Nakon višegodišnje rasprave među akademicima i fiskalnim stručnjacima, te nakon pregovora između nacionalnih nositelja politike i EU institucija (Komisija, Vijeće, Parlament), u travnju 2024. stupila su na snagu nova pravila ekonomskog upravljanja i fiskalna pravila u EU. Usto, Europska unija je ovih dana donijela odluku koja već dovodi do dodatne prilagodbe novih fiskalnih pravila. Zbog sve većih sigurnosnih prijetnji i potrebe za povećanjem izdvajanja za obranu, EU je odlučila omogućiti državama članicama povećanje izdvajanja za vojsku bez da odmah upadnu u probleme zbog kršenja fiskalnih ograničenja. Državama članicama će se omogućiti povećanje obrambene potrošnje bez pokretanja postupka prekomjernog deficita (EDP, engl. Excessive Deficit Procedure).
Tako bi, na primjer, povećanje izdvajanja za obranu za 1,5 % BDP-a u prosjeku moglo otvoriti “fiskalnu rupu” od oko 650 milijardi eura u četiri godine (najavljeno je 800 milijardi u malo duljem razdoblju, op.ur.), odnosno malo više od 150 milijardi u prosjeku godišnje ili 1% BDP-a. To je dio šireg plana koji ide za time da nova fiskalna pravila, iako i dalje “stroga” u smislu poticanja fiskalne stabilnosti i održivosti, ostave prostor za važne investicije – ne samo u zelenu i digitalnu tranziciju, nego i sigurnost.
Čitatelji će se kroz ovaj tekst upoznati s novim fiskalnim pravilima EU, a zatim ćemo na primjeru Hrvatske pokazati kako ona djeluju. Naime, Hrvatska je od 2014. do 2017. bila u Proceduri prekomjernog deficita i u tom je okviru izvela fiskalnu prilagodbu po starim fiskalnim pravilima. Mi smo pokušali analizirati kako bi naša fiskalna prilagodba izgledala da se odvijala po novim pravilima koja su na snazi od prošle godine.
Nova “pravila igre” u EU
Glavni ciljevi novog okvira ekonomskog upravljanja EU, koji je stupio na snagu u travnju 2024., su jačanje održivosti duga država članica i promicanje održivog i uključivog rasta kroz reforme koje potiču rast i prioritetna ulaganja. Okvir bi trebao pomoći u jačanju konkurentnosti EU i boljoj pripremljenosti za buduće izazove podupirući napredak prema zelenom, digitalnom, i otpornom gospodarstvu, a po novome i prema većem stupnju obrambene sigurnosti.
Europska komisija je u svojoj evaluaciji starog fiskalnog okvira zaključila da je on uspješno poticao države članice na smanjenje deficita i postupno vraćanje javnog duga pod kontrolu. Ipak, Komisija je ocijenila da su preventivni mehanizmi bili manje učinkoviti od korektivnih. Preventivni mehanizmi bili su usmjereni na sprječavanje fiskalnih problema prije nego što nastanu, kroz nadzor srednjoročnih ciljeva, izdavanje preporuka i blaže mjere pritiska. Međutim, provedba preventivnih mjera bila je često nedosljedna i ograničena zbog političkih kompromisa i složenosti fiskalnih pravila. S druge strane, korektivni mehanizmi, poput Postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP, engl. Excessive Deficit Procedure), bili su reaktivni i primjenjivali su se tek kad su države već prekršile pravila – npr. kada bi deficit prešao 3% BDP-a, ili je dug već bio previsok. Ti mehanizmi bili su jasniji, snažnije nadzirani i učinkovitiji u provedbi.
Također, postojala je neriješena potreba za uravnoteženjem ciljeva fiskalne odgovornosti s poticanjem strateških investicija, posebno u kontekstu zelene i digitalne tranzicije. Ocijenjeno je i kako stari fiskalni okvir nije davao dovoljno prostora nacionalnoj odgovornosti za prijedloge i provedbu mjera (engl. national ownership).
Iako je ukupni omjer duga i BDP-a EU pao s 87% 2014. na 80% 2023., fiskalna situacija među državama članicama znatno se razlikovala. Okvir nije dovoljno razlikovao države prema različitim fiskalnim pozicijama, rizicima i ranjivostima.
Naglašeno je i da su fiskalne politike država članica većinom bile prociklične, odnosno djelovale su na način da tijekom recesije dodatno uspore rast, dok su ga tijekom ekspanzije dodatno “potpirivale”. Zaključeno je da su stara fiskalna pravila bila obilježena nedostatcima zajedničkog fiskalnog kapaciteta i mehanizama protu-cikličke fiskalne stabilizacije, što je ograničavalo mogućnost usklađivanja fiskalne politike u eurozoni.
Takav fiskalni okvir nije davao dovoljno prostora javnim investicijama tijekom fiskalne konsolidacije, pa nije bilo poticaja za gospodarski rast po toj osnovi. Usto, fiskalna pravila EU-a bila su složena, s mnoštvom pokazatelja, i uz oslanjanje na teško mjerljive varijable koje nisu razumljive javnosti. Nedostatak transparentnosti i složenost fiskalnog okvira otežavali su njegovo prihvaćanje i predvidljivost.
U Tablici 1 su prikazane glavne razlike novog i starog okvira koje odražavaju ranije spomenute nedostatke starog okvira i promjene koje bi ih trebale adresirati.
Tablica 1: Usporedba starih i novih (fiskalnih) pravila
| Područje | Stari okvir | Novi okvir |
| Ciljana fiskalna varijabla | Srednjoročni fiskalni cilj (MTO) temeljen na strukturnom saldu (SB), prilagođenom cikličkim i jednokratnim faktorima. | Putanja neto rashoda u razdoblju od 4 do 7 godina, osiguravajući održivost duga i razinu duga ispod 60 % BDP-a. |
| Pravilo smanjenja duga | Obveza godišnjeg smanjenja duga iznad 60 % BDP-a za najmanje 1/20 razlike (često kršeno). | Godišnje smanjenje od 1 % BDP-a za dug >90 % BDP-a, odnosno 0,5 % za dug između 60 i 90 %, tijekom razdoblja prilagodbe (4-7 godina). |
| Operativni pokazatelj | Strukturni saldo i realni rast državne potrošnje u odnosu na potencijalni rast. | Jedinstveni pokazatelj: putanja neto rashoda* kalibrirana prema održivosti duga i potrebama za smanjenje deficita. |
| Složenost | Oslanjanje na teško mjerljive varijable (npr. proizvodni jaz) i proizvoljne numeričke parametre. | Pojednostavljeno uz jasnije definirani operativni cilj, iako stohastička analiza javnog duga i dalje daje relativno veliku razinu kompleksnosti. |
| Procikličnost | Nije uspio dovoljno ublažiti prociklične politike; pooštravanje tijekom recesija i nedovoljna konsolidacija tijekom gospodarskih ekspanzija. | Smanjuje potencijalnu procikličnost nacionalnih fiskalnih politika uz jasnije definirane specifičme fiskalne putanje i operativnije automatske stabilizatore. |
| Pravila za deficit | Ako je deficit veći od 3 % BDP-a, potrebna godišnja prilagodba od 0,5 %; naglasak na strukturnim mjerama nakon 2028. | Deficit >3 % BDP-a mora se smanjiti ispod te razine do kraja razdoblja prilagodbe, uz godišnje mjere osiguranja napretka (engl. deficit safeguard). |
| Sigurnosne mjere (engl. debt safeguard) za dug | Nisu postojale konkretne godišnje mjere prilagodbe za visoke razine duga (osim konvergencije po stopi 1/20). | Sigurnosne mjere za održivost duga i otpornost deficita osiguravaju dosljedne prilagodbe. |
| Zaštita ulaganja | Ograničena zaštita javnih ulaganja. | Poticaji za reforme i ulaganja koja potiču rast, uz izuzimanje nacionalnog sufinanciranja EU projekata iz izračuna neto rashoda.* |
| Provedba | Relativno slabo poštivanje pravila; kršenja pravila o dugu često su prolazila nekažnjeno; slaba provedba postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP). | Pokušaj jačeg poštivanja provedbe putem godišnjih izvješća o napretku, kontrolnih računa i jasnih kriterija za aktivaciju EDP-a. |
| Fleksibilnost | Ograničena fleksibilnost prema specifičnim okolnostima država članica; primjena uniformnih pravila. | Veća fleksibilnost s diferenciranim fiskalnim putanjama utemeljenim na specifičnim izazovima održivosti duga svake države članice. |
| Razdoblje prilagodbe | Nije bilo jasno definiranog trajanja razdoblja prilagodbe povezanog s reformama ili ulaganjima. | Razdoblja prilagodbe od 4 do 7 godina, ovisno o obvezama za reforme i ulaganja, uz poticanje postupnog fiskalnog usklađivanja. |
| Klauzule o odstupanju | Opća klauzula o odstupanju za krize koje zahvaćaju cijeli EU; nije bilo formalnog mehanizma za pojedinačne države članice. | Opće i specifične klauzule o odstupanju za izvanredne situacije izvan kontrole pojedinih vlada. |
*Neto primarni državni rashodi sastoje se od ukupnih državnih rashoda bez rashoda za kamate, rashoda za programe Unije koji su u cijelosti usklađeni s prihodima iz fondova Unije i nediskrecijskih promjena u rashodima za naknade za nezaposlenost.
Izvor: autori; na temelju Darvas, Welslau i Zettelmayer (2024) te službenih dokumenata
Novi okvir uvodi jedan operativni pokazatelj, putanju neto rashoda, što znatno pojednostavljuje fiskalno praćenje i planiranje, dok se stari sustav oslanjao na složene i teško mjerljive varijable poput proizvodnog jaza. Osim toga, novi okvir nudi veću fleksibilnost kroz prilagodljive fiskalne putanje koje uzimaju u obzir specifične fiskalne izazove svake države članice, za razliku od starog okvira koji je primjenjivao ista pravila na sve članice. Također, novi okvir ima za cilj smanjiti stupanj potencijalne procikličnosti fiskalne politike zemalja članica.
Posebna pažnja u novom okviru posvećena je zaštiti visoko zaduženih država kroz mehanizme prilagodbe, kao i poticanju ulaganja i reformi, što uključuje izuzeće nacionalnog sufinanciranja EU projekata iz izračuna neto primarnih rashoda.
Provedba novih pravila pojačana je uvođenjem godišnjih izvješća o napretku, kontrolnih mehanizama i jasnih kriterija za pokretanje postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP), dok je stari okvir često bio kritiziran zbog slabog provođenja pravila i izostanka sankcija za kršenja.
Novi okvir uvodi i jasno definirana razdoblja fiskalne prilagodbe od 4 do 7 godina, koja su povezana s obvezama za provođenje reformi i ulaganja, što ranije nije bilo eksplicitno određeno. Usto, novi okvir pruža veću fleksibilnost u kriznim situacijama uvođenjem općih i nacionalno specifičnih klauzula o odstupanju od pravila u izvanrednim okolnostima, dok je stari okvir imao samo opću klauzulu za krize koje pogađaju cijelu EU (engl. general escape clause).
Promjene su usmjerene na veći fokus na održivost duga, pri čemu se uzimaju u obzir specifičnosti svake zemlje članice te se pokušavaju ojačati nacionalni motivi država članica da se više pridržavaju fiskalnih pravila EU (engl. national ownership), čime se želi nadomjestiti nedostatke starog sustava koji nije uvijek uspijevao osigurati fiskalnu stabilnost i održivost javnih financija.
Stari problemi, nova pravila – hipotetski slučaj Hrvatske
Kako bi jasnije predočili razlike između novih i starih fiskalnih pravila, korisno je osvrnuti se na iskustvo Hrvatske tijekom procedure prekomjernog proračunskog manjka (EDP) (2014. – 2017.) i rekonstruirati “alternativni povijesni scenarij” koji će nam pokazati kako bi se, hipotetski, razvijao hrvatski put kroz EDP da su nova fiskalna pravila tada bila na snazi.
Hrvatska je jedina zemlja članica EU koja je u Proceduru prekomjernog manjka uključena netom nakon pridruživanja budući da je članicom postala tijekom recesije potaknute globalnom financijskom krizom i krizom javnih financija u europodručju 2010./2011. (sjećamo se grčke epizode). Nakon ulaska u Uniju 1. srpnja 2013. godine Vijeće je 28. siječnja 2014. na temelju preporuke Komisije odlučilo da u Hrvatskoj postoji prekomjerni deficit. Vijeće je utvrdilo da deficit opće države predviđen za 2014. iznosi 5,5 % BDP-a, što je iznad referentne vrijednosti od 3 % BDP-a. Također, prognoze hrvatskih nadležnih tijela i službi Komisije pokazivale su trend rasta omjera duga opće države zbog i dalje visokih deficita i slabe gospodarske aktivnosti, što bi se nastavilo i nakon projekcijskog horizonta, pa prema tome referentna vrijednost za dug, a stoga ni kriteriji u pogledu duga, nisu bili ispunjeni (Hrvatska je na kraju 2014. godine imala omjer javnog duga u visini od 83,2% BDP-a).
Do 2016. godine bruto javni dug se trebao osjetnije početi vraćati prema referentnoj vrijednosti od 60% BDP-a (staro pravilo je zahtijevalo konvergenciju po stopi od najmanje 1/20 viška omjera iznad 60%), pa je preporuka Vijeća bila da se provede fiskalna konsolidacija koja je podrazumijevala prilagodbu strukturnog salda (saldo proračuna opće države korigiran za ekonomski ciklus i jednokratne prihode i rashode) za 0,5% BDP-a u 2014., 0,9% BDP-a u 2015. godini te 0,7% BDP-a u 2016. godini.
U travnju 2014. godine Hrvatska je objavila Program konvergencije za razdoblje 2014.-2017. (u prijašnjem okviru Europskog semestra ovo je bio ključan dokument uz Nacionalni program reformi). Dokument je sadržavao prijedlog konkretnih mjera za smanjenje proračunskog deficita. Fiskalni napor (strukturne mjere) je iznosio 2,3% BDP-a u 2014., te 1% BDP-a i u 2015. i u 2016. godini. Komisija je ovaj prijedlog ocijenila adekvatnim za pravovremeno okončanje Procedure.
Inicijalni plan je podrazumijevao relativno snažnu fiskalnu prilagodbu kroz trogodišnje razdoblje, ali su povoljne gospodarske okolnosti te kratki period tehničke Vlade RH 2015. koji je ograničio diskrecijski rast rashoda države omogućile bržu prilagodbu te dovele do jednog od najbržih zatvaranja Procedura u povijesti EU: Vijeće je u lipnju 2017. godine zaključilo da je prekomjerni deficit u Hrvatskoj ispravljen te da se od 2017. godine na Hrvatsku primjenjuje samo preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu.
Cilj naše analize bio je ilustrirati fiskalnu prilagodbu Hrvatske nakon aktivacije Procedure 2014. u hipotetskom slučaju da su tada nova fiskalna pravila bila na snazi. U analizi su korištene prognoze prema kojima je Procedura uistinu pokrenuta, a koja se pokazala pesimističnijom od kasnijih ishoda. Analiza se temelji na usporedbi tri scenarija fiskalne prilagodbe:
Scenarij 1, koji pretpostavlja da nema promjene smjera fiskalne politike (mogli bismo ga nazvati scenarijem u kojem Hrvatska jednostavno ignorira fiskalna pravila),
Scenarij 2, temeljen na preporukama Vijeća prilikom pokretanja EDP-a za Hrvatsku primjenom starih pravila (kako je prethodno objašnjeno)i
Scenarij 3, temeljen na hipotetskom srednjoročnom strukturno-fiskalnom planu, pri čemu je pretpostavljeno da bi Hrvatska predložila četverogodišnji plan prilagodbe (zbog jačanja kredibiliteta) uz fiskalni napor od 1,3% BDP-a za 2014., 1,2% BDP-a za 2015. te 1% BDP-a i za 2016. i za 2017. godinu. Također, u obzir su uzeti dodatni kriteriji iz novog okvira.[i]
Glavni rezultati analize pokazuju da bi pretpostavljeni fiskalni napor u četverogodišnjem horizontu prema izmijenjenim pravilima, koji je postupniji i relativno blaži, bio dovoljan da zadovolji prethodno navedene kriterije te da se Procedura zatvori u skladu s Planom.
Slika 1. Rezultati simuliranih fiskalnih konsolidacija na fiskalne pozicije
Izvor: izračun autora
Također, u radu smo pokušali ocijeniti kakve bi reperkusije nova pravila imala na ekonomsku aktivnost. Zašto nam je to važno? Problem s fiskalnim konsolidacijama je što nekada mogu biti samoporažavajuće (engl. selfdefeating). Konkretno, ako fiskalna konsolidacija znatno šteti gospodarskom rastu, onda se fiskalni pokazatelji neće poboljšati ili se čak mogu pogoršati.
Deskar-Škrbić i Milutinović (2021.) su pokazali da fiskalna konsolidacija provedena u Hrvatskoj tijekom EDP-a nije pogodovala gospodarskom rastu i da je djelomično bila samo-poražavajuća (nepovoljna za gospodarski rast i stabilizaciju fiskalnih pokazatelja), a takve rezultate su Banić i Žilić (2024.) također pokazali za zemlje EU. Prema starim fiskalnim pravilima, fiskalna konsolidacija je stabilizirala javne financije u EU, pritom ne uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa zbog čega su zemlje bile u određenoj mjeri primorane voditi procikličku (restriktivnu) fiskalnu politiku u vrijeme krize (Banić i Žilić, 2024.). Pritom je važno istaknuti da fiskalna pravila EU nisu odgovorna za nerazborito ponašanje nositelja fiskalne politike u zemljama članicama, koji u vrijeme ekonomske ekspanzije nisu stvarali dovoljne “fiskalne rezerve” za loša vremena (Grčka kao paradigmatski primjer takvog slučaja).
Iz slike se može vidjeti da bi prema novim pravilima manjak opće države te dug opće države bili veći, ali bi istovremeno bio manje štetan za rast, što sugerira manji kumulativni pad ekonomske aktivnosti. Objašnjenje kako smo došli do ovog zaključka je prikazano je u Dodatku, pri čemu je važno upozoriti da ovaj rezultat služi samo kao ilustracija, budući da ovisi o nizu pretpostavki o kojima bi se moglo dugo raspravljati.
Prije zaključka, korektno je upozoriti čitatelje na potencijalna ograničenja analize. Naime, simulacije iz hipotetskih scenarija ne mogu obuhvatiti istu političku, institucionalnu i ekonomsku situaciju koja je vrijedila u razdoblju u kojem je Hrvatska bila u EDP-u. Također, ne može se znati bi li se nositelji fiskalne politike odlučili na četverogodišnju ili sedmogodišnju prilagodbu, koje bi reforme bile uključene u plan, i kako bi financijska tržišta te Europska komisija “ocijenila” taj plan. Korišteni (iako opće prihvaćeni) model za ocjenu učinaka konsolidacije na ekonomsku aktivnost također ima “slabosti” koja su objašnjenja u Dodatku.
Otvorena pitanja za kraj
Za kraj, EU je napravila iskorak u reformi zajedničkih fiskalnih pravila, ali ostaje otvoreno pitanje što će napraviti zemlje članice sa svojim nacionalnim fiskalnim pravilima. Je li ovo možda dobar trenutak da i zemlje članice iskoriste priliku te na ovom valu reformiraju svoja pravila, uzimajući vlastite specifičnosti, ali u okviru Direktive koja postavlja “minimalne zahtjeve” za nacionalna fiskalna pravila u odnosu na zajednička fiskalna pravila? Njemačka je pred nekoliko dana promijenila svoje ustavno fiskalno pravilo (strukturni fiskalni deficit ne veći od 0,35% BDP-a), što je najava velike teme reformi nacionalnih fiskalnih pravila.
Dodatno, Europska komisija planira vojnu potrošnju u kontekstu programa ReArm Europe Plan/Readiness 2030 na razini EU u iznosu od 800 mlrd. eura. Prema izmijenjenim fiskalnim pravilima, ekspanzivni smjer fiskalne politike zbog vojnih rashoda u pogledu zaštitne mjere manjka podrazumijeva sljedeća ograničenja:
- Povećanje rashoda prema funkcijskoj klasifikaciji (COFOG)[1], ali isključivo na kategoriji “obrana”.
- Najviše do 1,5% BDP-a za svaku godinu aktivacije nacionalne klauzule o odstupanju od fiskalnih pravila (vrijedi isključivo za rashode za obranu),
- U razdoblju od četiri godine.
Povjerenstvo za fiskalnu politiku RH upozorilo je da će se zbog novih EU pravila morati promijeniti Zakon fiskalnoj odgovornosti kao i Zakon o proračunu, a i da treba razmisli o redizajnu nacionalnih fiskalnih pravila. To je ujedno i tema kojom će se autori ovoga teksta baviti u sljedećem radu i prezentirati ga na konferenciji Povjerenstva za fiskalnu politiku “Trebaju li hrvatskoj nacionalna fiskalna pravila i kako ih definirati?” koja se planira održati 15. svibnja 2025. godine, a koja će okupiti niz fiskalnih stručnjaka s ciljem pronalaženja “optimalnih” novih fiskalnih pravila za Hrvatsku.
[1] Vojni rashodi prema COFOG klasifikaciji razlikuju se od vojnih rashoda prema NATO klasifikaciji ponajprije jer se podaci prema COFOG-u temelje na obračunskom načelu, za razliku od NATO podataka, što je prikladnije za usporedbu i usklađivanje s nacionalnim računima. Također, podaci prema COFOG-u ne uključuju rashode za mirovine djelatnim vojnim osobama, dok vojni rashodi za NATO uključuju navedenu kategoriju. Međutim, podaci prema COFOG uključuju rashode za civilnu obranu, dok podaci prema NATO klasifikaciji ne uključuju navedenu kategoriju.
Dodatak 1: Odrednice rasta realnog BDP-a u kontekstu fiskalne konsolidacije
Do zaključka o povoljnijem učinku novih pravila na ekonomski rast smo došli koristeći općeprihvaćenu metodologiju analize održivosti duga koja simulira učinke fiskalne konsolidacije na ekonomski rast, a koja se temelji na sljedećoj jednadžbi (Bouabdallah i dr., 2017.):
U ovom modelu prikazuje se kako rast realnog BDP-a u nekoj zemlji ovisi o nekoliko ključnih čimbenika. Prije svega, uzima se u obzir potencijalni rast BDP-a , koji predstavlja koliko bi gospodarstvo moglo rasti pod normalnim uvjetima (uz iskorištene faktore proizvodnje). Osim toga, važni su i promjena u strukturnom primarnom saldu , koja odražava veličinu fiskalne konsolidacije, odnosno mjere poput rezanja javne potrošnje ili povećanja prihoda – te tzv. jaz agregatne proizvodnje (engl. output gap) iz prethodnog razdoblja , koji pokazuje razliku između realnog i potencijalnog BDP-a.
Model koristi pristup tzv. praga multiplikatora (engl. threshold multiplier), pri čemu se učinak fiskalne politike razlikuje ovisno o fazi poslovnog ciklusa. Drugim riječima, ako je gospodarstvo u recesiji (realni BDP ispod potencijalnog BDP-a), tada fiskalna konsolidacija ima snažniji negativan učinak na rast, a dio rasta iz prethodnog razdoblja prenosi se u tekuću godinu (efekt histereze). U tom slučaju, realni rast BDP-a djelomično ovisi i o rastu iz prethodnog razdoblja, uz pretpostavku da dodatna fiskalna štednja može usporiti oporavak. Suprotno tome, ako je gospodarstvo iznad potencijala, prethodni rast više ne utječe na sadašnji, a negativni učinci konsolidacije su blaži. Za razliku od ovog pristupa, standardna metodologija Europske komisije ne uzima u obzir fazu poslovnog ciklusa pri procjeni učinaka fiskalne politike. Ipak, Komisija uključuje procjene o veličini jaza agregatne proizvodnje, koji se prema njihovoj metodologiji također određuje uz pretpostavke fiskalne konsolidacije.
U modelu se koristi fiskalni multiplikator od –0.75, što znači da fiskalne mjere štednje u kratkom roku smanjuju realni BDP. Elastičnost jaza agregatne proizvodnje postavljena je na 0.2, što implicira da bi se u srednjem roku razlika između realnog i potencijalnog BDP-a zatvorila čak i bez dodatnih mjera štednje. Ovakav pristup u skladu je s metodologijom prikazanom u publikacijama poput Debt Sustainability Monitor (2024).
Dodatak 2: Dodatni kriteriji determinističkih scenarija:
- najkasnije do kraja razdoblja prilagodbe, a tijekom sljedećih 10 godina, dug se smanjuje ili ostaje ispod 60% BDP-a i u scenariju prilagodbe te u svim ostalim “stresnim” scenarijima
- u 5 godina nakon razdoblja fiskalne prilagodbe, omjer javnog duga i BDP-a se smanjuje s dovoljno velikom vjerojatnošću (najmanje 70%), u skladu s pragom koji se koristi kod stohastičkog scenarija,
- u srednjem roku je manjak opće države ispod 3% BDP-a.
*Autori su zaposlenici Hrvatske narodne banke. Stavovi izneseni u ovom tekstu su osobni stavovi autora i ne predstavljaju stavove institucije u kojoj su zaposleni; Također, autori zahvaljuju Vedranu Šošiću, Ljubinku Jankovu i Gordiju Sušiću iz HNB-a, Arianu Periću iz Europske komisije te Dubravku Mihaljeku na korisnim sugestijama i komentarima. Detalji rasprave i dodatni podaci mogu se pronaći u prezentaciji održanoj na Ekonomskoj radionici HNB-a, dostupno na web stranici Povjerenstva za fiskalnu politiku te u svježe objavljenom Pregledu HNB-a.