BDP u europodručju u drugom tromjesečju: solidno, ali…

Foto: Tyler Prahm / Unsplash

Ad
Ad

Eurostat je objavio prve procjene rasta BDP-a u drugom tromjesečju 2024. za 13 država članica europodručja odnosno EU (izvan europodručja uključene su Češka i Mađarska). Hrvatska nažalost nije među državama s brzim statistikama, no možemo očekivati da ćemo nakon objave BDP-a za Hrvatsku za cca mjesec dana zasjesti na vrh europske ljestvice rasta.

Ono što zasad možemo utvrditi je da se oporavak u drugom tromjesečju blago ubrzao u skladu s očekivanjima. Zemlje juga i istoka su predvodnici oporavka koji se odvija po stopama (za EU) od 0,7% gledano unatrag, u odnosu na isto tromjesečje prošle godine, odnosno 0,3% u odnosu na prethodni kvartal. Najbrže raste Španjolska (2,9%), a za njom na priličnoj distanci slijede Portugal (1,5% yoy), Litva (1,4%) i Mađarska 1,3% (tablica u dnu teksta).

Prema dolje vuku Irska (-1,4%), latvija (-0,4%) i Njemačka (-0,1%). Austrijsku i švedsku nulu možemo promatrati kao derivate njemačkog minusa s obzirom na usku povezanost ovih gospodarstava s Njemačkom.

Anemičan oporavak tumačimo prvenstveno njemačkim gospodarskim poteškoćama. Najveće europsko gospodarstvo nikako ne pronalazi unutarnju energiju da snažnije povuče europsko gospodarstvo prema gore. Prošli inflacijski šok očito je ostavio dubok trag. S jedne strane, rast produktivnosti, što je uvijek bio njemački forte, nikako ne uspijeva prevladati dva recentna vanjska šoka: udar cijena energenata, pa plaća s tržišta rada te strukturnu krizu autoindustrije koja je pogođena tehnološkim promjenama i jačanjem globalne konkurencije. S druge strane, njemački potrošači koji su po mentalitetu sušta suprotnost onima na jugu i dalje su stegnuti i prevrću svaki euro prije odluke o kupnji tako da nema snažne ukupne potražnje koja bi povukla proizvodnju. Izgleda i da potrošači nakon prolaska inflacijskog vala nekako više vole trošiti na usluge nego na robe.

Zbog toga zemlje s većom izravnom ovisnošću (koncentracijom) industrije poput Njemačke već neko vrijeme bilježe puno slabiji rast od zemalja s manjom koncentracijom industrije i većom ovisnošću o uslugama. Ista se priča reflektira u hrvatskom gospodarstvu kao što sam objasnio u ovom tekstu pred nekoliko mjeseci.

Narednih dana bit će objavljeno još važnih kratkoročnih indikatora, no već možemo predvidjeti da će svi oni ponovo potvrditi prikazanu opću sliku koja će se produljuje i na treći kvartal (čiju prvu trećinu upravo prolazimo). Sutra očekujem dosta loše indekse pouzdanja za srpanj za Njemačku (najbrža statistika koju imamo).

Ipak, daljnji pad svjetskih cijena energije i hrane, ako ne bude nekog novog nepredviđenog geopolitičkog šoka u drugoj polovici godine, pogodovat će polaganom zagrijavanju srednjoeuropskih potrošača. Čak i nešto lošiji podaci za treći kvartal ne bi me odveć zabrinuli  i ostao bih vjeran očekivanju da će gospodarstva EU i europodručja krajem ove i iduće godine nastaviti s (doduše blagim) ubrzanjem, osobito ako se ECB odvaži na dva spuštanja kamatnih stopa po 0,25 postotnih bodova do 31.12. što mi se trenutno čini izgledno.

Hrvatska je, naravno, druga priča. Naši će podaci kada budu objavljeni, kao i u cijelom periodu od 2021. naovamo, biti daleko iznad EU prosjeka. No, i taj naš val će se oko kraja ove i početka iduće godine osjetno primiriti. To je pak tema za neku drugu priču.