Od kraja prošle godine najavljivali smo, a onda i potvrdili i komentirali inflacijski val koji je bio znatno slabiji od prethodnog 2022.-2023., ali je bio osjetan. Taj, nazovimo ga inflacijski valić 2025. (usporedite visine na donjoj slici) bio je jednim dijelom specifičan po tome što je bio samo – naš. Naime, hrvatska inflacija 2025. koja će iznositi oko 3,8% (malo više nego 2024.), bit će za gotovo 2 postotna boda veća od inflacije u europodručju koja je konvergirala prema 2%.
Pogled na sliku koja pokazuje dinamiku i strukturu inflacije u Hrvatskoj otkriva prvu ključnu stvar: od ljeta 2024. do ljeta 2025. trajalo je razdoblje povećanja doprinosa kategorije hrana, pića i duhan ukupnoj inflaciji. To je donji crni dio stupića. Značajniji doprinos dolazio je i od cijena usluga (crveni dio), no taj dio nije se puno mijenjao već neko vrijeme. Usluge generiraju malo više od 2% inflacije na godinu, ili više od 50% ukupne inflacije već dulje vrijeme, dok doprinos cijena hrane, pića i duhana više varira:
*Doprinos usluga nešto je slabiji u domaćem indeksu cijena jer ovo što gledamo je takozvani HICP – inflacija koja u pondere za računanje uključuje i potrošnju nerezidenata (turista) ako su iz EU.
Izvor: Eurostat, obrada Arhivanalitika – Ekonomski lab
Relativno snažan doprinos cijena hrane, pića i duhana inflaciji u 2025. možemo podijeliti na dva dijela. Jedan dio je nastao zbog prelijevanja rasta cijena hrane sa svjetskoga tržišta. Pritisak se posebno snažno osjetio širom srednje i istočne Europe gdje hrana i pića čine veći dio potrošačkih košarica nego u košaricama bolje stojećih potrošača na zapadu EU (u Hrvatskoj je hrana oko 20%, a s pićima i duhanom gotovo 30% košarice). Slika u nastavku pokazuje kretanje FAO-ovih indeksa svjetskih cijena hrane: sredinom 2025. godine indeks je bio oko 6% veći nego sredinom 2024. No, već u rujnu ove godine rast cijena smanjio se na oko 3% u odnosu na rujan 2024., a u listopadu 2025. cijene prehrambenih sirovina vratile su se na razinu iz listopada prošle godine:
Izvor: FAO
Slučajno ili ne (vjerojatnije ne slučajno), nakon sredine 2025., dakle nakon što se FAO-ov indeks počeo spuštati, počeo je padati i doprinos kategorije cijena hrane, pića i duhana inflaciji u Hrvatskoj (to se vidi na prvoj slici na početku teksta skroz desno). Na vrhuncu doprinosa ove kategorije cijena inflaciji (srpanj 2025.) godišnji rast je iznosio oko 7% (s uključenim pićima i duhanom), i taj rast – koji je išao iznad tempa rasta svjetskih cijena hrane – uglavnom je nastao zbog kategorije pića čije su cijene osjetljivije na potražnju. Prema tome, dio ove komponente inflacije ne objašnjava se svjetskim cijenama hrane, nego ju treba pripisati snazi domaće potražnje koja je pokretana fiskalnom ekspanzijom i rastom plaća. Kako sada doprinos prelijevanja svjetskih cijena nestaje, ključno je promatrati što se događa s preostalim pritiskom rasta domaće potražnje.
Kada je riječ o domaćoj potražnji kao pokretaču inflacije pažnju treba posvetiti cijenama usluga. Cijene sluga jače reagiraju na rast potražnje od cijena hrane (dohodovno su elastičnije). Doprinos cijena usluga inflaciji u Hrvatskoj tvrdokorno se kreće između 2 i 2,5 postotna boda, što je više od pola ukupne stope inflacije (uočite visinu crvenih dijelova stupaca na prvoj slici). To je glavni razlog viška domaće inflacije iznad inflacije u europodručju. Naime, na sljedećoj slici vidimo da je doprinos cijena usluga inflaciji u europodručju ustrajno, to jest za gotovo cijeli postotni bod, niži nego u Hrvatskoj (doprinos usluga ukupnoj inflaciji u europodručju kreće se oko 1,5 postotna boda). To je logično, jer je pritisak rasta potražnje u europodručju slabiji nego u Hrvatskoj (iako usluge imaju puno veći udjel u potrošačkim košaricama u razvijenim zemljama zapada EU). Stoga se stopa inflacije u europodručju već dulje vrijeme kreće oko ciljanih 2%, a predstavnici ECB-a ustraju na izjavama da se monetarna politika i cijene nalaze upravo tamo gdje trebaju biti (usp. zadnji intervju Franka Eldersona: dakle, očekujte relativno stabilne kamatne stope u sljedećih godinu dana, unutar intervala +/- 0,25 postotnih bodova).
Izvor: Eurostat, obrada Arhivanalitika – Ekonomski lab
Usporavanje rasta cijena hrane nastavit će se i u studenome. Službene podatke za studeni nemamo, mjesec još traje, ali imamo Bakićev (mojecijene.hr) indeks cijena koji nastaje screjpanjem web stranica maloprodajnih lanaca u prvoj polovici mjeseca. Bakićev statistički proizvod: u listopadu je najavio zaustavljanje rasta cijena hrane, a DZS-ov podatak za listopad gotovo se savršeno podudario s Bakićevim indeksom. To nije čudno, jer i DZS dopunjuje klasični uzorak cijena screjpanjem podataka s weba retailera, tako da se radi o dvije statističke metode koje imaju zajedničku metodološku i tehnološku komponentu. Bakićev indeks za studeni, koji se objavljuje puno prije službenog podatka, sada pokazuje usporavanje rasta cijena hrane u odnosu na listopad. To će biti važan test za ovaj indeks (i obratno): hoće li DZS-ov službeni indeks potvrditi daljnje osjetno usporavanje inflacije cijena hrane u studenom u odnosu na listopad? Ovako, na prvu, kladio bih se da hoće jer mislim da smo s Bakićevim pokazateljem cijena hrane dobili dvostruko vrijednu informaciju. Prvo, imamo indikator kretanja cijena jedne važne komponente potrošačke košarice 15-30 dana prije službenog podatka, i drugo, približno podudaranje promjena dva indeksa podiže kredibilitet oba statistička proizvoda u očima promatrača.
Usporavanju inflacije doprinose i cijene goriva. Cijela kategorija cijena energije u rujnu i listopadu davala je doprinos ukupnoj inflaciji oko 0,5 postotnih bodova; godišnja stopa rasta cijena energenata u rujnu je zbog goriva dostigla visinu od 4,7%, što s ponderom energenata u košarici od oko 12% daje oko pola postotnoga boda. Međutim u listopadu je uslijedilo smirivanje rasta cijena energenata na 3,7%, a znamo da u studenome nije bilo rasta cijena na crpkama. Čak su malo korigirane prema dolje za lipu-dvije, ako me sjećanje dobro služi. Usto, onovica je krajem prošle i početkom ove godine rasla, pa ne treba očekivati veća neugodna iznenađenja unatoč rastu cijena električne energije za kućanstva (više o tome u nastavku), budući da su cijena naftnih sirovina i prerađevina na svjetskom tržištu stabilne dulje vrijeme.
Ostaju dva pitanja za kraj: (1) Može li poskupljene struje za kućanstva narušiti trend smirivanja inflacije? (2) Što će se događati s cijenama usluga krajem ove i početkom sljedeće godine?
- U kategoriji energije za kućanstva s oko polovicom pondera (6%) sudjeluju električna energija, plin i kruta goriva za grijanje. Kako Vlada smanjuje subvencije za struju u dva koraka – prvi je nastupio u studenom, a drugi slijedi u ožujku iduće godine – to će pozitivno utjecati na inflaciju. Međutim, relativno mala težina i suprotno djelovanje cijena ostalih energenata znače da ne treba očekivati veća negativna iznenađenja. Međunarodna agencija za energiju predviđa stabilnost svjetskog tržišta zbog velikih viškova nafte i, naročito, ukapljenog prirodnog plina; štoviše, kod potonjeg se očekuje višak ponude kroz čak pet godina. To će nas zasad držati u scenariju stabilnih ili čak padajućih cijena ključnih energenata. Posve suprotno od trenda koji očekuju pesimisti koji misle da žive u geopolitički i energetski sve nestabilnijem svijetu.
- Vraćamo se ključnoj odrednici viška inflacije u Hrvatskoj – cijenama usluga. Njihov ustrajan rast po godišnjoj stopi od oko 7% reagirao je na snažan rast osobne potrošnje u protekle 2-3 godine. Međutim, nekoliko razloga upućuje na slabljenje pritiska potražnje. Prvo, tržište rada se polako hladi: rast plaća usporava, a zaposlenost u privatnom sektoru počela je padati. Drugo, u takvim uvjetima raste cjenovna elastičnost potražnje. Treće, problem inertnih cijena usluga primjećuje se u cjelome europodručju, što je privuklo pažnju ECB-ovih analitičara koji su objavili analizu u kojoj su podijelili cijene usluga na podskupove rigidnih (ljepljivih) i fleksibilnih (prilagodljivih) cijena. Koristeći drugi podskup kao alat za prognozu kretanja cijena u prvom podskupu cijena, zaključili su da će se cijene ljepljivoga dijela usluga nastaviti smirivati narednih mjeseci. S obzirom na očekivano slabljenje pritisaka potražnje u narednim mjesecima u Hrvatskoj (dnevni podaci o fiskalizaciji ukazuju na slabljenje rasta), prognoza o smirivanju inflacije cijena usluga može se preslikati i na Hrvatsku.
Nismo jedini koji mislimo da slijedi dezinflacija (dezinflacija je proces usporavanja inflacije, ne nužno i pada razine cijena – to je deflacija). Vlada je oprezno najavila dezinflaciju kada je prognozu državnog proračuna za sljedeću godinu zasnovala na pretpostavci o inflaciji 2026. od 2,8%, naspram procjeni od 3,7% za 2025. (govorimo o podatku prosjek na prosjek godine).
Drugim riječima, tkogod misli da će i 2026. moći dizati cijene bez negativne reakcije potražnje kao proteklih godina, mogao bi napraviti stratešku pogrešku. Ulazimo u fazu kada će tržište oštro kažnjavati sve koji nemaju pametnu politiku cijena, a obilato nagrađivati sve koji, uz dobro promišljenu cjenovnu poiltiku, kroz tehnološki i organizacijski napredak, produktne inovacije i rast produktivnosti pronalaze izvore rasta bez prebacivanja rasta graničnih troškova na kupce.