a Hrvatska u usporedbi s drugim državama članicama izgleda kao fiskalno uredna zemlja. Na slici u nastavku vidimo deficite i oznake za zemlje članice EU koje su prošle godine ušle u proceduru prekomjernog deficita, EDP.
Fiskalni deficit u % BDP-a
Izvor: Europska komisija
Potražite Hrvatsku na slici i uvjerite se da Hrvatska u predstavljenom okviru EU izgleda „kao beba“, čak i ako se prikazane pretjerano optimistične prognoze Komisije iz jeseni prošle godine koje vidimo na slici korigiraju na nešto grublju fiskalnu stazu kojom stvarno prolazimo. Tako nas – benevolentno zahvaljujući usporedbi s europskim fiskalnim bolesnicima – zasad vide i Europska komisija i rejting agencije.
Trendovi i usporedbe naizgled daju zå pravo promatračima koji ističu: nismo li omjer javnog duga i BDP-a upravo prošle godine oborili ispod praga iz Maastrichta od 60%? Ne treba biti veći papa od pape, misle oni koji podatke poput ranije prikazanih tumače kao teoretsku gnjavažu.
Je li ispravak pogreške moguć?
Problem s teoretskim gnjavažama je u tome što se one prije ili kasnije pokažu utemeljene. Najčešće neki vanjski šok ili lošija realizacija gospodarskog rasta od očekivane dovede do naglog (i prisilnog) otriježnjenja od kratkih pijanstava u noćima fiskalnog populizma kada svi misle da u proračunu ima mjesta za sve.
Političari nisu ni neuki ni neiskusni. Jako dobro znaju sve što je ovdje napisano. Samo što to drugačije doživljavaju. Ekonomisti misle da je primarna funkcija države stabilizacijska, pa profesionalno teže sagledavanju kretanja u dugom roku. Političari misle da je primarna funkcija države redistributivna, pa profesionalno sagledavaju društvena kretanja u kraćim vremenskim razdobljima, najdalje do sljedećih izbora. A lokalni izbori su pred vratima. Zbog toga sada gotovo nikome nije u interesu debatirati o temi fiskalne održivosti.
Nakon lokalnih izbora ulazimo u razdoblje od najmanje 2 godine bez izbornih kampanja. Sljedeći parlamentarni izbori vjerojatno će se održati sredinom 2028. Do tada će i bespovratna europska sredstva pritjecati puno manjim intenzitom nego do sada. Stoga je naredno razdoblje zadnja prilika za fiskalno otrježnjenje i pripremu za funkcioniranje sa stopama gospodarskog rasta osjetno nižima od 3% na godinu nakon što su od 2021.-2024. svi baždareni na osjetno brži rast – prosječna stopa rasta realnog BDP-a u tom razdoblju iznosila je 6,7%, a ako gledamo samo tri godine bez iznimne 2021. prosjek je opet bio neodrživo visok i iznosio je 4,8%. Za manje od dvije godine dobit ćemo odgovor na pitanje može li se prikazana fiskalna pogreška ispraviti.