Preliminarna procjena stope inflacije za svibanj (3,5% prema DZS-ovim ponderima domaće potrošačke košarice, što je na donjoj slici označeno kao „Hrvatska CPI“) izašla je malo veća od podataka za ožujak i travanj kada je godišnja inflacija iznosila 3,2%. Za objašnjenje treba pogledati širu sliku.
Godišnje stope inflacije (razina cijena u odnosu na isti mjesec prošle godine) u Hrvatskoj su se počele ponovo podizati na jesen prošle godine. Tada se domaća inflacija odvojila od smirujućeg globalnog trenda koji vidimo u SAD-u i europodručju. Ovaj domaći inflacijski val, premda umjereniji od onog iz 2022. i 2023., po svom je karakteru drugačiji od prethodnog: dok je trend 2022.-2023. svuda bio isti (ubrzanje pa usporavanje približno u isto vrijeme), sada je sam trend različit: kod nas je inflacija povećana, dok se u europodručju u cjelini smiruje i iznosi 1,9% prema preliminarnoj procjeni za svibanj. To je za 1,6 postotni bod niže od naše inflacije.
Napomena: vidjeti prilog za objašnjenje razlike HICP i CPI inflacije
Izvor: US BLS, Eurostat, DZS
I u prvom, jačem valu, kao i sada, jedan je faktor stalno na djelu: udjel troškova hrane i energije u hrvatskoj potrošačkoj košarici veći je od udjela u razvijenim zemljama gdje su realni dohoci veći. Zbog toga, podjednak, ili čak malo manji rast cijena, može uzrokovati veći rast opće razine cijena koja se računa kao zbroj umnožaka rasta pojedinih cijena i njihovih udjela u potrošnji.
Udjel troškova hrane, pića i duhana u Hrvatskoj je oko 32%, a energije 16%, dakle, ukupno 48%. Isti udjel na razini europodručja iznosi bitno manjih 31% (=21%+10%). Razlika dobrim dijelom objašnjava veću stopu inflacije u prvom valu 2022.-2023. Tada je Hrvatska na prikazanom vrhuncu imala veću stopu inflacije od europodručja u cijelini (usprkos većim subvencijama cijena energenata koje su rasle manje nego na zapadu), ali i nižu stopu inflacije od država na istoku i jugoistoku EU, osim Slovenije. Postavlja se pitanje: je li sada isti slučaj, ili objašnjenje treba tražiti u još nekim uzrocima?
Kako su hrana i energija dobra na čije su cijene ljudi najosjetljiviji, te određuju percepciju inflacije – jer hranu i energiju svi stalno troše (TV uređaji i pokućstvo kupuju se rijetko, iako iznosima znatno utječu na ukupne troškove života) – pogledajmo dekompoziciju razlike između domaće i inflacije u europodručju u svibnju. Doprinos specifičnom „višku“ inflacije u Hrvatskoj dijelimo na doprinos razlike rasta cijena (s čime bi priča bila završena da nema razlike u strukturi potrošnje), i na doprinos razlike u strukturi potrošnje – razlike u težinama s kojima pojedine cijene ulaze u izračun ukupne inflacije. Slika pokazuje da ponderi i u ovom inflacijskom valu imaju velik utjecaj. No, sada su i cijene te koje brže rastu, te objašnjavaju znatan dio razlike inflacije.
Izvor: Eurostat, DZS, izračun autora
Zbroj dva stupca (približno 0,7+0,8) objašnjava 1,5 postotni bod razlike, tj. gotovo cijeli višak hrvatske inflacije nad inflacijom u europodručju u svibnju (3,5% naspram 1,9%). To, naravno, nije cijela priča o inflaciji: cijene usluga u Hrvatskoj rastu brže nego u europodručju, dok cijene ostalih neenergetskih dobara rastu sporije. No, kako se druga dva efekta približno poništavaju, u nastavku ćemo se usredotočiti na bitan dio objašnjenja koji vidimo na gornjoj slici.
Cijene energenata su strogo regulirane. Hrvatska je, kao i većina država istoka i jugoistoka EU, oštrije ograničavala i subvencionirala cijene energenata radi zaštite životnog standarda građana u vrijeme eskalacije tržišnih cijena 2022. i 2023. godine. Kao i većina spomenutih država, Hrvatska je prošle i početkom ove godine – kada su tržišne cijene energenata pale – umanjila administrativni ugriz u cijene, osobito kod električne energije. Rezultat je ovogodišnji rast cijena električne energije za kućanstva. Nasuprot tome, u većini bogatijih država članica cijene su niže nego u isto vrijeme prošle godine jer su cijene i kroz krizu 2022.-2023. uže pratile tržišne odnose pa sada padaju s više razine. Iznimke među razvijenima su Austrija i Belgija, koje su povijesno imale puno niže cijene energije za kućanstva od Njemačke, ali joj se sada, fiskalno stiješnjene, nastoje približiti. Cijena električne energije za kućanstva u Austriji je udvostručena u odnosu na cijene prije ruske agresije na Ukrajinu.
U tom svjetlu donja slika pokazuje da se u Hrvatskoj ne događa ništa iznimno ili neobično što ne bismo primjećivali i u dijelu drugih država članica koje provode sličnu politiku administrativnih cijena energije. Na slici je prikazana stopa promjene cijena u travnju u odnosu na travanj 2024. jer zemlje koje nisu u europodručju još nisu objavile podatke o cijenama za svibanj. Pri tome treba naglasiti da su cijene električne energije više narasle od podataka prikazanih na slici koji se odnose na sve energente za kućanstva, ali je efekt cijene struje djelomično poništen padom cijena naftnih derivata koje uže slijede tržišne odnose. Uzgred budi rečeno, kućanstva u EU jedino u Bugarskoj i Mađarskoj plaćaju nižu cijenu električne energije nego u Hrvatskoj (prema podacima s kraja prošle godine).
Izvor: Eurostat
Cijene hrane, unatoč vladinim mjerama zamrzavanja s početka godine, više su podložne tržišnim kretanjima. Utoliko ne iznenađuju sličnija kretanja cijena hrane nego cijena energenata među državama (raspon stopa inflacije manji je na donjim slikama nego na gornjoj slici). Mnoge će iznenaditi podatak da Hrvatska ne odskače prema gore kada je riječ o rastu cijena hrane. Štoviše, vidi se jasan uzorak: cijene brže rastu na istoku i sjeveru EU, i Hrvatska se u tom geografskom okviru pokazuje kao jedna prosječna zemlja. Međutim, cijene hrane imaju važnu ulogu u objašnjenju “viška” hrvatske inflacije spram europodručja jer u indeksu europodručja težinu nose države na lijevoj strani donjih slika.
Izvor: Eurostat
Izvor: Eurostat
Na slikama s cijenama hrane treba primijetiti da različita tržišta, pogotovo ako su mala, podrazumijevaju različite položaje u usporedbama. Na primjer, Cipar i Grčka imaju značajan rast cijena sirove hrane, ali istovremeno i pad cijena procesirane hrane. To vjerojatno ima veze s njihovim geografskim položajem. No opet, Malta je pozicionirana drugačije. Mikroekonomski čimbenici poput strukture tržišta – konkurencije, sposobnosti lokalne ponude da odgovori na povećanu lokalnu potražnju, uhodanih uvoznih kanala i općenito dobavnih lanaca, i slično – sigurno igraju važnu ulogu. Radi se o kompleksnim odnosima čija analiza izlazi daleko izvan okvira ovog teksta.
Teško je reći i koliko na brži rast cijena na istoku utječe rat u Ukrajini, a koliko drugi faktori, npr. makroekonomski čimbenici. Naime, gospodarski rast, odnosno rast ukupne potražnje, sigurno objašnjava dio prikazanih razlika u stopama rasta cijena jer rast je trenutačno snažniji na istoku i jugoistoku EU nego na zapadu. No, pritisak potražnje, koji je u Hrvatskoj iznimno jak, uvijek se više odražava na cijenama usluga nego roba pa je taj faktor objašnjenja vjerojatno ograničen.
Naime, robama se lakše trguje, a usluge su većim dijelom vezane uz lokaciju. Stoga će se robe pod pritiskom rasta potražnje lakše uvoziti, dok s uslugama to nije slučaj. Na sljedećoj slici vidimo da Hrvatska uz Slovačku, Mađarsku i Estoniju prednjači po rastu cijene usluga u EU. Dakle, ako bi se Hrvasku po ičemu u vezi cijena moglo okarakterizirati kao iznimku, onda je to rast cijena usluga koji neposredno odražava snažan rast ukupne potražnje. Dok se višak potražnje za robama, ako nema odgovora domaće ponude (jer „fali radnika“, a proizvodnja se ne može povećati u kratkom roku ako su kapaciteti iskorišteni, i sl.) može ispuhati kroz povećan uvoz (što se ove godine i događa), usluge je teže ili nemoguće uvesti (malobrojni idu kod frizera u susjednu BiH gdje su cijene mnogo niže), pa cijene usluga jače reagiraju prema gore kad ih pritisne veća potražnja.
Izvor: Eurostat
Rast cijena usluga u Hrvatskoj dobrim dijelom dolazi od rasta cijena smještaja i, osobito, ugostiteljskih usluga. Taj trend je prisutan već duže vrijeme. Unazad dvije-tri godine postali smo prilično skupa lokacija u odnosu na kakvoću ponude izvan samih soba i kreveta, što nema veze samo s turizmom jer na ukupno ugostiteljstvo, osobito malo dalje od uskog pojasa na obali, primarno utječe domaća potražnja a ne potražnja stranaca. Općenito, tržišne cijene u Hrvatskoj su u proteklih devet godina gospodarskoga rasta, a naročito nakon lockdowna 2020., relativno brzo konvergirale prema europskoj razini. To je poništilo značajan dio percepcije rasta životnog standarda, iako je on za većinu ljudi objektivan. Prosječna realna plaća trenutačno je gotovo 6% veća nego u istom mjesecu prošle godine. Kupovna moć raste i u duljem roku, čak i kada se ne prilagođava za ukupnu inflaciju nego za pojedine skupine dobara kao što je hrana. Međutim, događaji su se odvijali iznimno brzo, pa je još od bojkota u siječnju ove godine primjetan povećan oprez psihološki iznurenih potrošača. Potrošači su u srazu s višim cijenama do kraja prošle godine pristajali na utrku po dućanima, kafićima i restoranima, ali su od početka ove godine postali izbirljiviji i promišljeniji.
Kao što sam objasnio u tekstu o BDP-u u prvom kvartalu ove godine (kada je rast usporio), realna osobna potrošnja (rast 1,7%) zabilježila je najnižu stopu rasta od 2021. Podaci o realnom prometu u trgovini na malo ukazuju na smirivanje osobne potrošnje. U istom smjeru ukazuju podaci Porezne uprave o fiskalizaciji. Ne vidim što bi moglo promijeniti ove trendove. I strani turisti neće s oduševljenjem očitavati cijene pizza od 12 eura i glavnih jela u restoranima od 18, 20 i više eura. Danas je jeftinije jesti u Rimu nedaleko od Vatikana nego na našoj obali, osim ako se jako pazi; dobre ponude za dobru cijenu ima, samo se treba potruditi pronaći ju. Stoga mislim da nas čeka još vrlo kratko vrijeme povećane inflacije prije nego što signal smiraja osobne potrošnje bude jasno očitan u cijelom dobavnom lancu i na većini tržišta. Nakon toga nas prema kraju ove godine čeka umjereniji predbožićni shopping i približavanje stope inflacije normalnijim razinama, puno bliže onih već zaboravljenih i službeno željenih „2 posto na godinu“.
Prilog: CPI i HICP
Na prvoj slici mogli ste primijetiti dvije linije za Hrvatsku. Jedna je nazvana Hrvatska CPI (prema eng. consumer price indeks), a druga Hrvatska HICP (prema eng. harmonized indeks of consumer prices) jer su stope inflacije izvedene iz tih indeksa koji se razlikuju. CPI je mjera inflacije na temelju domaćih pondera koje računa Državni zavod za statistiku prema podacima o potrošnji kućanstava. HICP je mjera inflacije na temelju korigiranih Eurostatovih pondera koji uzimaju u obzir potrošnju svih građana država članica EU u Hrvatskoj. Razlika je značajna, ponajviše zbog cijena smještaja i ugostiteljskih usluga koje imaju puno veći značaj za HICP pondere nego za CPI pondere. Zbog toga usluge u izračunu CPI za Hrvatsku sudjeluju s 26%, a u izračunu HICP s 32%. Razlike postoje i na razini nižih cjenovnih agregata. Tako je rast ukupnog indeksa cijena usluga u CPI u svibnju iznosio 6,2% na godišnjoj razini, a u HICP 7,6%. Prema tome, doprinos usluga HICP inflaciji iznosio je 2,4 postotna boda, a CPI inflaciji 1,6 postotnih bodova. Razlika od 0,8 postotnih bodova približno odgovara razlici stopa inflacije koje su na slici označene kao Hrvatska CPI i Hrvatska HICP. Vodite računa da se državne institucije ne služe kraticama na engleskom jeziku nego kraticama nakon prijevoda na hrvatski. Tako ćete na stranicama HNB-a i DZS-a pronaći kratice IPC (indeks potrošačkih cijena) za CPI i HIPC (harmonizirani indeks potrošačkih cijena) za HICP.