Ekonomski analitičar, vlasnik i direktor Arhivanalitike i urednik Ekonomskog laba s dugogodišnjim iskustvom u područjima makroekonomske i financijske analize, ulaganja i poslovnog savjetovanja.
Pišući u nekoliko navrata proteklih godina, a naročito u proteklih nekoliko tjedana o novom ciklusu rasta javne potrošnje i fiskalnog deficita,
primijetio sam da komentatori i kritičari, dobrim dijelom s pravom, uvijek postavljaju dva pitanja:
- Uzimate li sve bitne čimbenike u obzir (na primjer, nije li prirodno da manje zemlje u prosjeku imaju nešto veće državne izdatke u odnosu na BDP s obzirom na veće fiksne troškove funkcioniranja javnih institucija i pružanja javnih usluga)?
- Ponudite neku analizu koja će malo bolje racionalizirati problem i ukazati na područja javnih izdataka u kojima, s ekonomske strane gledano, rashodi države nisu u razmjeru s fundamentima kao što su stupanj razvoja i veličina zemlje.
Kako bih u što većoj mjeri umanjio kritike o pristranosti i nepotpunosti analize, napravio sam relativno jednostavnu analizu detekcije strukturnih debalansa u kompoziciji javnih rashoda koja prvo isključuje pet čimbenika koji bi mogli opravdati povećane javne rashode (dakle, uvažavamo sljedeće čimbenike koji mogu opravdati veće javne rashode):
- Hrvatsku ne uspoređujemo s azijskim zemljama, SAD-om i Južnom Amerikom; komparativna analiza provedena je unutar EU okvira gdje se nalaze povijesno, institucionalno i kulturološki relativno slična društva. Time isključujemo uobičajene prigovore da su ove vrste analiza ideološki pristrane jer implicitno zagovaraju amerikanizaciju društva i neoliberalizam. Ponavljamo, krećemo se u okviru europskog modela socijalno-tržišnog gospodarstva.
- Analiza počiva na udjelima državnih izdataka u BDP-u, pa su iz računice isključeni Luksemburg i Irska, države članice EU sa specifičnostima u mjerenju BDP-a, koje mogu donekle umjetno umanjiti udjele proračuna opće države u BDP-u.
- Iz analize su izuzeti rashodi koji se nalaze pod utjecajem vala povećanog korištenja EU sredstava, prije svega: državne investicije, subvencije, te ostali tekući i kapitalni transferi. Izuzeti su i rashodi za kamate te amortizacija fiksne imovine na koje nije moguće utjecati u kratkom roku.
- Uzima se u obzir stupanj razvoja (realni BDP po stanovniku u postotku prosjeka EU).
- Uzima se u obzir veličina države mjerena brojem stanovnika.
Tehnika: tri vrste javnih izdataka (naknade zaposlenima, intermedijarna potrošnja – ono što bi se rječnikom korporativnih financija zvalo materijalni troškovi, te socijalni transferi – među kojima su najvažniji izdaci za mirovine) koji se mjere kao udjeli u BDP-u (svi podaci su za 2025.), regresiraju se na stupanj razvitka i broj stanovnika te se identificira rezidual takve multiple regresije. Pozitivan rezidual znači da je stvarna potrošnja veća od očekivane u EU okviru (EU-25 bez Irske i Luksemburga), i obratno. Analiza pokazuje da su javni izdaci u Hrvatskoj veći od očekivanih za oko 3% BDP-a (oko 2,8 milijardi eura). U nastavku pogledajte detalje rezultata (prijelazom miša preko prikaza koji su embedani možete očitavati podatke za sve države). Ispod prikaza rezultata nalazi se rasprava o ograničenjima ovakve analize.
Tri komponente javne potrošnje u EU-25 vs realni BDP per capita i broj stanovnika, 2025.
Hrvatska
Ostale članice EU-25
Veličina markačera ∝ ln(populacija):
MT (574 tis.)
HR (3,9 mil.)
DE (83,6 mil.)
t-statistike: α=1,93, β1(BDPpc)=+1,20, β2(lnPop)=-0,91 · R² = 0,083 · adj.R² = -0,001 · RMSE = 1,66 p.b. · F = 0,99 · n = 25
t-statistike: α=4,89, β1(BDPpc)=-0,39, β2(lnPop)=-1,80 · R² = 0,144 · adj.R² = 0,066 · RMSE = 1,51 p.b. · F = 1,85 · n = 25
t-statistike: α=-2,32, β1(BDPpc)=+1,60, β2(lnPop)=+3,85 · R² = 0,473 · adj.R² = 0,425 · RMSE = 3,44 p.b. · F = 9,88 · n = 25
Izvor: Eurostat gov_10a_main (rashodi opće države, sektor S.13, % BDP-a), tec00114 (realni BDP per capita, PPS, EU27=100) i demo_pjan (broj stanovnika); podaci za 2025. Obrada: Anavela / Ekonomski lab Arhivanalitika. Značajnost t-stat: † p<0,20 · * p<0,10 · ** p<0,05 · *** p<0,01.
OLS, 2 regresora, bez dodatnih kontrola
Izdaci za socijalne transfere nalaze se točno na očekivanoj razini. Taj rezultat je izveden iz regresije s najboljim karakteristikama. Regresije intermedijarne potrošnje i naknada zaposlenima nemaju dobre karakteristike, što znači da imamo veliki neobjašnjeni rasap podataka. Drugim riječima, nije utvrđena veza između stupnja razvoja i veličine zemlje s jedne strane i udjela ovih izdataka u BDP-u s druge strane. Međutim, to ne umanjuje značaj zaključka koji se može izvesti iz puke deskriptivne statistike: Hrvatska ima natprosječne izdatke za državnu intermedijarnu potrošnju i za naknade za zaposlene u javnom sektoru.
Ako se svedemo na deskriptivnu statistiku, rezultat možemo prikazati i na krajnje pojednostavljen način: prema udjelu socijalnih transfera u BDP-u Hrvatska je 16. u EU-25, prema intermedijarnoj potrošnji države je na 6. mjestu, a prema udjelu naknada zaposlenima u sektoru opće države nalazi se na 3. mjestu među EU-25. Već iz ovog jednostavnog rangiranja proizlazi da u strukturi javnih rashoda postoji neobična neravnoteža koja ukazuje na veliku unutarnju neefikasnost unutar javnog sektora i neuralgične točke u kojima treba tražiti prostor za poboljšanje funkcioniranja države.
U osnovi, radi se više o upravljačkom, a manje o političkom pitanju. Naravno, kada je u pitanju javna potrošnja, sva pitanja su politička. Međutim, analiza pokazuje da možda postoji politička formula kako bi program reformi javnog sektora s ciljem povećanja učinkovitosti bio široko prihvaćen i zaslužio široku demokratsku potporu. Populističkim rječnikom rečeno, bolje da pokoji milijun eura novca poreznih obveznika završi u većim mirovinama, nego u džepu nekog pavleka. Malo manje populistički rečeno, smanjimo državnu potrošnju na plaće i materijalne troškove (trošak funkcioniranja države) s ciljem da 2/3 toga iznosa koristimo za smanjenje deficita i javnog duga, a 1/3 za povećanje izdataka za mirovine i zdravstvo.
