Nevjerojatno je kako smo previdjeli sličnost između Macronove kombinacije i korekcije politika koju je odigrao govorom u ponedjeljak i hrvatske politike. Razlika je samo u tome što naši političari znaju obilato kompenzirati potencijalne nezadovoljnike bez obzira na cijenu, čime preveniraju pobune, dok je poletnom Macronu trebalo neko vrijeme da shvati formulu kako se to radi
Dok je na svjetskim tržištima početak tjedna donio velika uzbuđenja, na domaćem je mir zahvaljujući odlučnoj reakciji HNB-a najvećom deviznom intervencijom u povijesti. A država se pet zadužila na godinu dana po nevjerojatnih – 0%
Počinje doba Božićnih domjenaka. Tada se iz nepoznatoga razloga pojavi ona potreba za podvlačenjem crte i podizanjem pogleda ne bi li se vidjelo dalje u budućnost. Pa se vidi da je kristalna kugla zapravo kvrgava. Prognozirati je teško, osobito kad je budućnost u pitanju (Yogi Berra). Ipak, razaznaju se ključni događaji, faktori koji bi mogli remetiti pravila igre. Vide se i glatke promjene čija se tektonika već osjeća, i utječe na promjene u mjesecima koji slijede
Do izbijanja krize 2008. Hrvatska i Slovenija konvergirale su prema razvojnom prosjeku EU mjerenom realnim dohotkom po stanovniku. Slovenija je došla do […]
U Hrvatskoj se pojam „država“ često spominje. Jedan dan država piše zakon za jedno odabrano veliko poduzeće, drugi dan daje garancije za […]
Ljetošnje vladine mjere za pomoć “blokiranima” nisu ništa riješile iako su “popravile” statistiku. Do “popravka” je došlo jer su mjere pogodovale najvećim mega-dužnicima čiji se dugovi mjere u iznosima od nekoliko milijuna do nekoliko stotina milijuna kuna.
Eksplozija prinosa na dugoročne talijanske obveznice na sreću nije značajno utjecala na druge zemlje, ali krajnje je neizvjesno što će se sada događati jer koaliciji populista i populističke desnice uoči Europskih izbora zapravo odgovara sukob s Europskom komisijom oko proračuna čiji je deficit mnogo veći od očekivanog.
Plenković i Marić su samo blago zaoblili vrh jedne ranije samoubilački rastuće linije poreznih i sličnih opterećenja, tako da 6 i nešto milijardi kuna ukupnih rasterećenja, koliko se spominje u službenim procjenama, ne znači da plaćamo za toliko manje nego prije, nego znači da bi nam za toliko više uzeli da su ostali oni porezni parametri koji su vrijedili na kraju 2016. A to je jedna posve druga priča.
Nevjerojatno je da do pred nekoliko godina tereti koje državni sektor nameće privatnom uopće nisu bili tema javnih rasprava u Hrvatskoj. Političari su mogli u miru raditi planove i davati obećanja. Mogli su biti sigurni da, osim par ekonomista koje nitko ne čuje, nitko neće postaviti heretičko pitanje o tome tko će sve to platiti i kakve će biti posljedice. Sada se situacija okreće.
Kako priča o povratku jednog emigranta otkriva dihotomiju današnje Hrvatske – njenu neponovljivu sposobnost da privlači i odbija, njen kapacitet za dobre i loše i poteze i za političku vožnju po sredini koju je aktualni premijer doveo do savršenstva i spoznaje da su i kompromisi u nedostatku hrabrosti bolji od vožnje u krivom smjeru
